log0 AA 3

log0 AA 3

Milaković: Pljačka zlatarne u Zagrebu... Perfomans?

Fragment slike „EVA“, autor Milaković

Piše: Zlatko Milaković  www.zlatko-milakovic.com


Lutamo bespućima isproduciranog nejedinstva. Pravni terorizam, temeljen na tzv suvremenoj od strane vladajućih izmoraliziranoj normi, definitivno izvodi završni udarac bilo kakvoj inicijativi propisujući čak i izgled, sastav i funkcije igračaka naše djece. Politički sustav u kome ovisimo o administrativnoj odluci nam poput žabe koju polako kuhamo (ako ju stavimo odmah u vrelu vodu... iskočit će) perfidno stavlja okove. Ulazimo u administrativno ropstvo.


A kakve to ima veze sa umjetnošću?

Poznati zagrebački zlatar u Ilici (a gdje bi bio?) doživio (i preživio) pljačku.Mjesecima nakon tog događaja razgovaramo o „zadnjih godinu dana drastičnom porastu otkupa zlata“. Debatni sastav: nas trojica dugogodišnji prijatelji. Poznati Zlatar, još poznatiji Odvjetnik i moja malenkost... slikar.

Zlatar: evo nešto malo se radi... ljudi prodaju i vjenčano prstenje... a ona istraga još uvijek traje (pljačka njegove zlatarnice) nešto su pronašli... niti trećinu. Šta ti kažeš, kad ih ulove, kako da naplatim štetu? Pita Odvjetnika

Odvjetnik: vidjet ćemo.

Zlatar: biiiiiiiiiiiiiip biiip... i zakoni i istraga... ode mi obiteljski nakit. Biiiiiiiiiiiiip i tvoje „vidjet ćemo“

Odvjetnik će uz oprezan osmjeh (Zlatar je temperamentan tip...): a kad si preuzimao najam prostora, bili su ti dobri... i zakoni i vlast

Zlatar: A šta se ti cerekaš, sjeti se kad su ti maznuli samo jednu sliku... (meni će...)

„Ma ne cerekam se tome, nego zamišljam aktera pred sucem kako opravdava „postupak“ riječima GOS*N SUDAC NISAM PLJAČK*O NEGO JE TO BIO UMJETN*ČKI PREFOMANS, ALI POLICIJA TO NE RAZUMI“... velim, jedva se suzdržavajući da ne prasnem u smijeh.

„Nisi normalan“ uz glasan smijeh će Zlatar. Nego šta ti je PREFOMANS?

Odgovaram: PERFOMANS ili predstava je umjetnički izričaj u kome umjetnik ili umjetnica dokidajući konvencije i svekoliku opijenost tradicijom, oslobođen subjektivizma šalje poruku javnosti... u ovom tvom slučaju ovaj PLJAČK... OPROSTI, PERFOMER PRELAZI GRANICU NORMATIVNOG RUŠEĆI DOGME AKTUALNOG POIMANJA SUSTAVA VRIJEDNOSTI. POMAŽE TI U PROCESU DEZALIJENACIJE KAO I POVRATKU ISKONSKIM LJUDSKIM INSTIKTIMA...

Ha ha ha... druženje smo nastavili u daleko pozitivnijoj atmosferi... sva trojica potpuno odvojeni od danas svima poznatih prevladavajućih tema.

DAKLE, O UMJETNOSTI DANAS: Što teže, to bolje... za pravu umjetnost.

Teza po kojoj umjetnost u blagostanju doživljava svoju renesansu, na sreću (po umjetnost) nema svoju potvrdu niti u jednom segmentu razvoja ljudskog društva. Upravo je suprotno... umjetnost (kao i većina drugih o ljudima ovisnih djelatnosti) tek u kriznim vremenima iznjedri najbolje radove. U tom smislu skromno smatram da trebamo pozdraviti našu sumornu stvarnost. Pred nama je formiranje tržišta umjetnina i to, već u svojoj prvoj fazi nastanka, većim dijelom osolobođeno natruha koje sobom nosi naša prva akumulacija kapitala.   

Ono što itekako zabrinjava je... dinamika. Nimalo ne veseli teza po kojoj će za sve nas bolji dani nastupiti procesom podizanja standarda. Ovdje ne treba zanemariti činjenicu da umjetnost kao takvu podržava srednji građanski sloj... u nas pometen sa scene. U isto vrijeme, volio bih povjerovati kako su i neki od naših stratega čuli nedavnu Obaminu izjavu kako Amerika ide ka revitalizaciji baš tog sloja. Nerealni optimizam glede privlačenja investitora (kao jedino moguća opcija za izlazak iz krize) svakodnevnim, budimo realni, nebuloznim izjavama dodatno guramo ka formulaciji „iluzija... utopija...“ Da, da... MI. Zar nismo dali svoje glasove?. Kako tumačiti izjave tipa „nećete dobiti bonuse, ne zanima me što piše u ugovoru“ „želim rezultate, ne zanima me ništa drugo a budite svjesni da ovisite o našem uspjehu“ „kupujte što hoćete ali ako se to pokaže lošim, odgovarat ćete“... Eto, kunemo se u poduzetništvo („ne gledaj što će Domovina učiniti za tebe nego što možeš ti za nju, reče Kennedy) a menadžerima se tresu gaće od „nečeg poslije“. Radno pravo onemogućava otkaz, bojimo se zaraditi a riječ „konkurencija“ je sve traženija u rječniku stranih riječi. Porezi, jedni od najrigidnijih u svijetu. A OČEKUJEMO STRANE INVESTITORE...

Što mi, koji se bavimo slikarstvom imamo „s time“? Reći će.

Vrijeme je razbiti famu o umjetnosti kao nadljudskoj, od običnih potreba odvojenoj djelatnosti. I umjetnici zaslužuju krov nad glavom, pun tanjur, a o džepu da ne govorim. Mislite da ne? Upitajte one koji doista žive od umjetnosti... da, da UMJETNOSTI a ne dobre volje „struktura“ koje su tako savršeno razradile sustav „pomaganja kvalitete“.

Na žalost, te „strukture“ upravo u krizi jačaju. Razlog? Domaći novac se izvlači „van“ a tako recikliran bježi na nova tržišta gdje se kupuju radovi autora od kojih se tek očekuje „nešto“, ulaže se u marketing, stvaraju se nova imena... a u „tuzemstvu“ sve je manje lovice... a oni koji ju raspoređuju? Naravno, svakog dana u svakom pogledu... sve su jači.

Umjetnost, time i umjetnici ne žive od ultra bogataša ali niti od sirotinje... eto zašto (sa stajališta položaja umjetnika u društvu) srednji sloj je i bit će indikator stupnja razvoja društva. A država bez srednjeg sloja nije država... nego je kolonija. Partikularni interesi koji btw krase novonastale države doista su nepremostivi. Ojačali su do krajnjih granica, umreženi su organskom povezanošću a razvili su sustav koji hrani sam sebe. „Takav je zakon“ „Ja samo radim svoj posao“... već ste puno puta čuli, zar ne?  

Nije lako niti protagonistima ovakvog stanja. Ponekad se u žaru borbe i stanju opijenošću slavom potpuno izgube, odcijepe od stvarnosti... na sreću i ovdje vladaju neki zakoni životnih procesa pa ih podsjete i to na iznimno neugodan način na činjenicu: uvijek postoji netko „viši“ koji „je jači pa i kvači“  netko tko će selektivno reći TAKAV JE ZAKON. Od ovog u različitim epohama niti jedna tvorevina nije bila pošteđena...

Ne zaboravimo: NOVAC JE JEDINA PRAVA KONKURENCIJA SVEVIŠNJEM... kakvu god demagogiju nam prosipali.
porn porn

log0 AA 3