log0 AA 3

log0 AA 3

Milaković: On ti napravi za vikend 30 slika



Prekrasna ljetna subotnja večer u samoborskom gorju. Na terasi ispred ateljea sa suprugom uživam u crnom vinu i čokoladi... Naš kućni ljubimac ljenčari. Atelje otvoren, zrači se... u susjedstvu raspjevano društvo, iz minute u minutu sve glasnije, pjesme redom iz široj javnosti prihvatljivijeg repertoara.


„Šefice, da malo pojačamo ovo naše?“ (Wagner, op.a)

„Ne dolazi u obzir“ odgovara...

Daljni razgovor dijelom lavežom, dijelom nekim medvjeđim glasanjem naprasno prekida kućni ljubimac. Dolaze gosti.

„Joooj zaboravio sam ti reći najavio nam se Mladen sa društvom...“ velim joj sa u tom trenu nabačenom facom tipa „kriv sam“. A ona me pak samo gleda sa u tom trenu nabačenom facom tipa „razgovarat ćemo poslije“. Gosti dolaze na terasu, razmjenjujemo par protokolarnih rečenica, dovlačimo još stolica. Mladen (iskusan kolekcionar) predvodi ekipu u atelje uz prvi komentar: „za koga ovo čovječe radiš? Pa za to ti trebaju mjeseci. Ovo ti nitko ne može platiti“. Njegova dva prijatelja bez komentara. Mladen nastavlja monolog (meni laknulo jer moja je šefica ostala na terasi sa njegovom suprugom... zajedno pripremaju nešto za „prigrist“ ne čuju nas, a moja malenkost uživa... SMIJEM BITI „DJEČJE ISKREN“, a da me Ona ne čuje... vidim bit će polemike, a Mladen nastavlja:

Mladen: „Prije par dana sam bio u ateljeu kod ... (naš poznati slikar) i hvali mi se da je sve te radove napravio „iz prve“ i kaže kako je prezadovoljan... pokazao mi je i mjesto na slici gdje je povukao potez baš tamo gdje je želio. Tebe gledam, žao mi koliko...“

„Dobro, dobro“... velim

Mladen: „On samo za vikend završi ako treba desetak i više slika“

„Dobro, dobro“... velim

Mladen: „A cijene slikama su vam približne“

Prisutni bez komentara promatraju razvoj situacije.

Za svaki slučaj, prvo provjeravam gdje je šefica (imam zabranu praviti se pametan jer „danas ljudi ne vole pametnjakoviće“) ... Odlično, daleko je. „Povukao potez tamo gdje želi? Dobro Mladene, koliko poznaš autora koji povlače poteze tamo gdje „ne žele“..., a nisu li takvi koji u danu završe desetak slika a to papreno naplate, malo nekorektni prema kupcima? A kad to kupci saznaju, a hoće kad tad, neće li biti malo ljuti? A ima kupaca koji kad su ljuti znaju biti neugodni. OK možda je pristup „JA NAJBOLJI“ jer sliku završim prije nego sam počeo, alibi ili opravdanje za strategiju MALO RADIM PUNO ZARADIM. Btw koliko ti imaš u svojoj kolekciji takvih radova?“ Ova dvojica se lagano nasmijaše, prebaciše težište s noge na nogu i gledaju u zbunjenog Mladena.

Mladen: „Idemo ne terasu kod cura“

„Aaaa ne dolazi u obzir“ velim. Pazi sad!!!

Uzimam malo obične vode, sjedam za štafelaj, na manju plastičnu površinu istisnem malo crnog i crvenog acryla (acryl sam dobio na zadnjoj koloniji). „Ajde štopaj... sekunde“ velim jednom od gostiju. Pred zapanjenim pogledima prisutnih, završavam „sliku“. „Koliko?“ pitam.

„4 (četiri) sekunde“ odgovara sekundant (UPRAVO OVU, TADA NASLIKANU „SLIKU“ TJ „APSTRAKCIJU“ FORMATA 70X50 CM, VAMA DRAGI ČITATELJI/CE PRILAŽEM KAO FOTOGRAFIJU UZ OVAJ ČLANAK. SLIKA PORED JE FRAGMENT RADA POD NAZIVOM „EVA“ RAĐEN TIJEKOM CCA 7 MJESECI...) Sekundant (inače prof. na Ekonomskom fakultetu) pita koliko košta? Odgovaram mu da bi barem on trebao znati koji bi sve čimbenici trebali utjecati na cijenu... nečega. Pa makar to bilo i u okrutnom neoliberalnom kapitalizmu. „A takvu sliku ne prodajem niti poklanjam jer ju ne želim potpisati“

  
"Eva" (fragment)                                                                                                    „4 (četiri) sekunde“ 

Drage čitateljice, čitatelji, ukoliko očekujete nastavak teksta u stilu „ništa to ne valja“ (radovi u acryl-u, brzo rađeni) malo ću Vas razočarati. Evo kome „valja“:
  • Slikar pristupom „iz prve, acryl bojama“  unutar nekoliko minuta, ovisno o formatu završava sliku (boja  se suši nevjerojatnom brzinom, dnevno može oslikati nekoliko desetaka platana većeg formata, manjom cijenom osvaja tržište, ne udiše pare kemikalija povezanih sa slikanjem uljanim bojama, dobiva više slobodnog vremena... kistove ali i drugi slikarski alat pere samo vodom, lakše očisti neželjene fleke sa odjeće, poda...)
  • Galerist tj osoba koja nudi sliku (nudi „ime“ a za nisku cijenu, ima priliku skupiti solidan fundus od različitih slikara, jača svoju ponudu, koristi priliku da „opremi“ više prostorija kod istog klijenta... u konačnici, više uprihodi)
  • Kupac (dobiva „ime“ na zidu, cijena prihvatljiva, budžet dovoljan za opremanje svih željenih prostorija)
  • Trgovci slikarskim materijalom zadovoljno trljaju ruke (acryl se više troši, brže suši, lakše održava-pere sa odjeće, poda, slikarskog alata)
  • Raste broj likovnih kolonija...
  • Slikari/ce početnici acryl naprosto obožavaju...
  • Ima još toga...

A što s nama, ljubiteljima uljanih boja? Na žalost, sliku završavamo „iz sedme, dvanaeste...“. Kompliciramo si život... biramo posebna slikarska platna, stručno grundirana, radimo sa različitim medijima (u pravilu, neugodnog, pa i kancerogenog isparavanja, sa alergološkim reakcijama, mučninama ali i težim posljedicama...) čekamo da se naneseni sloj boje osuši a pri tom smo zadovoljni ako se slijedeći sloj može raditi nakon 15-30 dana, pomirili smo se s činjenicom da uljanim bojama zmazane ruke, odjeću, slikarski alat... teže čistimo... a postižemo nezadovoljavajuće cijene. Logično pitanje se samo po sebi nameće: pa što nam to treba? Odgovor je jednostavan. Slika rađena uljanim bojama je „drukčija“... autor na raspolaganju ima imponzantan broj različitih mogučnosti i sjetite se:

SLIKA NA KOJOJ SLIKAR/ICA DUGO RADI ZRAČI POSEBNOM ENEGRIJOM...

A kako na ovo gleda kolekcionar – glavni junak našeg teksta? U svom fundusu posjeduje više od stotinu slika, većinom stranih autora. Što mislite kojom tehnikom su slike rađene? Da li su rađene „iz prve“? Svi radovi iz njegove kolekcije su ulja na platnu... 

Dobro, dobro... Vi kojima je poznato da i „samo narisana crta“ afirmiranog umjetnika vrijedi tisuću puta više nego mjesecima rađen rad „amatera“... kupite tu crtu. Ovaj članak je skroman doprinos motivaciji autorima/cama koji samozatajno, marljivo stvaraju u svojim ateljeima. Vjerujem u budučnost koja će nam s neizbježnim globalnim promjenama donijeti i napredak u procesu spoznaje instikta. U tom smislu razmak između materijalnog i duhovnog bit će obratnoproporcionalan procesu povrata dostojanstva čovjeku kao za sada, najinteligentnijem biću. Smanjivanje ovog razmaka bit će i početak velikih promjena. A prava, iskrena, od natruha oslobođena umjetnost? Do tada i dalje ostaje privilegija od strane nama nepoznate sile odabranih, onih koji ju mogu osjetiti (evo, dragi čitatelji/ce kao što vidite i riječ privilegija ne mora uvijek imati pejorativno značenje). Takvima tumač umjetničkog djela nije potreban.
porn porn

log0 AA 3