log0 AA 3

log0 AA 3

Serijal: TROJA

Pogovor (6) - Iskustva starih gradova sadrže snagu mita. KRAJ SERIJALA!


Karta K01e Igora Šipića - Aksonometrijska projekcija temeljene na eponimiji povijesnih gradova 1


POGOVOR O TROJI (6)

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

ISKUSTVA STARIH GRADOVA SADRŽE SNAGU MITA

TROJA, MIT I ZBILJA 6

Igor Šipić: Premda sam u istraživanje krenuo intuitivno, držati je opravdanom tezu o starim gradovima Sredozemlja i njihovim suvremenim europskim eponimima. Ona je snažna potpora nastojanju T. M. Bilosnića da uvjeri druge u „crno-crvenu“ boju istine o autohtonosti u hrvatskoj etnogenezi na području njegove uže Liburnije, odnosno Ravnih Kotara. Dakako, ništa nećemo napraviti držeći knjigu samo otvorenom; tek u rukama primarne arheologije, zakopali smo u povijesni sloj.             

No još je nevjerojatniji podatak da kružnica jednakog polumjera (Troja – Ljubljana) prolazi na krajnjem sjeveroistoku samom sredinom južnih Kerčkih vrata, dakle, ulaza u Azovsko more. Sve su to kardinalne točke Sredozemnog mora uz koje stoje u pravilu i gradovi visokog statusa. Prema tomu je gotovo sigurno kako se na poziciji Ljubljane, kao prirodnog središta Mediterana, mora nalaziti predantički objekt visokog renomea.    


Zato pokušajmo rezimirati! Sve je to još jedan krunski dokaz da je projekcija u cijelosti podređena crti obale Sredozemnog mora, a zatim i drevnim gradovima i prijestolnicama. Otud i stav o mogućoj „Troji“ na Jadranu.

Premda se na karti Sredozemno more (K01e) polovica udaljenosti između Troje i Troyesa može bez prigovora očitati kao pozicija Ljubljane, zbog sitnog mjerila, točka „T“ ne treba to nužno i biti da bismo dokazali ispravnost postavljene eponimske jednadžbe. Točka je uvijek geometrijski topos vidokruga, možda u gradu Pagu (solane), možda u Caskoj (Cissa), možda na poziciji paškog trokuta, ali, očito, iskustva starih gradova, koji sadrže snagu mita, redovito pokazuju stanoviti izmak od matematičke percepcije (Troja, Utica, Milet, Pergamon itd.). No, svejedno, postavimo šestar u njeno središte i opišimo kružnicu između Troyesa i Troje, odnosno Dardanela (kad tetiva prolazi središtem kruga zove se promjer kružnice). Što dobivamo? Njena putanja prolazi preko Es Mercadala, središnje točke Menorce, prvog kontaktnog kopna u plovidbi od Sardinije ka Gibraltaru, zatim samih vrhova rta Fer, najsjevernije točke alžirske obale, i rta Kaboudia, najistočnije točke istočne tuniske obale, te Lakonijskim zaljevom u visini stare spartanske luke Gythion. Krucijalna je pritom spoznaja da, izim Menorce, putanja kružnice na preostale tri pozicije siječe pravce „pariške“ pravokutne konstelacije (crno) upravo na crti obale. Ako pak za polumjer kružnice uzmemo poziciju Pariza, tada možemo vidjeti da je to ujedno i udaljenost do europske strane Istanbula, gdje je, za kopanja tunela metroa, pronađeno golemo nalazište iz kamenog doba, staro oko 7 000 do 8 000 godina prije Krista (Yenikapi). Dakle, udaljenost od točke „T“ do Pariza jednaka je udaljenosti do ulaza u Bospor. To zasigurno govori o tomu kako se može raditi o planiranoj izvedbi maritimne provenijencije, s posebnim naglaskom na kanale i obale. Zanimljivo će stoga biti vidjeti daljnja reagiranja znanstvene zajednice koja bi trebala širiti uspostavljene odnose na načelima „Uvoda u hrvatsku interdisciplinarnu povijest“ Ive Rendić-Miočevića. Jedino interdisciplinarna istraživanja će nam pomoći da shvatimo kako su starosjeditelji najbitnija etnička masa u hrvatskoj etnogenezi, što zagovara ovaj metodičar, govoreći o potrebi drukčijeg pristupa nastavi povijesti. Vrijeme je isteklo za učenje, pred nama je doba razumijevanja nje same.



Ostatci Ljubljane, castruma Liube, utvrde iznad Vratoloma


Ljubljana «bdije» nad središnjim Sredozemljem

Stoga se vraćamo na suspektnu, ali istodobno i originalnu primjenu geografske dužine spram refleksivnosti usuprotne obale. Meridijan koji prolazi kroz Troju egipatsku obalu siječe istočno od Sidi Barranija, nekoć rimske Zygre. Kad se ta dužina uzme za polumjer kružnice, čije je središte u Troji, njena putanja prolazi početnom točkom projekcije u poziciji Sarimazi, u vrhu Iskenderunskog zaljeva. Međutim, ako se šestar obrne, i istim polumjerom opišemo kružnicu iz egipatske obalne točke, njena putanja prolazi središtem Mersina (grčki Zephyrion), naseljenog 9 000 godina prije Krista, koji se nalazi na geografskoj dužini Hatuše (34º37' E). No cijela projekcija zatvara se na gotovo spektakularan način. U nastavku, putanja najprije prolazi središtem grada Tartusa, čija povijest seže u 2 milenij prije Krista kad Feničani utemeljuju koloniju Aradus, te potom obalnom točkom kroz koju prolazi meridijan Orontes – Sarimazi na 35º58' E. To je ujedno geografska dužina današnje libanonsko-sirijske granice, čime se još jednom, kao i u slučaju sjevernije sirijsko-turske granice, implicira izravan utjecaj projekcije na određenje teritorija modernih država. Na zapadu, pak, kružnica siječe libijsku obalu zapadno od Surta nigdje drugdje nego baš na mjestu gdje je njena linija poravnata s donjom dužom stranicom pravokutnika od središta iberijske kružnice do Muta. Udaljenost, dakle, po meridijanskoj osi od Troje do egipatske obale tako postaje ključnom odrednicom čitave geometrijske konstrukcije, čime se implicira i utjecaj modela geografske dužine. Time je postignuta jedinstvena kontrola geografskog prostora Sredozemlja: Troja „bdije“ na istočnim, Ljubljana nad središnjim, Troyes, s Parizom, nad zapadnim sektorom tog jedinstvenog bazena. Kao da je sve postalo puno bliže samom sebi. Ne postoji ni jedan zemljovid tog svijeta stariji od peripla iz feničko-punske i grčke navigacije (Periplus Hanna Navigatora, Massaliote Periplus, 6. st. pr. Kr.), pa tako niti ime Troje. Dakle, sve je moguće, još uvijek otvoreno.



Caska kao i Ljubljana krije mnoge tajne


Udaljenost od Troje do Ljubljane

Kružnica sa središtem u Troji pokazuje: udaljenost od Troje do Ljubljane ujedno je i udaljenost do najistočnije točke Zaljeva Sidra te višestrukog sjecišta pravaca u delti Nila. Fantastično zvuči činjenica da su obje pozicije ujedno i mjesta prolaska spominjane paralele na geografskoj dužini Aleksandrije, Surta, a prema atlaskom najvišem vrhu Toubkal. Poglavito je zanimljiva nilska točka jer u nju dolazi i pravac iz Ljubljane koji prolazi sjecištem meridijana Troje i paralele – bazne stranice istokračnog trokuta Orontes – Gibraltar, s vrhom u Ljubljani. Uzduž meridijanske osi sjecište se nalazi približno na polovici udaljenosti između Troje i egipatske obale. No još je nevjerojatniji podatak da kružnica jednakog polumjera (Troja – Ljubljana) prolazi na krajnjem sjeveroistoku samom sredinom južnih Kerčkih vrata, dakle, ulaza u Azovsko more. Sve su to kardinalne točke Sredozemnog mora uz koje stoje u pravilu i gradovi visokog statusa. Prema tomu je gotovo sigurno kako se na poziciji Ljubljane, kao prirodnog središta Mediterana, mora nalaziti predantički objekt visokog renomea.

Premda sam u istraživanje krenuo intuitivno, držati je opravdanom tezu o starim gradovima Sredozemlja i njihovim suvremenim europskim eponimima. Ona je snažna potpora nastojanju T. M. Bilosnića da uvjeri druge u „crno-crvenu“ boju istine o autohtonosti u hrvatskoj etnogenezi na području njegove uže Liburnije, odnosno Ravnih Kotara. Dakako, ništa nećemo napraviti držeći knjigu samo otvorenom; tek u rukama primarne arheologije, zakopali smo u povijesni sloj.

Salomon je, kažu, među tolikim svojim ženama, umro ne prebolivši kraljicu od Sabe. Prvi u povijesti tu je praksu demantirao britanski kralj Eduard VIII. nakon 3 000 godina. Libido je apsolutni gospodar mita, ili, parafrazirano, „mi gledamo suknju, ali uvijek vidimo podsuknju“. To svaka prirodna znanost treba uvažiti. Sve dok ne zakopaju prvi krampovi pod Ljubom, puštajući mašti na volju, mi nikada nećemo biti sami!



Položaj Troje i Ilijuma


NAŠ ODGOVOR NA INTERES ČITALAČKE PUBLIKE
Interes koji je kod određenog broja čitalačke publike, ali i dijela znanosti, izazvao serijal «Troja, mit i zbilja», objavljen krajem protekle godine u Zadarskom listu, potakla je autore serijala da u obliku svojevrsnog pogovora (kroz šest nastavaka) moguće odgovore na neka postavljena pitanja i teze koje Ljubu na Ljubačkoj kosi dovode u samo fizičko, duhovno i povijesno središte Sredozemlja i «trojanske» toponimije, te još jednom ukažu na apsolutnu međuovisnost ključnih geografskih objekata sredozemnog bazena. Parafrazirajući Alberta Fortisa tek ćemo kazati kako znajući za «malenu snagu jedne knjige i preveliku silu predrasuda i prilika», priznajemo da smo sve ovo radili kako bi potaknuti interes za nacionalnim vrednotama te upozorili na neke arheološke i povijesne, kao i znanstvene i kulturološke činjenice o kojima naša šira javnost nije i još ne vodi računa, pa se ovo može shvatiti i kao opomena glede toga.



Pogledajte galeriju fotografija serijala Troja u zadarskom kraju!


KRAJ SERIJALA!


Akademija-Art.hr

porn porn

log0 AA 3