log0 AA 3

log0 AA 3

Milaković: "Evo upravo razgovaram s amaterom"


Koplja se lome oko dileme: u udrugu uključiti i autore/ice bez formalne, akademske izobrazbe ili ne...

Krajem lipnja prošle godine, u samom centru naše Metropole, ugodno zavaljen u pletenu fotelju mondenog kafića, razgovaram sa jednim od naših poznatih poslovnih ljudi (potječe iz umjetničke obitelji: majka glazbenik, otac afirmiran književnik). Tema ugodna (osnivanje nove udruge likovnih umjetnika). Neplanirano nam se pridružio i ambiciozni galerist... Kako to u pravilu i slijedi, društvo se „širilo“, a diskusija postajala sve inspirativnija. Sad već podgrijana atmosfera prerasta u polemiku... Koplja se lome oko dileme: u udrugu uključiti i autore/ice bez formalne, akademske izobrazbe ili ne.

Aktualno drštvance se po stavovima dijeli (niš* novo „u nas“ zar ne?), a u zaoštravanju polemike prednjače dvije osobe... Jedna osoba (od te dvije) je naš poznati slikar a koji ne krije kako nema formalnu izobrazbu...  nazovimo ga „amaterom“. Dotadašnje relativno pristojno ponašanje, profesionalac (nazovimo ga tako, tj druga osoba) se u trenutku trasformirao u osobu koja projicira  poruku primjerenu svima poznatom sportašu predstavniku „plemenite vještine“: „JA NAJ...“ Dodatno, upravo tada, mobitel mu daje povoda i za izjavu „EVO UPRAVO RAZGOVARAM SA JEDNIM AMATEROM“

Prijatelj – menadžer usmjerava polemiku u okruženju primjerene decibele... sve na opće zadovoljstvo nas prisutnih (dobivamo priliku progovoriti par riječi, uz sada već primjetno zabrinjavajuću modrozelenu boju podočnjaka polemičara).

Da i sami ste bili u niz sličnih situacija Vi ljubitelji slikarstva, a temu možemo proširiti i na sedmu umjetnost, književnost, kiparstvo... Priznali mi to ili ne, ista je sveprisutna... u nas. OK... malo ironično zvuči. Razlog je jednostavan. Dragi čitatelji/ce rijetko gdje možete susresti toliku averziju prema autorima (slikarima/cama) koji nemaju formalno akademsko obrazovanje, kao što je to „u nas“. Vrijede li uopće radovi osoba bez akademije? Naravno, prisutnost ove dileme inicira različite reakcije. Bez iznimke mogu potvrditi iz osobnog iskustva da odgovor na ovo „pitanje“ ili dilemu nije teško predvidjeti... u ovisnosti tko je pri razgovoru prisutan (osoba bez ili „sa“ akademijom). Vjerujte, u velikoj većini itekako razvijenih tržišnih ekonomija...samo će vas zamoliti da prezentirate Vaš rad. Ostatak „o Vama“ pa i „školovanje“ bit će samo nadogradnja ali tek po ocjeni stupnja kvalitete konkretnog rada.

Može li se ili kada će se i u nas takav pristup stidljivo počet primjenjivati? Na ovo pitanje je doista teško naći, bolje reći dati bilo kakav ispravan odgovor. Bit će u paketu sa drugim promjenama, onim koje bi nam trebale donijeti manju težinu jarma odabranih „profesionalaca“, isproduciranih, određenih od nekolicine koji nam kažu što je dobro. Samo jedan od preduvjeta takvog proboja čvrsto zatvorenih „krugova“ je i liberalizacija studija Likovnih ali i drugih umjetnosti. Da, to bi narušilo dosadašnje monopole, samovolju, ničim zasužene privilegije kao i neograničene mogučnosti koje pojedinci beskrupulozno koriste.

U tom smislu, prepoznajem sveprisutni SKEPTICIZAM na forumima internetskih portala, stidljivo (ali ipak prisutan) i u sadržajima par tv emisija... za početak, izvrsno. A tzv. negativna selekcija? Niti jedan segment našeg okruženja nije pošteđen posljedica neznanja, nerada, nesposobnosti... pa niti slikarstvo, bez obzira na akademski status protagonista.

Bez imalo ustručavanja... potpuno su u pravu nezadovoljnici koji nas upozoravaju da je inflacija kvalitete prerasla u manifestni barbarizam. Do te mjere, da ništavilo koje nas okružuje postaje uljuđeno stanje (u tišini, na „pristojan“ način odabrani koegzistiraju, uz toleranciju pa i međusobnu potporu, itekako svjesni razine svoga bezznačaja) a uvjetno rečeno „druga strana“, ona koja želi promjenu postaje masa skeptičnih barbara. Produkcijsku stvarnost iznimno učinkovito, planski, lukavo mijenja  neproduktivni nihilizam (tako je lakše... „on je reako njemu da za onog mora reći da je ono što naslika izvrsno“ pa će i dalje biti taj koji će govoriti tko je dobar) zatečenog, od spoznaje udaljenog stanja. Evo ovdje ću prekinuti kuknjavu...

Vratimo se na temu iz prvog pasusa. Udruga će dati priliku i autorima/cama bez formalne izobrazbe (ne postavljajte pitanje „a koji će biti kriteriji“...molim Vas). Drage kolegice, kolege slikari! Danas Vam je dostupno ono što je prije samo par godina bilo nezamislivo. Učite, vježbajte, eksperimentirajte... i NE ZABORAVITE: LEONARDO, MONET, DALI, PICASSO, GOGH, GAUGIN, BACON... itd itd... SLIKARI SU BEZ FORMALNOG OBRAZOVANJA. Pomažite jedni drugima... nesebično. I SJETITE SE DA UBRZO POSTAJEMO DIO OGROMNOG TRŽIŠTA...

Do tada pogledajte, za Vas sam odabrao par remek djela... uživajte u radovima umjetnika – gore nabrojanih „samoukih neprofesionalaca“. (Dobro, dobro, Vi koji se ljutite na sadržaj ovog teksta... neće baš svaki „amater“ postati novi Picasso... svjesni smo toga.)

Zlatko (Zlatan) Milaković 


Picasso (Guernica)


Fransis Bacon


Gaugin


Dali


Van Gogh


Monet
porn porn

log0 AA 3