log0 AA 3

log0 AA 3

Serijal: TROJA

"Ljubljana" jedan od sedam gradova u Troji (23)


Detalj karte iz koje se vidi kako su sva sredozemna sjecišta u Ljubljani


PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

"LJUBLJANA" JEDAN OD SEDAM GRADOVA U TROJI

TROJA, MIT I ZBILJA 23

Ako Šime Batović navodi „Sedam gradova u Troji“, a odnosi se to na prostornu širinu trojanskog utjecaja, koja su to još dva nepoznata? Jedan bi zacijelo mogao biti „Ljubljana“. Možda se upravo u toj i takvoj „tišini“, poznatoj hrvatskoj šutnji, može sagledavati nebriga oko istraživanja tog lokaliteta, ali onda i očekivati razbijanje fame o Hrvatskoj kao balkanskoj zemlji, na čemu ponajviše insistira T. M. Bilosnić objavljujući sve svoje dragocjene povjesnice.

Ovakve geografske predispozicije teško ostvaruje „slučajna“ aksonometrijska studija. Pače, tomu u prilog, usuprotna dijagonala prolazi kroz samo križište pravaca koji povezuje Troju i Es Mercadal, te Ljubljanu i Misratah, upravo u gradu Palinuro. Ali, sad je ovdje još nešto jako zanimljivo: dijagonala prolazi i pozicijom Pule iz koje potječe obitelj Castropola, na vrhuncu moći i usprkos rastućem mletačkom utjecaju u kasnom srednjem vijeku, gospodar feudalnih dobara u južnoj Istri sve do njene središnje točke Svetvinčenat (Sveti Vinko ili San Vicente).


Dvije istokračne stranice trokuta obilježavaju dva pravca od kojih je onaj istočni potpuno paralelan s pravcem Orontes – Ljubljana. Kako je već rečeno, nadilazi najviši vrh Toroskog gorja (Toros Dagi, 3585 m, alt. 3767 m) te prolazi neposredno južnije od vrha planine Vlašić u BiH (1943 m). Komplementarni zapadni, međutim, prolazi južno od Venecije, prati obalnu liniju najjužnijih dijelova Toulonskog poluotoka te španjolskog rta Bagur. Sa donjom duljom stranicom trojanskog pravokutnika i kružnicom Poluotoka zajednički tvori sjecište na samoj crti obale sjevernije od rta Tortosa, u zaljevu Ebra, otprilike na koordinatama 40º50'N, 0º45'E. Tim pravcem trokut se, dakle, zatvara od najsjevernije točke Sredozemnog mora i Jadrana, luke Monfalcone, do pozicije rta Sao Vicente oko 4' istočnije od Sagresa.



Ljubljana u prostoru trojanskog utjecaja


Drevna egipatska Troya ili Roya

Ortogonalna okomica, projecirana na istočnu stranicu trokuta, iz vršne točke Monfalcone dulju donju stranicu „pariškog“ pravokutnika sječe, već smo vidjeli, u poziciji pustinjskog grada rimskog podrijetla Lambaesis, i obližnjeg alžirskog vrha (2328 m). Istovrsna ortogonalna okomica iz točke Sarimazi vodi izravno u luku Port Said, danas izlaz iz Sueskog kanala, što znači da je uvijek bila strateški značajna točka – još jedna vrata kanala koji povezuje Sredozemno i Crveno more. Povijest kanala, još iz Starog Egipta (za Sesostrisa III. ili Ramzesa II.), to upravo i potvrđuje. Okomica zatim prolazi pored kamenoloma vapnenca, najfinijeg i najbjelijeg među svim kamenolomima Egipta od kojeg su građeni mnogi monumentalni spomenici drevnog Egipta, pa i velika Kufuova piramida. Nalazi se istočnije od grada Tura, na pola puta između Kaira i Helwana. Tura je bila poznata kao drevna egipatska Troya ili Roya. Ime je pogrešno protumačio Strabon držeći da je bila naseljena Trojancima. Tako je helenistički grad dobio ime Troja. Bio je lociran na 30º00'N i 31º16'E i danas je zauzet modernim gradom Tura.



Aksonometrijska studija pokazuje da svi značajni pravci prolaze prostorom Ljubljane


Sveta planina Ida

Polovicu pravokutnika, na njegovoj gornjoj duljoj stranici, koja je ujedno i istočna stranica istostraničnog trokuta, obilježena slovom „M“, nalazi se na oko 41º29'N i 24º48'E, u Rodopima, jugoistočno od najvišeg vrha Perelik (2191 m). To je pozicija pri samoj bugarsko-grčkoj granici, najbliža gradiću Rudozem u Smolyanskoj provinciji. Grad je dobio ime i poznat je po bogatim mineralnim resursima, poglavito zlatu. Stoga je mogao imati strateško značenje u prošlosti. Bitno je naglasiti također, geografska dužina točke „M“ odgovara vrhu kretske, mitske, Svete planine Ida. Ortogonalni pravac koji dijeli pravokutnik na dvije jednake polovice nadilazi izrazito pravilno dva grčka vrha: drugi po visini vrh Peloponeza (2378 m) i Parnas (2459 m). Nakon toga prolazi čuvenim moreuzom između grčkog kopna i otoka Eubeje, a na krajnjem sjeveru ulazi u centar grada Kišineva, danas glavnog grada Moldavije, bogate pretpovijesne i antičke rimske povijesti.

Druga kardinalnost točke „M“ proizlazi iz činjenice da dijagonala zapadne polovice pravokutnika, koja povezuje nju i Lambaesis, u nastavku ulazi u samo središte južnih Kerčkih vrata, koja vode u Azovsko more. Ovakve geografske predispozicije teško ostvaruje „slučajna“ aksonometrijska studija. Pače, tomu u prilog, usuprotna dijagonala prolazi kroz samo križište pravaca koji povezuje Troju i Es Mercadal, te Ljubljanu i Misratah, upravo u gradu Palinuro. Ali, sad je ovdje još nešto jako zanimljivo: dijagonala prolazi i pozicijom Pule iz koje potječe obitelj Castropola, na vrhuncu moći i usprkos rastućem mletačkom utjecaju u kasnom srednjem vijeku, gospodar feudalnih dobara u južnoj Istri sve do njene središnje točke Svetvinčenat (Sveti Vinko ili San Vicente). Prema nekim pisanim dokumentima potjecala je od Sergijevaca, a kolosalna je informacija da su Sergijevci jedna od najstarijih rimskih patricijskih obitelji koja, navodno, vuče podrijetlo od Trojanaca i Albanaca. Začetnikom svoje loze, naime, držali su Sergesta, vjernog Enejinog druga kojeg Vergilije na više mjesta spominje u Eneidi.


Ljubljana, zračni snimak koji otkriva bogate nalaze pod zemljom      


„Sedam gradova u Troji“

Dijagonala istog smjera u istočnoj polovici pravokutnika iz točke „M“ prolazi, vrlo je bitno, sjecištem bazne stranice Orontes – Gibraltarska vrata i meridijana koji prolazi Trojom. Ona pada na donju dulju stranicu pariškog pravokutnika zapadnije od grada Muta gdje se pravilno spaja s ortogonalom iz točke Sarimazi. Ta pozicija ima geografsku dužinu rumunjske luke Constanta (28º38'E), grčke kolonije Tomis utemeljene oko 600. pr. Kr. U rimsko doba tu je car August prognao Ovidija. Njegova usuprotna dijagonala pak sječe križište meridijana Troje i bazne stranice „aleksandrijskog“ trokuta.

Tako je zapravo proširenim „pariškim“ pravokutnikom i „pirinejskom“ kružnicom, kao naglašenim geometrijskim oblicima, obuhvaćen prostor čitavog Sredozemnog mora do ulaska u Mramorno more na liniji rta Ince i suprotne obale Galipoljskog poluotoka. Pet gradova, koji nose ime Troje: maloazijska Troja, francuski Troyes (Troia), talijanska Troia, portugalski Troie i egipatski Tura, očito stoje u funkciji mjerenja međuobalnih udaljenosti i orijentira kretanja u prostoru Sredozemlja. Ako Šime Batović navodi „Sedam gradova u Troji“, a odnosi se to na prostornu širinu trojanskog utjecaja, koja su to još dva nepoznata? Jedan bi zacijelo mogao biti „Ljubljana“. Možda se upravo u toj i takvoj „tišini“, poznatoj hrvatskoj šutnji, može sagledavati nebriga oko istraživanja tog lokaliteta, ali onda i očekivati razbijanje fame o Hrvatskoj kao balkanskoj zemlji, na čemu ponajviše insistira T. M. Bilosnić objavljujući sve svoje dragocjene povjesnice.


Akademija-Art.hr
16.10.2011.
porn porn

log0 AA 3