log0 AA 3

log0 AA 3

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Zvonimir "umoren kod Crkve sv. Cecilije"

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI (50)
hrv kralj 50 1
Zvonimirov Knin

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf  i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima

 

ZVONIMIR «UMOREN KOD CRKVE SV. CECILIJE[1]»

Smrt kralja Dmitra Zvonimira najintrigantnija je hrvatska smrt. Njen opis nalazimo već u Legendi o smrti kralja Zvonimira u «Hrvatskoj kronici» sačuvanoj u jednom latiničkom prijepisu iz 1546. godine, dok se misli da je «Kronika» nastala prema «Barskom ljetopisu» (Sclavorum regnum), odnosno «Ljetopisu popa Dukljanina», dukljansko-barskog  nadbiskupa Grgura Zadranina. Eduard Peričić, misli da je prastari hrvatski tekst na ovu temu nastao još krajem 12. stoljeća, i to iz razloga što su uočene sličnosti između legende o sv. Većeslavu, češkom knezu, kojega je 929. godine ubio brat Boleslav, s onom o Zvonimirovoj pogibiji. Eduard Hercigonja će reći da oba vladara pogibaju pred crkvom, u oba se slučaja povlači analogija sa Židovima i Kristom, i to sličnim riječima i formulacijama. Da je kralj ubijen u «Ljetopisu» Grgura Zadranina u hrvatskoj redakciji, misleći na Zvonimira, kaže se: «... i prišavši među Hrvate, nedostojne dobra gospodina... i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina... i da nie Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jezika...», gdje se vladar na više mjesta naziva gospodinom.

hrv kralj 50 2
Crkvine kod Knina

Zvonimir je «nakon što je umoren kod Crkve sv. Cecilije» na Petrovom polju, veli Stjepan Antoljak, pokopan u kninskom kaptolu u Crkvi sv. Bartolomeja ispred velikoga oltara, a ne u bazilici koju je podigla Jelena, žena Krešimira I., gdje su pokopani ostali kraljevi i kraljice. I Stipe Gunjača govori kako je «najvjerojatnije» Zvonimirovo tijelo pokopano u Crkvi sv. Bartolomeja (podignutoj u istoimenome samostanskom kompleksu, najkasnije u prvoj polovici 10. stoljeća) na blizom Kapitulu kod Knina. On će reći i to da je tijelo kasnije ipak prenijeto u Solin, gdje su pokopani i ostali hrvatski kraljevi. Međutim, takvo što ničim nije dokazano. Gunjača kaže: «... u selu Kosovu, tj. današnjoj Biskupiji bilo je pet crkvenih arhitektura čiji su se ostaci pronašli, od kojih je prepoznata Crkva sv. Cecilije, pred kojom je došlo do zborovanja i dogodilo se ubojstvo kralja Zvonimira....». Franjo Smiljanić baveći se ovim problemom razlikuje u ovome slučaju s pravom dva toponima, dva različita lokaliteta, Kosovo i Biskupiju, do čega dolazi pomnom jezičnom analizom tekstova koji govore o tome slučaju. On će, naime uočiti, da je Marulić prevodeći tekst s hrvatske redakcije (koji je dobio u prijepisu svoga prijatelja Dmine Papalića), ime sela Kosovo preveo u značenju Kosova polja, tako da su se pojmovi značenja izmijenili.

hrv kralj 50 3
Prostor Biskupije

Svakako da su novine i promjene koje je kralj Zvonimir unosio u svoj način vladanja, uznemiravale mnoge, dovodile do sumnji i trzavica, pogotovu što se Zvonimir sve više zadržavao u Kninu, odakle je vrlo uspješno vladao kraljevstvom. Njegova žena Jelena nije bila baš obljubljena ka tuđinka među hrvatskim velikašima, a kralj je izazvao još veću sumnju kada se okružio Latinima. Kako mu je sin jedinac Radovan umro za njegova života (poslije 1083. godine), a kćer Klaudija udala za Vinihu, župana karinskog, iz roda Lapčana, pitanje nasljeđa izazivalo je veliku pozornost i pitanja. Neki će povjesničari u svemu ovom i vidjeti začetak legende o njegovoj smrti. Zvonimir je, naime, vladao uređenom državom, snažnom i stabilnom, pa kada se nakon njegove smrti takva Hrvatska ipak našla u rasulu, sve to dovelo i do priča i legendi.

hrv kralj 50 4
Crkva sv. Stjepana u Solinu

Ferdo Šišić piše kako se bizantski car Aleksija obratio za pomoć katoličkome Zapadu, najprije papi Urbanu II., kada su Seldžuci (Turci) gospodari u Jeruzalemu, zaprijetli i sigurnosti Carigrada. Šišić misli da se u sporazumu s papom car obratio i hrvatskome kralju «Zvonimiru za pomoć». On piše: «Hrvatski kralj bijaše veoma sklon da se odazove carevoj i papinoj molbi te sazove u tu svrhu 1089. godine sabor na Kninskom polju. Ali, većina Hrvata ne htjede da zna za takav rat daleko na istoku, a u korist tuđega vladara, nego sasiječe na samom saboru svoga kralja. Nesretni je kralj potom sahranjen u kninskoj stolnoj crkvi pred glavnim žrtvenikom». I splitski kroničar Toma Arhiđakon piše da je «kralj Zvonimir platio dug smrti i nije ostavio nikakva nasljednika».

hrv kralj 50 1
Papa Urban II.

Vjekoslav Klaić u «Povijesti Hrvata» piše: «Čini se da je Dmitar Zvonimir još od god. 1086. poboljevao, jer nalazimo u to vrijeme kraljevskoga namjesnika pribimira, kako izvršuje njegovu vlast. No malo zatim, negdje god. 1089. umire Zvonimir, te bi po svoj prilici pokopan poput Petra Krešimira u kraljevskoj grobnici u Solinskom polju. V. Klaić će napisati i ovo: «Kasnija priča međutim umije pripovijedati da Zvonimir nije umro naravnom smrti, nego da su ga ubili Slovinci, naime žitelji Slovinske banovine gdje je za Krešimira banovao. Stari hrvatski pisac Tomašić priča to ovako: kralj Zvonimir bio je čovjek veoma hrabar i veoma vješt vojnik, a osobito gorljiv branilac kršćanske vjere. Zato odluči podići veliku vojsku, te poći na daleki istok i oteti i osloboditi grob Spasiteljev, koji bijaše pao nevjernicima pod vjeru da pograbe oružje i da se spremni skupe na Petrovu polju. Kad su međutim Slovinci razumjeli zapovijed i nalog kraljev, bude im žao žena i djece njihove, pa stadoše govoriti: 'Šta radi taj kralj, nikad više nećemo vidjeti djece, žena, ni domovine svoje. A zašto nas zove i puti da pređemo preko mora (u daleku zemlju)?'. Na to skloniše nevrijedni Slovinci kraljeva tajnika i ujedno peharnika mu Tadiju Slovinca da ubiju kralja. Ovi uđoše 20. travnja pod kraljev šator, te ubiše Zvonimira na istom polju kraj Crkve sv. Cecilije. Prije smrti svoje dade smrtno ranjeni kralj sve svoje podanike dozvati preda se, te govoraše ove riječi: «Oj, vi nevjerni Slovinci, tko vas je zaslijepio te me ubiste?» A zatim: «Oj vi, vjerna braćo moja Hrvati i Dalmatinci, iz dubine srca žalim što sam vaš posljednji kralj i što ćete odasada biti podanici tuđim kraljevima i knezovima. To govoreći izdahnu, te bi pokopan u kninskoj Crkvi sv. Bartolomeja kraj velikog žrtvenika».

hrv kralj 50 5
Kosovo polje sa selom Biskupija i Svilajom u pozadini (foto: N. Gattin)

Legenda o smrti kralja Zvonimira, kojega su, navodno, ubili njegovi podanici, jer ih je htio povesti u križarski rat, nema uporišta u dokumentima i činjenicama, kao ni to kako je kralj bacio kletvu na svoj narod, kako je u trenutku svoje smrti prokleo Hrvate da više nikada neće imati vladara svoje krvi. Legenda je, izgleda, trebala tek objasniti razloge zašto Hrvati u kasnijim razdobljima, doista nisu imali više nikada domaće, već isključivo strane vladare. Čini se, ipak, da je Zvonimir 1089. godine umro priorodnom smrću, a ne ubojstvom u uroti protiv kralja. Vidi se to ne samo iz povelje njegova nasljednika Stjepana II., koji iste godine spominje «nedavno preminulog» kralja Zvonimira, kao što se može zaključiti iz činjenice da Zvonimir s političko-povijesne scene nestaje više od desetljeća prije nego što će preko našega teritorija krenuti križarske vojne prema Jeruzalemu. Očito da carskog i papinskog poziva u križarski rat i nije bilo, pa ni zbog toga što su papa Urban II. i car Aleksej bili zapravo u snažnome sukobu, a ne u savezu; car je bio pod papinim prokletstvom, pa ni zbog toga njih dvojica zajedno nisu mogli tražiti pomoć od Zvonimira i njegovih  ljudi.

hrv kralj 50 6
Karin, u koji se udala Zvonimirova kćer Klaudija

Uostalom, da je kojim slučajem kralj ubijen zbog poziva u križarsku vojnu, ne bi ni papa tada tako mirovao na vijest o smrti sebi vrlo odanoga Zvonimira. To više, kada znamo da je Zvonimirova zavjernica ušla u službene papinske knjige, pa i u Zbirku kanona. Ni Toma Arhiđakon, koji nije baš ljubio Hrvate, kad piše o Zvonimirovoj smrti, ne govori o njegovom ubojstvu, mada bi se nasladio kraljevom nesrećom da je kojim slučajem mogao doći do takvih izvora.

hrv kralj 50 7
Ulomak romaničke grede iz Crkve sv. Marije u Biskupiji 11.st.

[1]Tomislav Marijan Bilosnić: Hrvatski knezovi i kraljevi, Zadar, 2007., str. 355-360.
porn porn

log0 AA 3