log0 AA 3

log0 AA 3

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Kamen na kojemu se gradi samosvojna zgrada pisanog jezika Hrvata

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI (48)
hrv kra 48 1
Baščanska ploča

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf  i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima

 

KAMEN NA KOJEMU SE GRADI SAMOSVOJNA ZGRADA PISANOG JEZIKA HRVATA[1]

Baščanska ploča, koja se uzima kao najstariji tekst u hrvatskoj književnosti, svakako je najživlje hrvatsko svjedočanstvo. Pisana glagoljicom i hrvatskim jezikom spomen je na kralja Zvonimira, na njegov značaj, kao i kraljevu darovnicu jedne livade opatije sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. Na kamenu ove ploče klesar je urezao prvi hrvatski oblik temeljnog vladarskog naslova: «Zvonimir kralj hrvatski». Nije nevažno ni to što ovaj spomenik nepobitno svjedoči kako je Zvonimir vladao ne samo na Kvarnerom i kvarnerskim otočjem, već i dalmatinskim gradovima, dakle i onim prostorom kojega povijest najčešće poznaje pod terminom bizantske Dalmacije.

hrv kra 48 2
Bašćanski ostrišćci, 11. st.

Na Baščansku ploču prvi je 1851. godine upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskoga bašćanski župnik Petar Dorčić. Od tada ova ploča pobuđuje veliku znanstvenu znatiželju, posebice otkada je Hrvatska akademija znanosti objavila zbornik članaka i rasprava «Baščanska ploča», I-II (uredili A. Mohorovičić i P. Strčić, Zagreb – Krk – Rijeka 1988. godine). Iz zbornika se vidi, naglašava akademik Milan Moguš, «da se svakih dvadeset mjeseci pojavilo duže ili kraće razlaganje o ovom našem tekstu (Baščanskoj ploči) i njegovu pismu u kamenu uklesanom».

Glagoljski tekst Baščanske ploče ima diplomatičke značajke. Riječ je o izvodu iz darovnice kralja Zvonimira, sastavljenom u dva bitna dijela, gdje se najprije govori o Zvonimirovom darovanju zemljišta, a potom o tome kako je opat Dobrovit sagradio crkvu na toj zemlji i to u doba kneza Kosmata, koji je vladao čitavom Krajinom. Hercigonja misli da je jezik ploče «hibridni, čakavsko-crkvenoslavenski», a Štefanić drži kako je tu riječ o «starohrvatskom», «protkanom elementima crkvenoslavenskog jezika». Prema Hercigonji tekst na Baščanskoj ploči preveden na suvremeni hrvatski jezik glasi: «U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje Svetoj Luciji. I svjedoci: župan Desimir (u) Krbavi, Mratinac (u) Lici, Pribneg, ovaj poslanik (u) Vinodolu, Jakov u otoku. Da tko to poreče neka ga prokune Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i Sveta Lucija. Amen. Da tko ovdje živi neka moli na njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu i sa svoje braće devetoro u dane kneza Kosmata koji je vladao čitavom Krajinom. I bijaše u te dane Nikola u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno».

hrv kra 48 3
Crkvica sv. Lucije u Jurandvoru

«Pojava prvoga pisanog vlastitog spomenika za svaki je narod datum u njegovoj povijesti. U jezičnoj mu povijesti pogotovu. To vrijedi i za hrvatski narod, odnosno za povijest njegova jezika. Tekstovi što idu u sam početak pismenosti obično nisu veliki, jer, nažalost, nisu sačuvani u potpunoj punini. A ipak su dragocjeni. Zato su nam i dragocjeni i dragi naši prvi epigrafski spomenici bili latinski, kao npr. Trpimirov ili Branimirov natpis, nastali pred više od jednog milenija, bilo glagoljički što sežu u daleko 11. stoljeće, kao što su Plominski natpis, Valunska ploča i Krčki natpis, a onda odmah zatim naša znamenita Baščanska ploča, opsegom najveći i tekstom najbogatiji spomenik toga početnoga razdoblja hrvatske pismenosti. Zauzela je ona poveće dimenzije od, kako nas precizno poučavaju stručnjaci, 199x99, 5x9 cm, na čiju ploču uklesano bi 100 riječi u 13 redaka. Već po toj svojoj karakteristici predstavlja određenu posebnost», piše Milan Moguš u tekstu «Baščanska ploča u našoj znanstvenoj literaturi», tiskanom u zborniku «Zvonimir, kralj hrvatski» (Zagreb, 1997.).

hrv kra 48 4
Crkva sv. Ivana, sada sakristija župne crkve u Omišlju, iz 1442.

Iz Baščanske ploče, kao književnog, povijesnog i pravnog dokumenta možemo mnogo toga vjerodostojnog kazati o kralju Zvonimiru. Najprije, on dariva «v dni svoje» (za svojega života, svoju zemlju, s njim je i krbavski župan, kao i lički, koju su ne samo vjerodostojni svjedoci, već i znak o protegu hrvatske države. Očito je isti tekst prije ovog na ploči zapisan i u samostanski kartular, ali trajan spomen ostao je tek na ploči pluteja, dok kartulara davno više nema. S ploče se vidi kako pored latinskoga jezika, Hrvati od početka svoje pismenosti i povijesti, imaju svoj narodni jezik, a Baščanska ploča postaje tako i prethodnicom glagoljicom pisanog «Vinodolskog zakonika» iz 1288. godine, kao i «Istarskog razvoda» te drugih dokumenata i tekstova pisanih glagoljicom na zadarskom ravnokotarskom, ličkom, krbavskom i primorskom dijelu Hrvatske. Riječ je o zaokruženom području koje svoje temeljne dokumente piše vlastitim jezikom i pismom, pa od ove činjenice i valja poći u istraživanje glagoljice na našem prostoru, kao i na odnos kralja Zvonimira prema glagoljašima. Ploča je, valja znati, bila pregradna ploča, lijevi plutej, koji je vjernike odjeljivao od oltara, pa je već kao takva izazvala pažnju i interes, ali i likovni doživljaj. Uza sve, već je rečeno, Baščanska ploča je jezični i književni hrvatski spomenik prvoga reda, koji se nalazi na počasnim mjestima svekolike naše literature.

hrv kra 48 5
Područje Krbave vidljivo je na austro-ugarskoj karti Ličko-krbavske Županije

   «Uistinu impoznatna literatura o Baščanskoj ploči nerijetko se dotiče i jezika kamene kraljevske darovnice, ali najčešće samo kako bi konstatirala da je ploča pisana hrvatskim jezikom i da je ona najstariji spomenik našeg jezika. Kada su autori bili jače obuzeti rodoljubljem ili su rodoljubne osjećaje namjeravali proizvesti u svojih čitatelja, tada su uz pridjev «hrvatski» dodavali još neke odrednice: «naš», «narodni», «čisti» i sl. Oprezniji i filološki spremniji istraživači nisu se olako razbacivali takvim imenovanjima: oni su odmah primijetili da na ploči supostoje staroslavenske i starohrvatske jezične osobitosti. Nisu se, međutim, mogli složiti koji je jezični sloj temeljan, a koi se naslojava: jedni su bili uvjereni da je riječ o staroslavenskom tekstu u koji se probila i pokoja hrvatska jezična individualna crta, a drugi su držali da je to starohrvatski tekst s nalosjavanjem osobitosti knjiškoga crkvenoslavenskoga jezika. Neki su autori davali svoja mišljenja i o tome je li jezik jedinstven na cijeloj ploči, a rijetki su se bavili i jezičnim pojedinostima, ali rijetkima i ne osobito često», zapisao je Stjepan Damjanović u studiji «Jezik Baščanske ploče».

hrv kra 48 6
Dvorska klesarska radionica - zabat s.jpg natpisom dux crvatorum (9.st.)

Po jeziku i pismu ploča i jest najviše poznata, tim više što će uz modifikaciju glagoljičkih slova «iz obline poteza u oštrinu uglatosti modificira se pomalo i jezik obrednih knjiga», a sve to za vrijeme vladanja kralja Zvonimira, kada u glagoljicu i jezik ulaze elementi narodnoga govora stvarajući tzv. redakciju hrvatskoga crkvenoga jezika, koji će na našem prostoru dobiti najstariju poznatu verziju izraženu u čakavskoj narodnoj osnovici. Tako je i jezik čakavskog ravnokotarskog puka prodro i u knjige, u dokumente, čime započinje novo, važno razdoblje hrvatske kulturne povijesti, a to je povijest hrvatskoga pisanog jezika. «U tom kontekstu 'Baščanska ploča' postaje svjevrsni kamen-temeljac: sve do danas na tom se kamenu gradi samosvojna zgrada pisanoga jezika u Hrvata. Stoga se 'Baščanska ploa' s pravom smatra prvim dokumentom hrvatskoga pisanog, dakle, književnoga jezika. Jer, pisani je jezik uvijek književni, tj. jezik knjiga, bez obzira na činjenicu što su knjige nastajale dlijetom, perom ili tiskarskim slovom. I kad čitamo danas taj tekst, raspoznajemo u dobroj mjeri oblike što su tada, prije 800, ili 900 godina, bili uobičajeni u narodnom jeziku, ali još više one što se i danas rabe: i ime, i oca, i sina, i opat, i pisah, i da, i kralj, I Lucija, i župan, i Jakov, i to, i poreče, i bog, i apostola, i amen, itd. Sve nas to uvjerava u istinu da ono što je postalo jezikom, što je, figurativno govoreći, zapisano u nj, kao da je zapisano u najtvrđi materijal» (M. Moguš).

hrv kra 48 7
Inicijal I - Breviarium sv. Marije u Zadru

U našoj znanstvenoj literaturi mnogo je oprečnih stavova iskazano o Baščanskoj ploči, a, nažalost, znamo da je tako i sa cijelom hrvatskom poviješću, umjetnošću i kulturom, našim raspetim civilizacijskim bićem, ne u svrhu istine i znanosti, koliko u cilju prihvaćanja tuđinskih osporavajućih i dvojbenih gledišta, sve u smislu podaničkog prihvaćanja mišljenja kako je istina na strani naših vjekovno različitih porobljivača. Zato ima glasova i kako ona nije pisana na hrvatskom, ili samo na izvornom hrvatskom jeziku, kako nije početak hrvatske srednjovjekovne književnosti, pa još i manje njezina prva stranica, a da ne govorimo o neistraženoj priči o tome kako se glagoljica pojavila i ostavila toliko traga baš na ovom našem prostoru, na širem zadarsko-jadranskom obzorju. A kada bi Baščansku ploču i njezin tekst i njegove elemente književnoga izražavanja usporedili sa sličnim tekstovima drugih naroda iz istoga razdoblja, lako bi razabrali da se tu ne može naći velikih vrijednosnih razlika u dubinskim strukturama između našeg i sačuvanih europskih tekstova iz toga doba.


[1]Tomislav Marijan Bilosnić: Hrvatski knezovi i kraljevi, Zadar, 2007., str. 341-347.
hrv kra 48 8
Kralj Petar Krešimir IV. ili Zvonimir na krsnome zdencu splitsker katedralel
hrv kra 48 9
Mirine - benediktinska crkva sv. Nikole kod Omišlja
porn porn

log0 AA 3