log0 AA 3

log0 AA 3

Serijal: TROJA

Troja je tamo gdje je moguće izmjeriti (pravi) kut (29)

 
Bilosnić i Šipić na jednom od javnih nastupa


PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

TROJA JE TAMO GDJE JE MOGUĆE IZMJERITI (PRAVI) KUT 

TROJA, MIT I ZBILJA 29

S Penelopom, nestalo je prevlasti žena, božicu zamjenjuje svemoćni Zeus, kraljevi više nisu žrtvovani u njihovu čast, razdoblje mita je okončano. S ovom knjigom, prevlast žene se vratila, a središte cijele priče je hrvatska, ninska Ljubljana.

Ilijada nije samo priča o Trojanskom ratu. Ona opisuje događaje koji nisu prezentirani po redu kojim su se zbivali te uranja čas u prošlost, čas u budućnost. [...] Klasična epika poput narodne poezije kao sredstvo usmene predaje koristi memoriju i pjesničko prilagođavanje svome vremenu.


Po Gravesu Lokriđani će biti oslobođeni od gladi i boleština ako sljedećih tisuću godina jednom godišnje šalju u Troju po dvije djevojke birane kockom u znak plemenitosti. Odvođene su na „retajski rt“ da bi stigle potajno u Atenino svetište. One uhvaćene bivaju usmrćene pa, da bi preživjele, tamo stižu podzemnim prolazom, kroz tajni ulaz koji je vodio u blatnjavi i odvodni kanal kojim su se Odisej i Diomed prikrali kad su ukrali Paladium. Slučaj lokridskih djevojaka jedan je od najčudnijih događaja grčke povijesti.



Mapa Odisejevih lutanja

 
Odisejev tajni prolaz

Trojanci su pokušavali spriječiti njihov dolazak, ako se može vjerovati priči Eneja Taktika – on raspravlja o opasnosti gradnje gradova s tajnim ulazima, što književno, u korist obrane, opravdava i upotrebu „konja“ kao nositelja njene simbolike. Čini se da u narodu prežive samo one predaje koje pamte i prate destrukciju, rušenja gradova, civilizacija, kultura. O podzemnom hodniku do temelja porušenog grada pod Ljubljanom također postoje nagađanja. No premda je Odisejev tajni prolaz pronađen u ruševinama Troje, a opisao ga je Walter Leaf u svojoj Studiji o Homeričkom zemljopisu, još je bitnije da isti autor govori o tomu upravo u „zemljopisu“. Zbog čega je Teana postala izdajnica predajući Paladium? Kao Lokriđanka nije se slagala s Prijamovom antilokridskom trgovačkom politikom i njen postupak je simbolična zaštita lika pred Agamemnonom. Homer drži Teanu kćerkom Tračanina Kiseja, a u Trakiji se nalazila barem jedna lokridska kolonija (Abdera).

Mali Ajant bio je sin lokridskog Oileja, a to ime nosi jedan od trojanskih ratnika kojega ubija Agamemnon (Ilijada XI, 9, 3). To je ime stari oblik od „Ilus“. Prijamov Ilium djelimice koloniziraju Lokriđani, predhelensko pleme Lelega. Graves još navodi kako se Odisejevi pokušaji pratnje Malog Ajanta u tvrđavu temelje vjerojatno na njegovom podrijetlu od Zakinta, eponimskog pretka po kojem se njegovi podanici nazivaju Zakintijci, a on se nalazi na popisu ranih trojanskih kraljeva. To izravno utječe na sami naslov ove studije o eponimiji gradova.

Jedan od glavnih uzroka Trojanskog rata, po Gravesu, je Telamonovo otimanje Prijamove sestre Hezione, majke Velikog Ajanta i rođakinje Malog Ajanta. Dakle, to ukazuje na dug sukob između Prijama i grčkih Lokriđana. Patroklo (po kojem je vjerojatno Patroclus od Troyesa – Saint Patroclus, uzeo ime), koji je Trojancima nanio teške gubitke, bio je Lokriđanin i opisan kao Abderov brat.



S Odisejevih lutanja


Malo se Grka vratilo svojim domovima

Malo se Grka vratilo svojim domovima. Suprotni vjetrovi neke baciše na Cipar (Fedip), neke u Libiju (Gunej), Tlepolem s Roda završi na jednom od iberijskih otoka, Nauplij odlazi u Kalabriju, jedna skupina odlazi prema Italiji, itd. Samo se Nestor vraća sigurno u svoj Pil. Oko povratka trojanskih junaka isprepletene su mnoge teorije, počevši već od razilaženja Agamemnona i Menelaja koji je završio u ustima Nila, na otoku Faru. U jadranskom legendariju najmarkantnija figura povratnika je Diomedova. Ima raznih priča o nasukavanju u Likiji; o putu u Arg gdje pronalazi ženu Egijaleju u preljubu pa se povlači u Korint; o pomoći koju protiv pobunjenika pruža djedu Eneju u Etoliji, itd. Ali, po nekima, bio je primoran napustiti Arg davno prije Trojanskog rata, kada se vraćao s uspješnog pohoda Epigona protiv Tebe, te mu je Agamemnon otada pomagao da povrati svoje kraljevstvo. Ostatak života proveo je u talijanskoj Dauniji gdje je oženio Euipu, kći kralja Dauna. Osnovao je mnogo poznatih gradova, a među njima Brindizi. Njegov kult rasprostranjen je zato diljem Jadrana (Venecija, Aquileja, Tremiti, Palagruža, rt Ploča kod Rogoznice...), no poglavito je za studiju bitno da Diomedovo zlatno oružje čuvaju svećenice Atene u apulijskoj Luceriji. Lucera je grad u Apuliji (41º30'N i 15º20'E), a nalazi svega 8' južnije i 2' zapadnije od apulijske Troie, rimske Aecae.

Kako izgleda da je većina Odisejevih avantura smještena na Siciliju ili u zapadni dio Sredozemlja, nije objašnjeno kako se našao u tim krajevima, jer je karta njegovih putovanja uglavnom nedosljedna. Kad je riječ o njegovim avanturama na zapadu, sve je obavijeno tajnovitošću. Zato donosimo i zaključke autora članka VI. Homerov svijet: „Struktura Ilijade i Odiseje nije baš podobna za nekakav analitički pristup koji bi ta djela tretirao kao kompaktne cjeline, u obliku koji nam je danas dostupan. U doba kad su nastajala ta dva epa nije postojala riječ «književnost». Zasigurno najefikasniji način obrade ovih epova jest da ih se promatra kao rezultat neprekidnih izmjena i prerada tijekom generacija, poput živog organizma koji nikad nije prestao rasti. Ilijada nije samo priča o Trojanskom ratu. Ona opisuje događaje koji nisu prezentirani po redu kojim su se zbivali te uranja čas u prošlost, čas u budućnost. [...] Klasična epika poput narodne poezije kao sredstvo usmene predaje koristi memoriju i pjesničko prilagođavanje svome vremenu. Procvat doživljava u društvu koje ne poznaje pismo, a moralna načela i običaji koje izražava odraz su tipa društvene zajednice koja je danas vrlo rijetka. [...] Svaki ep funkcionira kao živi organizam u razvoju i, metaforički rečeno, putem gubi lišće i granje. Svaki put kad se ep prepričava, publika je druga, pa svaka izmjena materijala proizlazi iz potrebe prilagođavanja određenoj publici. U Ilijadi postoji mnogo očitih proturječja... [...] Epska tradicija, čija je poezija uvjetovana usmenom predajom, gubi na značaju kada se počne zapisivati i kada se počne stvarati čitateljska publika. [...] Širenje kulture pismenosti usko je povezano s pisanim zakonima, novim društvenim uređenjem i cijelim lancem transformacija unutar ljudske zajednice. Homer balansira na granici između mračnog razdoblja i novog doba, posjeduje onu čistoću i jasnoću potrebnu za opis rađanja nove ere.“



Penelopini prosci


Feničani se šire prema zapadu

Ovaj književno-povijesni prospectus definitivno dobiva na značenju sa spoznajom da u 7. st. pr. Kr. Grci kolonizatori drže već veliki dio Male Azije. Da znanstveno bude što uvjerljiviji za ovo istraživanje u prilog mu ide i činjenica da je Al-Mina (arapski „luka“) na estuariju rijeke Orontes u Siriji, ključnom polazištu trojansko-ljubljanske osovine, u to vrijeme bilo razvijeno trgovačko središte kojeg su utemeljili kolonizatori Eubeje potkraj 9. st. pr. Kr. u izravnom natjecanju s Feničanima na jugu. Postao je bitan zahvaljujući trgovačkim odnosima s Korintom. Upravo je preko Al-Mine i grčke trgovine na Cipru u Eubeju i na grčko kopno prenesen fenički alfabet i druga tehnologija u 8. st. pr. Kr. Tako imamo sljedeću geostratešku situaciju: s početkom međusobnog sudaranja i konkurencije, Feničani se šire prema zapadu, Grci prema istoku. Dodirne točke, odnosno poprište rivalstva logično postaje područje Sicilije, tj. središnji Mediteran. Što je u tom slučaju s njegovim sjeverom, Jadranskim morem? Nije li nelogično da ostaje izvan svih „bitaka“, a ako jest izuzeto, zašto je tomu tako? 

Dakle, ako se hoće uspostaviti neka trajnija veza između mita i prostora (Graves drži da autorica Odiseje, Nausikaja, nema baš preveliko zemljopisno znanje pa zapadni, južni i sjeverni vjetar naziva po prilici) zacijelo je nećemo naći samo u njegovoj ambijentalnoj toponomastici, nego i u topografskoj zemljopisno-geometrijskoj matrici rasporeda gradova. Toponimi uvijek dolaze poslije. Doista bi se moglo reći kako su Ilijada, i poglavito Odiseja, u totalu isprekradene i isprekrajane, brisane i dopisivane ideje nemira geografskog prostora koji još uvijek mirno neosvećen spava i sniva svoje ratove. S tim se slažu i autori članka VI. Homerov svijet (Povijest, 2. knjiga). Troja je tamo gdje je moguće izmjeriti (pravi) kut i nastaviti svoj put tjesnacima i otocima koji više nikada neće biti prepreka budućim mitovima. S Penelopom, nestalo je prevlasti žena, božicu zamjenjuje svemoćni Zeus, kraljevi više nisu žrtvovani u njihovu čast, razdoblje mita je okončano. S ovom knjigom, prevlast žene se vratila, a središte cijele priče je hrvatska, ninska Ljubljana.



Starogrčka vaza


„Što otuđuje moje roditelje»
Bilješke uz ovaj tekst:
Na pitanje Polidora – „Što otuđuje moje roditelje“, Pitona iz Delfa mu odgovara: „Zar je mala stvar da je tvoj grad pretvoren u pepeo, tvoj otac raskomadan, a majka odvedena u roblje.“ (R. Graves, 2003, 483)
Teana je ime poznate pjesnikinje iz epizefirske, tek u 7. st. pr. Kr. utemeljene, Lokride (Locri u Kalabriji), no ona se ne smije miješati s Lokridom drevne Grčke koja se sastojala od dvije oblasti: Opuntijske ili Istočne Lokride na obali Egejskog mora između Termopila i Larimne, usuprot Eubeji, te Ozolijske ili Zapadne Lokride na sjevernoj obali Korintskog zaljeva između Naupakta i Krise, sve do doline Amfise.


Akademija-Art.hr
09.11.2011.
porn porn

log0 AA 3