log0 AA 3

log0 AA 3

Serijal: TROJA

Njljepše stranice povijesne književnosti zadarskog kraja (2)


Sardski ratnik na Ljubačkoj kosi


PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU


Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju


NAJLJEPŠE STRANICE POVIJESNE KNJIŽEVNOSTI ZADARSKOG KRAJA
TROJA, MIT I ZBILJA 2


Zadar, Nin, Asserija, Nadin i Bribir ne samo da su dominantne ravnokotarske, već i jadranske i mediteranske točke, važna središta predantičkog i antičkoga svijeta.

Genetika i arheologija razbile su južnoslavenski mit, i to posebice na terenu o kojemu govori naš serijal. Došlo se do senzacionalnih rezultata istraživanja hrvatskoga genotipa ... Biogenetika, antropologija i etnokultura dokazale su da je većina Hrvata indoilirskog podrijetla: uglavnom nisu Slaveni ni Iranci, nego su pretežno potomci domaćih ili antičkih Ilira ranijeg indoarijskog podrijetla još iz rigvedskog doba.


Tko krije Troju: Pag, Ljubač, ili Nin? – pitanje koje sam postavio u knjizi Nin u središtu mitskoga carstva (Matica hrvatska, Nin, 2002.), postalo je i ključno pitanje zbog kojeg je dr. sc. Igor Šipić krenuo u gotovo enigmatsko traženje odgovora. Sam priznaje kako je ovdje dobio temeljnu ideju za argumentiranu aksonometrijsku studiju, po kojoj je i došao do zaključka kako baš Ljubačka kosa, odnosno Ljubačka vrata kriju «iznimno značajan grad».

Genetika i arheologija razbile južnoslavenski mit

Serijal razgovora objavljenih u četveroknjižju podnaslovljenom Troja, mitovi, legende i stvarnost (vidi knjige: Nin u središtu mitskoga carstva, Caska dio Atlantide, Odisej sa Zadarskih otoka, Polifem iz Manite peći)pokrenuo je lavinu novih pitanja o izuzetno bogatom i uzbudljivom životu kroz daleku povijest na ravnokotarskom području. Šipić se ovdje referira na razgovore eminentnih stručnjaka šireg znanstvenog spektra te mišljenja pojedinaca iz tzv. alternativnog kruga. Izdvajajući najzanimljivije dijelove cjelovitih intervjua dovodi ih u kontekst prvi put priopćenog sustava zemljopisnog, odnosno prostornog rasporeda povijesnih gradova i njihovih suvremenih eponima. «Bilosnić je priču prepustio drugima, pustio je da kažu ono što sam misli navodeći ih u „zamku“ retorike – piše I. Šipić. - Navođeni njegovom prostornom intuicijom ispisana je jedna od najljepših stranica povijesne književnosti zadarskog kraja, potvrđujući i Bilosnićeva zasebna stajališta o prostoru Kotara i Bukovice kao „aktivnom središtu radijacije jadranske i mediteranske, a prije svega hrvatske kulture.“ Sve to zacijelo opravdava metodološki put u autohtonost tog prostora u kojem su „Zadar, Nin, Asserija, Nadin i Bribir ne samo dominantne ravnokotarske, već i jadranske i mediteranske točke, važna središta predantičkog i antičkoga svijeta.“ (T. M. Bilosnić, Stara Liburnija, Zadar, 2007.)

Tijekom objavljivanja serijala prije desetak godina na kojega se referira Šipić ne bez razloga zabilježio sam i slijedeće: „ne samo da se proširio interes za autentično i autohtono tumačenje arheologije na ovom prostoru, kako u stručnim tako i u amaterskim i drugim krugovima široke čitalačke publike serijala, već je, možemo slobodno reći, serijal potaknuo i nova istraživanja, ukazao na nove činjenice i mogućnosti, potičući tako i promicanje potpuno novih spoznaja o prostoru na kojemu živimo».

Šipić dalje nastavlja: «Tako je u međuvremenu u Oxfordu objavljeno opsežno djelo Johna Wilkesa pod nazivom „Iliri“, koje govori o bogatom životu baš na našem području u doba predantičkog i antičkoga svijeta. Odmah potom genetika i arheologija razbile su južnoslavenski mit, i to posebice na terenu o kojem je govorio naš serijal. Došlo se do senzacionalnih rezultata istraživanja hrvatskoga genotipa ... Biogenetika, antropologija i etnokultura dokazale su da je većina Hrvata indoilirskog podrijetla: uglavnom nisu Slaveni ni Iranci, nego su pretežno potomci domaćih ili antičkih Ilira ranijeg indoarijskog podrijetla još iz rigvedskog doba».

Ljuba ili Lijuba je ilirskog porijekla

Dakle, krenimo redom od knjige NIN U SREDIŠTU MITSKOGA CARSTVA (Matica hrvatska, Nin, 2002.), ukratko od onoga što je u njoj zapisano izdvajajući najzanimljivije dijelove cjelovitih tekstova različitih autora:

Petar Ferdebar, autor knjige Hiperija:
Područje srednjeg i sjevernog Jadrana nema svoju mitološku, a slijedom vremena ni svoju najstariju povijest. Zašto se u najstarijim zapisima Jadransko more ne naziva morem već Jonskim zaljevom? Zapisi upućuju na postojanje rijeka kojih više nema, od Rizonske rijeke koja je tekla iz Bokokotorskog zaljeva do Ilirske (Ilove) rijeke, odnosno Ilirskog zaljeva ... (29)
Trosov nasljednik je sporni kralj Il ... Il je pobijedio u hrvanju koje je priredio u svojim igrama frigijski kralj, za što je dobio pedeset djevojaka i pedeset mladića. Tako je uspostavljena krvna veza Ilove države ili Ilirije s državom Frižana ili Askanijom. Il ili Ilija Gromovnik je svetac koji po nebu vozi vatrena kola ... ( 31)
Ilijci ili Trojanci poznaju sveto Trojstvo koje čine Čovjek-Zemlja-Nebo, a najveće im je božanstvo Sunce koje nazivaju Il, koje Heleni kasnije pišu El. Taj Il je pored nezaštićene i neobzidane Troje koja se nalazila u polju (Ljubački zaliv), a oko nje je tekla kasnije po njemu nazvana Ilova rijeka ili Skamandar (Zrmanja), izgradio na brdu iznad Troje novi grad Ilij (današnji Gradinski Venac). (32)
Prof. dr. sc. Šime Batović, arheolog:
Na Gradinskom vencu, ili Vincu kako se ranije zvao, pa i na Ljubljani imamo i dosta starije ostatke od rimskog doba, ilirske ostatke, jer naziv Ljuba ili Lijuba je ilirskog porijekla. (40)



Naslovnica Bilosnićeve knjige Nin u središtu mitskoga carstva


Za Homerovu se Troju kaže da je to Sedmi grad u Troji

Prof. dr. sc. Šime Batović, arheolog:
A priče o Trojancima na ovom prostoru? – To su priče koje postoje i drugdje, na mnogim mjestima, to su izmišljotine. Ničim ne možemo opravdati postojanje Troje izvan Troje, izvan Male Azije. Samo za nju imamo dokaz da je to Troja, zato je ne treba ni tražiti drugdje. Ista kultura kakvu je imala Troja i Mala Azija ne postoji drugdje u širem smislu. Istina, izvjesne veze s našim prostorom postoje u to vrijeme u Troji, a ne obratno. U već spomenutim panonsko-balkanskim seobama, pojedini su narodi nosili sa sobom dijelove svoje kulture, tako i u naselje same Homerove Troje. Troja je inače postojala i ranije i kasnije, za Homerovu se kaže da je to Sedmi grad u Troji i ona sadrži niz elemenata utjecaja s ovih širih naših prostora. (43-44)
U doba Troje, kakva su naselja bila u Grčkoj? – Ista gradinska kao i kod nas, samo što su često imala još jače bedeme, najčešće od velikih grubo klesanih blokova. (44)
Kad bi sad nestručno oko pogledalo tlocrt neke liburnske gradine i grčke gradine bez oznaka lokaliteta, bi li se moglo razlikovati gradove? – Teško, razlika je vrlo mala. Položaj gradova je bio uvjetovan. (45)

Petar Ferdebar, autor Hiperije:
Računate li možda i s još nekim detaljima koji govore u prilog vašoj priči? – Cijela topografija ide više u prilog činjenici da je Troja bila na današnjem Ljubačkom području, nego li u Maloj Aziji. (47)
Što tu može arheologija? – Ne bi se trebalo uzimati zdravo za gotovo sve ono što se pronađe, mada je izuzetno malo toga istraženo. I drugim se putovima može doći do istine, čitanjem tekstova, tumačenjem znakova, istraživanjem starih karata, fotografijom, leksikografijom, piktografijom, očitavanjem i prepoznavanjem mnogih tragova koji su nam ostavljeni. (51)

Josip Zanki, akademski slikar, arheolog amater:
Sjećam se priča o djevojkama, o pastiricama koje su tu dolazile zbog neuzvraćene ljubavi i bacale se s vrha Vrtoloma, priča o tajnom prolazu koji iz razrušene crkve vodi sve do mora, što i nije nerealno s obzirom na to da je tamo svojedobno bila i templarska utvrda. (40)

Hoćeš reći da je ovdje moguća i Troja?
– Troja bi na neki način bila adekvatna pojmu Rima ... pojmu grada Urbsa kao mjesto nastanka civilizacija. Tako bi Troja bila mitsko mjesto odakle je iznikla ova naša civilizacija. Kao i Sveti Gral, to nije fizički već prije svega duhovni misterij. To je središte svijeta kakav je recimo prvi Heliopolis, Nebeski Jeruzalem, Veliki Babilon, ili Atlantida. Sve kulture znaju za priče kroz koje provlače neke tajanstvene, idealizirane gradove, gradove kroz koje se provlači neka stalna težnja, mjesto gdje se dobiva znanje i gdje stoje bogovi, organizirane cjeline odakle kreću civilizacije. (60-61)



Zračni snimak vrha ljubačke kose na kojemu se jasno vidi kofiguracija prapovijesnih građevina


TOPONIMI MEDITERANSKOG, PREDILIRSKOG POSTOJANJA

Evo i nekoliko bilješki, dopunskih komentara Igora Šipića.

Kad P. Ferdebar kaže kako je Il pored nezaštićene i neobzidane Troje koja se nalazila u polju (Ljubački zaliv) na brdu izgradio novi grad Ilij (današnji Gradinski Venac) - Usporedi: Đuro Vidmarović, „Putovanja i sjećanja“, Posjet Stiljskom, središtu Bijelih Hrvata u Ukrajini (Kutina 2011.): „Predlažem posjet KUD-a iz moga sela Ilove pored rijeke Ilove, ovdašnjem selu Ilij, gen. Ilova, pored rijeke Ilovec. Toponimija i hidronimija Prikarpatja i Hrvatake poklapaju se u vrlo velikom broju primjeraka, što također upućuje na naše pretke.“;Mislav Ježić, Pretpovijest filozofije na Sredozemlju, Što znači podudarnost između Parmenida iz Eleje i Uddālake Āruņia iz Kurupancala? (Split, 2010.): „Osim sadržajnih podudarnosti javljaju se u njihovim učenjima i podudarni izrazi, staroindijski i grčki, pa se postavlja pitanje odakle takva i tolika podudarnost. To pitanje može biti važno za razumijevanje povijesti grčke, pa onda i svekolike mediteranske, odnosno europske filozofije.“ (Velia u Italiji, 40º10'N i 15º9'E, izvorno grčki grad Hyele, poslije Ele i onda Elea, spominje Herodot 545. pr. Kr.); neupitno je da mnogi likovi, toponimi i antroponimi antičkih mitova imaju korijen na ilirskom području. S tim se slaže i T. M. Bilosnić: „Mnoštvo imena liburnskih mjesta su mediteranskog ili predilirskog postanja, pa su se pamtila i prenosila iz jednog kulturno-etničkog sloja u drugi.“ Drži da se na tom području pojavljuju i riječi koje idu i u istočnu i u zapadnu indoeuropsku grupu. (T. M. Bilosnić, 2007, 120)

U slučaju kad dr. Batović govori o ilirskim ostatcima na Ljubi - Usporedi: Branimir Gušić: Samo ime Ljub-Ljubač-Ljubljana upućuje na analogije sa Ljubelj-Ljubljana u Sloveniji i Lubač u blizini dubrovačkog Orašca, a što nas svakako uvodi u ilirsko-keltski ili možda još i neki stariji kulturni krug. ... možda je već od samoga početka, zbog svojega izuzetnoga strateškoga položaja, kao čuvar morskoga prolazaizmeđu kopna i susjednoga Paga, nosila vojničku posadu...

Na Batovićevu primjedbu da je položaj gradova u doba Trojanskih ratova bio uvjetovan – Šipić se pita: Čime bi to mogao biti uvjetovan položaj gradova, na što misli Š. Batović? Topografijom? Zemljopisnim objektima? Plovidbenim i kopnenim putovima? Da li to onda znači i geometrijom?


Akademija-Art.hr
03.08.2011.



 

 

porn porn

log0 AA 3