log0 AA 3

log0 AA 3

Serijal: TROJA

Pred 9.000 godina Sjeverni Jadran 30 m niži nego danas (7)


Potonuli brod liburnski brod u podmorju od 3.stoljeća prije Krista u ninskoj luci


PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU


Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju


PRED 9.000 GODINA SJEVERNI JADRAN 30 METARA NIŽI NEGO DANAS
TROJA, MIT I ZBILJA 7


Pomorski narod Liburna, o kojemu je još mnogo nepoznanica, pa čak i to kojoj etničkoj skupini doista pripadaju, već se u 8. stoljeću prije Krista spominju kao oni koje su Grci protjerali s otoka Krfa, vrata Jadrana. Ako govorimo u kontekstu priče o Troji i trojanskom ratu, onda valja znati i činjenicu da je Krf vrlo blizu Itake.

Prije doseljenja Indoeuropljana na ovom području stanovali su tzv. Mediteranci kojih se jezički ostaci nalaze oko cijeloga Sredozemnog mora. Smatra se da su to bili alarodijski narodi od kojih su Balkanski poluotok naseljavali Pelazgi, kako su nam ime sačuvali Grci, jer su mjestimično još živjeli u njihovo doba.


Pomorski narod Liburna, o kojemu je još mnogo nepoznanica, pa čak i to kojoj etničkoj skupini doista pripadaju, već se u 8. stoljeću prije Krista spominju kao oni koje su Grci protjerali s otoka Krfa, vrata Jadrana. Ako govorimo u kontekstu priče o Troji i trojanskom ratu, onda valja znati i činjenicu da je Krf vrlo blizu Itake. Liburni koji su vladali cijelim Jadranom i svim jadranskim otocima ispod Kvarnera, vladali su i kopnenim prostorom ispod Velebita, od Raše do Krke, ali i područjem današnje Ancone, danas starog Piceneuma, što u konačnici znači da su Linurni u vlasti držali obje jadranske obale. Sve ovo valja znati kad u kontekstu Troje govorimo o Zadarskim otocima, a što je u cijelosti tema moje knjige Odisej sa zadarskih otoka (Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2002.). Dobar dio knjige posvećen je razgovorima s arheologom prof. dr. sc. Šimom Batovićem, pa je za ovu prigodu dr. sc. Igor Šipić izabrao one Batovićeve tvrdnje koje donosim u ovom nastavku.



Ostatci broda s kojim se stizalo do Male Azije


Pelazgi prije Ilira

Prof. dr. sc. Šime Batović, arheolog:
1. Na ovom području je dozvoljeno pretpostaviti kontinuirani etnički i kulturni razvoj od bakrenog do željeznog doba, odnosno razvoj Liburna kroz to razdoblje ... U liburnskoj kulturi sačuvane su brojne predindoeuropske predaje koje se moraju pretežno vezati uz stanovništvo mlađeg kamenog doba ... Najvjerojatnije je takav razvoj uvjetovala znatnakoličina predindoeuropskog neolitičkoga stanovništva koje je preživjelo i sudjelovalo u liburnskoj etnogenezi ... Prije doseljenja Indoeuropljana na ovom području stanovali su tzv. Mediteranci kojih se jezički ostaci nalaze oko cijeloga Sredozemnog mora. Smatra se da su to bili alarodijski narodi od kojih su Balkanski poluotok naseljavali Pelazgi, kako su nam ime sačuvali Grci, jer su mjestimično još živjeli u njihovo doba. (166-167)
2. Starije kameno doba (paleolitik) odvijao se ovdje tijekom starijeg dijela kvartarnog geološkog razdoblja, tijekom pleistocena ili diluvija, u izmjenama ledenih i međuledenih doba, od oko gotovo dva milijuna do oko 10.000 godina prije našeg vremena ... Očito je da se ovdje nalaze dvije skupine kamenih alata ... Sve su to razna strugala ili šiljci ... Kako u doba izrade ovih predmeta nije bilo sjevernog Jadrana i zadarskih otoka, već je sve to bilo jedinstveno kopno povezano s današnjim Ravnim kotarima, ista kultura nalazi se i na području Ljupča ... Tri starija i veća predmeta iz srednjeg paleolitika, okvirno datiraju između 100.000 i 30.000 godina prije Krista, i po svemu se uklapaju u tipičnu musterijansku kulturu tog razdoblja i sastavni su dio te kulture na čitavom sjeverozapadnom Balkanu. (170-171)
3. Ostaci srednjega kamenoga doba ili mezolitika, kad nakon ledenog doba diluvija ili paleolitika, pred oko 10.000-9.000 godina nastaje otopljavanje i klima slična današnjoj, nisu još otkriveni na ovom području ... Neki imaju svojstva ovog razdoblja, ali se ne mogu sa sigurnošću povezati s mezolitikom ... Tada nastaju i naši otoci s obalom, odnosno oblikuje se sjeverni dio Jadrana. Ustanovljeno je da je pred oko 9.000 godina morska razina sjevernog Jadrana bila za oko 30 m niža od današnje. Otada se ovi otoci počinju na neki način razlikovati od kopna, u prvom redu prometno, a to je utjecalo i na druge pojave ... do njih se moglo doći samo preko mora ... A to znači da se tada ili nešto kasnije, u mlađe kameno doba, počela po prvi put upotrebljavati neka vrst lađe, splavi, jednoduba ili nešto slično. (175)


Panonsko-balkanske ili tzv. egejske seobe

4. Jedini nalaz koji se može vezati uz brončano doba spominje se na položaju Kisse na otoku Pagu. To su, navodno, bakrene ili brončane šipke (lingoti) ciparskog tipa u obliku životinjske kože, koje su služile kao novčano (platežno) sredstvo u drugoj polovini drugog tisućljeća. To je izravan dokaz o dolasku kretskih ili mikenskih, odnosno egejskih ili istočnomediteranskih trgovaca do naših obala, a govori o vezi između istočnog dijela Sredozemnog mora i Dalmacije u drugom tisućljeću prije naše ere... Trgovina između istočne jadranske obale i egejskog područja odvijala se još od kraja bakrenog ili od početka bakrenog doba. To dokazuju uvezeni zlatni i srebrni predmeti nađeni u jednom grobnom humku kod Tivta u Boki kotorskoj zajedno s keramikom jadranskog tipa ljubljanske kulture, koji se datiraju na kraj ranog i u srednje minojsko doba, između 2000. i 1800. godine. Takvi nalazi zasad nisu poznati sjevernije od Boke ... ipak se može dokazati kakva-takva izravna trgovina sa Sredozemnim morem. Veze egejskog i mikenskog svijeta s Jadranom i zadarskom obalom u brončano doba očito su postojale.(184)
5. Prema oskudnim ostacima može se zaključiti da se razvoj kulture na ovom području dijeli na šest razvojnih faza ... Prva faza liburnske kulture pripada razdoblju između dva vala panonsko-balkanskih ili tzv. egejskih seoba, između 13. i 9. stoljeća kojih se ishodište nalazi u kulturi groblja sa žarama u jugozapadnoj Panoniji. Zato se ova faza može datirati u 11. i 10. stoljeće prije Krista ... (209)



Dio lampe s prikazom božice Atene u zatonskoj luci


Osnivanje brojnih naselja na novim položajima

6. Godine 1957. F. Raljević iz Sali na Dugom otoku, kopajući zemljište za sadnju vinograda ... otkrio je četiri groba u obliku škrinje veličine 1 x 0,5 x 0,5 metara. U jednom grobu našao je 6 brončanih predmeta ... Fibula ... po luku je ukrašena geometrijskim motivima ... (212)
7. Svi navedeni predmeti iz Sali bez sumnje potječu iz prijelazne faze liburnske kulture? – Jedan grob ove faze otkriven je 1955. u kamenom grobnom humku na kosi u jugoistočnom predjelu otoka Sestrunja između dviju liburnskih gradina ... Grob je sadržavao ostatke odraslog kostura koji je dijelom bio prvotno pomjeren. Bio je položen na lijevi bok u zgrčenom položaju u pravcu jugoistok-sjeverozapad. (212)
8. Pokojnici su se u ovoj fazi pokapali na dva načina: u zajedničkim grobljima na ravnom zemljištu i pod kamenim humcima te u škrinjama od pet ploča, položeni na bok u zgrčenom položaju? – Po svemu se čini da se ova faza (prijelazna faza iz brončanog u željezno doba, op. a.) na otocima ne razlikuje od te faze na ostalom dijelu Liburnije.
9. U razvoju liburnske kulture nastaje izvjestan poremećaj i prekid u razvoju kulture na kraju ove faze, najvjerojatnije izazvan tzv. trećim valom panonsko-balkanskih seoba, na prijelazu iz 10. u 9. stoljeće prije Krista? – U prvom redu to potvrđuje prekid sahranjivanja pokojnika na istim mjestima, a tako i rušenje pojedinih naselja i osnivanje brojnih naselja na novim položajima ... Od prve do pete faze punog željeznog doba, ili od 9. do 1. stoljeća, liburnska kultura razvijala se bez prekida, postupno, pa daljnji razvoj pokazuje miran život bez većih promjena. To je razdoblje punog željeznog doba. (214)



Kamena sjekira s naših otoka



MOŽDA NEKI OD PROTORIBURNSKIH ILI FENIČKIH GRADOVA NA NAŠEM TLU JOŠ SPAVA
Na Barovićevu tvrdnju «Veze egejskog i mikenskog svijeta s Jadranom i zadarskom obalom u brončano doba očito su postojale», Šipić dodaje primjedbu: Što je tu onda s Feničanima? Izvan topografski i etimološki nejasnih, pa time i nedokazanih, geografskih pojmova što ih nude povijesna vrela uglavnom mitološkog karaktera, Grci pokušavaju kolonizaciju Jadrana i otoka jako kasno (arheološki neupitne su prve kolonije Issa i Faros na Hvaru iz 4. st. pr. Kr.), dok opće karakteristike feničke kolonizacije na Sredozemlju korespondiraju uspostavi trgovinskih postaja na španjolskoj obali otprilike od početka 12. st. pr. Kr. Kronološki gledano prevelika je to „rupa“, a presnažan otisak Jadrana na opću mediteransku civilizaciju, i geografski i kulturno, da bi više od pola milenija, i usprkos pomorskoj snazi Liburna, bio razmjenski nedodirnut. Feničani su naslijedili Mikenjane u trgovini sa Zapadom, i baš to vrijeme poklapa se s fenomenom njihove sredozemne vladavine. Ako grčkih gradova ili naseobina na užem tlu Liburnije nije bilo, možda neki od protoliburnskih ili čak feničkih gradova još negdje spava. On ne postoji sve dotle dok je zakopan, prekriven aktualnošću ambijenta i erozije. Međutim, kad se otkrije, s njime započinje i nova povijest. Ljubačka kosa pruža upravo takvu mogućnost.
  


POKOJNIK U SALIMA POLOŽEN U PRAVCU PROJEKCIJE TROJA-LJUBLJANA
Kad Batović kaže da je u Salima u jednom grobu pronađena fibula po luku ukrašerna “geometrijskim motivima”, Šipić dodaje: Tijekom 12. do 7. st. pr. Kr., za tzv. „mračnog grčkog doba“, traje raspadanje kretske i mikenske baštine. Istodobno se polako formira i oblikuje Grčka civilizacija. Od 9. st. pr. Kr. Grci počinju oslikavati svoje vaze geometrijskim oblicima: spiralama, rozetama, prepletima – pleterima, meandrima, trokutima, krugovima, svastikama – raspoređenim u horizontalne trake. Takvo ukrašavanje naziva se „geometrijski stil“, a trajalo je do 6. st. pr. Kr. kada keramika ima prepoznatljive organske linije ukrasa i likove koji podsjećaju na istočnjačku umjetnost pa se govori o „orijentalnom stilu“.  
U slučaju Batovićeve tvrdnje kako je pokojnik u Salima bio “položen na lijevi bok u zgrčenom položaju u pravcu jugoistok-sjeverozapad”, Šipić primjećuje: I taj smjer potpuno odgovara temeljnom pravcu projekcije Troja – Ljubljana, a isti položaj pri ukapanju pokojnika nalazimo i u Ukrajini na području Stiljskog.



Dio lampe s prikazom božice Atene u zatonskoj luci


Akademija-Art.hr
07.09.2011.

 
porn porn

log0 AA 3