log0 AA 3

log0 AA 3

Serijal: TROJA

Ljudi su ovdje živjeli 6-7 tisuća godina prije Krista (3)


Ostatci Ljubljane s pogledom na pašku Forticu


PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju


LJUDI SU OVDJE ŽIVJELI 6-7 TISUĆA GODINA PRIJE KRISTA
TROJA, MIT I ZBILJA 3


U trećem tisućljeću razina Jadranskog mora samo je nekoliko metara niža od današnje, dok u doba 40.000 godina prije Krista Jadransko se more zaustavlja negdje na nivou Dugi otok – Ancona. Svi današnji otoci od Kornata do Kvarnera bili su kopno.

Ovdašnji Liburni interesantni su zato što se baš kod njih javljaju osobitosti kojih nema u drugim prostorima. U pitanju su ženska božanstva, poštivanje žene, što se može povezati s ostatcima prvih starih Mediteranaca koji su tu ranije živjeli.


O prostoru Ljubačke kose, kao i širim prostorom od Nina do Knina, uključujući Pag, Casku, Ražanac, Bribir, Zadarske otoke, Velebit i Bukovicu, razgovarao sam s mnogim ljudima, znanstvenicima i alternativcima, istraživačima i ljubiteljima starina, posebice onima koji su na neki način bili opčinjeni pradavnom prošlošću ovoga kraja čiji korijeni sežu još u neandertalska vremena. O Ljubljani, odnosno ljubačkom Brdu, mnogi su mi govorili s dozom udivljenja i strahopoštovanja, svakako s vidljivim uzbuđenjem. Nešto od toga što su rekli Zdenko Brusić, Petar Ferdebar, Duško Kraljev, Šime Batović, Ivo Fadić, Marko Zekanović, Josip Zanki, Darinko Mustać, Duje Čerina, Zdenko Matešić, Franjo Švelec, Dario Tukulin, i drugi, a objavljeno je u prvoj knjizi serijala «Troja, mitovi, legende i stvarnost» Nin u središtu mitskoga carstva (Matica hrvatska, Nin, 2002.), donosim u ovim nastavcima kao uvod u ono što će postati ključnim problemom traženja odgovora na pitanje gdje se krije Troja, na što je dr. Igor Šipić pokušao odgovoriti aksonometrijskom metodom, što će biti tema našeg kasnijeg zanimanja.

Krije li Ljubač trojanski grad Pergam

Josip Zanki mi je govorio kako je na Gradini uvijek zaticao jato vrana i par gavranova, što možda nije ni čudno kada znamo da je gavran posvećen Apolonu, a vrana božici Ateni, posebice ako sumnjamo ili vjerujemo kako se i danas ovdje krije trojanski grad Pergam. Još više kako je na Zečevu navodno bio Apolonov, a na Ljubačkoj kosi Atenin hram. Dakle, nastavljam s citatima svojih sugovornika u knjizi Nin u središtu mitskoga carstva, izdvajajući najzanimljivije dijelove, onako kako ih je izabrao i apostrofirao dr. Igor Šipić:

Josip Zanki, akademski slikar, arheolog amater:

1. I gdje bi onda za Hrvate mogla biti Troja, u Ninu? - ... pitanje Ilijade i Odiseje nije ništa drugo do pitanje mita. Dakle, one mogu biti bilo gdje. Na duhovnoj razini za nas Hrvate taj mitski grad Troja doista bi bio kraljevski grad Nin. Sveta gora u tome je slučaju svakako Velebit, to je naš Olimp. Svaki narod ima svoje mjesto mita, mjesto gdje se cijela njegova prošlost isprepliće. Ovdje su došli Hrvati i izgradili Sv. Križ, tu čudesnu građevinu o kojoj se do danas zapravo ništa ne zna, ni oblik, ni namjera, ništa i tu su naši predci opasali grad zidinama, grad koji je imao svoj nekropolis. (61)

2. Arheološka iskustva često idu drugim smjerom ... ?
– Znanost se na neki način otuđila od filozofskog nivoa, priklanjajući se ovdje samo materijalnom nivou. Povijest je nešto drugo, ona se sastoji od jedne i druge materije, i treba je promatrati kao organsku materiju. ... Dario Mustač razvio je arheološku teoriju da se recimo neolitska nalazišta ponavljaju po nekom ključu. (62)

3.Jesi li kopao tražeći brojne nalaze do kojih si došao na ovom terenu?
– Ono što sam ja otkrio je to da sam shvatio kako u ovakvom arheološkom istraživanju ne treba racionalnosti. To je jednostavno kao umjetnost, treba osjetiti, imati inspiraciju. ... U principu mislim da me predmeti zovu, da taj predmet koji 3000 godina nitko nije držao u ruci, pa ga sad prvi ja držim, da je taj predmet na neki način trebao mene. Ne da bih ga ja fizički posjedovao, već da bih ga ja dao svijetu. (63)

Duško Kraljev, meteorolog:

1. Otkud primjerice četiri vjetra u antici, mada je atenska Kula vjetrova poznata s osam strana?
(65)

2. Zoranić bi rekao da se bura rađa u Paklenici? – Kada se spomene orkanska bura, narod misli na onu senjsku, koja je samo više opisana i češće spominjana, a kolijevka bure je ovdje. Najveća dosad brzina bure u jednom rafalu bila je 250 km na sat a izmjerena je na ovom području. Kada se kaže podvelebitsko područje u klimatskome smislu misli se baš na prostor od Ražanca do Paga jer je on okomito okrenut na buru i takav dobiva najjači udar.(67)

Šipić će u svom radu primjetiti kako je upravo temeljni pravac njegove projekcije sredozemnog prostora okomito postavljen na smjer puhanja bure.



Kamen kakav nalazimo na Ljubačkoj kosi ne nalazimo nigdje drugdje na široj okolici


Prostor koji je ostao takav još iz paleolitika

Prof. dr. sc. Zdenko Brusić, arheolog:

1. Kako u to doba možemo vidjeti cijeli ovaj širi danas zadarski teren?
– Kad govorimo o Ljubačkoj kosi koja se produžuje od stare gradine Ljubljana ... moramo znati da je to prostor koji je ostao takav još iz paleolitika ... U trećem tisućljeću razina Jadranskog mora samo je nekoliko metara niža od današnje, dok u doba 40.000 godina prije Krista Jadransko se more zaustavlja negdje na nivou Dugi otok – Ancona. Svi današnji otoci od Kornata do Kvarnera bili su kopno. Bilo je to vrijeme starijeg paleolitika, gdje je kod nas čak utvrđen prvi život u Europi i to negdje 800.000 godina prije Krista. Nalaz zvan „čoper“ pronađen je u Šandaju u blizini Pule ... Znanost je potvrdila činjenicu da je kultura „čopera“ povezana s kulturom čovjeka u Tanzaniji. (71-72)

2. Kako vidiš život u toj dalekoj prapovijesti na zadarskom prostoru za kojeg postoje špekulacije da je pripadao Troji, pa čak i Atlantidi?
– Razdoblje od 800.000 godina, pa do 8.000 godina prije Krista razdoblje je velikih oscilacija, izmjenjuju se četiri ledena doba i četiri međuledena doba ... Međutim, negdje oko 8.000 godina prije Krista dolazi do zatopljenja ... More je nadošlo uglavnom na današnju razinu nižu za nekoliko metara. (72)

3. Je li to vrijeme Atlantide?
– Vjerojatno ne ... Mediteran u to doba po prvi puta postaje međusobno povezano more. (72)

4. Kažeš, i ovdje i u Egiptu ista je kultura?
- ... u to doba današnji Ravni kotari jedno su od najnaseljenijih područja na Mediteranu ... Ljudi koji su ovdje živjeli 6-7 tisuća godina prije Krista imali su veze na Malti, Siciliji, Tangeru, na atlantskoj obali Afrike, kao i cijela liburnska obala. (73)

5. Kad ovdje dolazi do bitnih promjena, čini mi se baš u povijesno doba Troje?
– Negdje oko 2.000-2.500 godina prije Krista događa se nešto bitno novo, na širem prostoru dolazi do velikih promjena. S današnjeg područja Afganistana, s Kavkaza, s jedne strane, i s druge iz Afrike, preko Španjolske, dolaze stočari. ... novi ljudi donose i novi način pokopa, pod tumulima, pod brdašcima. Pojavljuje se brončano oružje ... Od tad pa do danas na ovom našem zadarskom području traje sukob stočara i recimo autohtonih Mediteranaca. (73)

6. Koliko je u tom pogledu nađeno u Ljubačkoj kosi i što o tome zna arheologija?
– Ovdašnji Liburni interesantni su zato što se baš kod njih javljaju osobitosti kojih nema u drugim prostorima. U pitanju su ženska božanstva, poštivanje žene, što se može povezati s ostatcima prvih starih Mediteranaca koji su tu ranije živjeli. (74)

(Ovo pitanje biti će poslije posebno istaknuto u nastavku serijala raspravom o grčkim mitovima kod Roberta Gravesa)

7. Znači, iznenađenja bi moglo biti? – Iznenađenja su već sada kad je u pitanju Ljubačka kosa. Već dosadašnje devastacije su iznenađenja kao što je figura Sardskog ratnika tamo pronađena ... ušla je u svu svjetsku literaturu povijesti umjetnosti. Sardski ratnik iz Ljupča jedini je koji se pojavio istočno od Italije. (78)

Liburni su obvladali i područjem Ancone

8. Što je to uvjetovalo da se zadarsko područje tako rano nađe u zajedništvu s ostalim mediteranskim kulturama? – U prvom redu konfiguracija obale ... naša je obala zaklonjena, puna je otoka, ima stalne vjetrove i puna je prirodnih uvala... Ova konstatacija seže od vremena prvoga života čovjeka na moru. (87)

9. Za kada se pretpostavlja da je uspostavljen prvi kontakt između jadranskih obala? – U doba starijeg kamenog doba kad Jadran izgleda kao danas, već je uspostavljen kontakt između južne Italije i srednje Dalmacije. Kretalo se preko Palagruže, Visa i Hvara prema Zadru ... Riječ je o dobu od 7.000 godina prije Krista. (88)

10. U koje doba Liburni, ljudi našeg područja, postaju značajna pomorska sila?
– U doba prvog tisućljeća prije Krista Liburni su gospodari Jadrana ... Liburni su izgleda obvladali i područjem Ancone, odnosno starog Piceneuma, što znači da drže obje jadranske obale ... Treba spomenuti i 4. stoljeće prije Krista, kada su Liburni s Grcima u sukobu kod Hvara. (88-89)

11. Uz tu bitku vezano je i prvo povijesno spominjanje grada Zadra? – U pitanju su Jadastini, stanovnici Zadra, možda i okolice, koji su u sukobu s Grcima. Nažalost taj su sukob Zadrani izgubili. Prema piscu Diodoru Sikulskom u ovome sukobu sudjelovalo je deset tisuća domorodaca, a s njim i završava liburnska prevlast na Jadranu. (89)

12. Govorimo otvoreno i pošteno: hvatamo se povijesti koju su skrojili jači i bogatiji, a možda baš ovaj naš hrvatski, konkretno ravnokotarski prostor, krije velike i drukčije istine? – Sigurno je da ovo područje krije masu novih podataka, vjerujem i spektakularne nalaze.(91)

13. Hoćeš reći da je naše znanje bazirano samo na krhotinama?– Uvijek je arheološko znanje bazirano na krhotinama. Sad je to na krhotinama skupljenim uglavnom na površini, a ne na krhotinama nađenim u sistematskim istraživanjima.(91)

14. Što kazati za tezu po kojoj su Liburni sa zadarskog područja otišli u Malu Aziju, u današnju Troju, ili za drugu špekulaciju po kojoj su oni prethodno bili na grčkim teritorijima?
– To su špekulacije koje zapravo sad nude realne mogućnosti da se utvrde prave činjenice. (93)

15. U doba trojanskih ratova kakvo je stanje na zadarskim otocima, Ninu, Ljubču, uopće Ravnim kotarima, dakle prostoru gdje žive Liburni?
– Doba Trojanskog rata doba je izuzetno velikih pretumbacija na širem prostoru Mediterana. Nije samo da se događa to, recimo, u današnjoj maloazijskoj Troji, već se istodobno to događa i ovdje kod nas, na zadarskom području. (99)



Karta Piri Reisa 300 godina prije nego je otkriven američki kontinent


Karta Amerike 300 godina prije službenog otkrića tog kontinenta

Igor Šipić u fusnoti na moje pitanje Dušku Kraljevu: Otkud primjerice četiri vjetra u antici, mada je atenska Kula vjetrova poznata s osam strana? (65), bilježi: Osmodjelnu kružnicu, „ružu vjetrova“, naći ćemo poslije u projekciji, a identična je onoj kojom se u izradi izolara koristio i čuveni admiral turske flote Piri Reis, danas jedan od najintrigantnijih kartografa 16. st. Njegova karta iz 1513., koja potječe iz Carske knjižnice Konstantinopola, prikazuje zapadnu obalu Afrike, istočnu obalu južne Amerike i sjevernu obalu Antarktike. Kontroverza je uspostavljena činjenicom da je potonja obala prikazana detaljno-vjerno 300 godina prije službenog otkrića tog kontinenta, a da karta pokazuje crte obale ispod leda. Geološki dokazi potvrđuju da se moglo raditi o granicama leda iz razdoblja 4000 godina prije Krista. Službena znanost govori da je ledena kapa koja pokriva Antarktik stara milijun godina, a Piri Reis je nacrtao kopno Antarktika prije nego ga je led pokrio. Njegova karta Europe i Sredozemlja, donesena u ovom radu, pokazuje konfiguralnu savršenost naspram realnog izgleda obalne linije, pa nam je stoga dozvoljeno s velikim uvažavanjem primiti i njegov kartografirani antarktički ocrt i opis. Kako je do njega došao, drugo je pitanje!)


Europska civilizacija pristigla je iz Sredozemlja

Na pitanje dr. Zdenku Brusiću Što je to uvjetovalo da se zadarsko područje tako rano nađe u zajedništvu s ostalim mediteranskim kulturama? i Brusićev odgovor, I. Šipić primjećuje:Tomu valja pridodati još jedan geografski kompenzativ: naime, europska civilizacija pristigla je iz Sredozemlja vrlo rano po liniji paralela. Prateći meridijanske razdjelnice, ne može se naći istovrsni krajolik, što znači da je njegova temeljna linija polaganja tekla u smjeru geografske dužine, a nipošto geografske širine, završavajući na mjestima presijecanja globalnih klimatskih područja i reljefno vegetacijskih sustava. Time područje uz 40 stupanj sjeverne geografske širine, pa i sama paralela, postaje bitnom odrednicom osnovnih obilježja mediteranske kulture i mentaliteta što ujedno markira i zone utjecaja klimatskih promjena na krajolik i čovjeka. To mišljenje potvrđuje i F. Braudel. (vidi u: I. Šipić, Mediteran: Povratak u utrobu, Split, 2007, 45)


Akademija-Art.hr
03.08.2011.



 
porn porn

log0 AA 3