log0 AA 3

log0 AA 3

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Zaogrtanje ravnokotarskog pejzaža "bijelim plaštom crkava"

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI (47)
hrv kra 5
Romanički reljef sv. Krševana na konju

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf  i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima

 

ZAOGRTANJE RAVNOKOTARSKOG PEJZAŽA «BIJELIM PLAŠTOM CRKAVA»[1]

Kako se tijekom 11. stoljeća postupno, ali konačno formira novi graditeljski i umjetnički stil poznat pod imenom romanika, tako će i umjetnost, posebice ona koja se odnosi na monumentalni pejzaž, na crkve i arhitekturu, za doba kralja Zvonimira (1075. – 1089.) biti najizrazitiji vid stvaralaštva u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj i Dalmaciji, što se posebice odrazilo na prostoru spomeničke baštine od Nina do Knina. Upravo u doba Dmitra Zvonimira u Hrvatskoj kulminira novi, romanički stil i teče kroz čitavo razdoblje 11. stoljeća «paralelno s promjenama koje se događaju u drugim europskim kreativnim žarištima, ističući hrvatske prostore često kao one najnaprednije», kako to bilježi i Miljenko Jurkovića, pišući o ovoj temi. Ni to što, nažalost, nama i dalje manjka datacija većeg broja tad nastalih građevina, ne mijenja činjenicu da je baš u doba vladanja kralja Zvonimira započeto, dovršeno i izgrađeno najviše umjetničkih spomenika, crkava i građevina, čiji nas ostaci svojom vrhunskom umjetničkom ljepotom zadivljuju i danas.

hrv kra 1
Bazilika sv. Ivana Evangeliste u Biogradu

Zvonimirovo doba, jednostavno je doba društvenog, vjerskog i kulturnog procvata Hrvatske, to je i doba potpune afirmacije romaničkoga stila, kao što se događa i u cijeloj zapadnoeuropskoj arhitekturi toga perioda. Gledajući današnjim mjerilima, mogli bismo, ne bez prava i ponosa, reći kako je Zvonimirova Hrvatske bila i najeuropskija zemlja svoga doba. I sam je Zvonimir svoju kraljevsku krunidbu upriličio u takvom duhovnom i materijalnom ozračju. On se ne kruni gdje su se krunili njegovi prethodnici, već on za svoje ustoličenje bira novo zdanje, novu crkvu, sjajnu crkvu modernog romaničkoga stila, hram novih i skladnih volumena «s visinski naglašenom masom», kako primijećuje M. Jurković, koji će kazati i ovo: «Sjaj nove građevine u usporedbi sa susjednim mauzolejem hrvatskih kraljeva na Otoku (Sv. Stjepan) samo je pojačavao razlike između novog i nestale loze Trpimirovića».

hrv kra 2
Sv. Krševan Zadar

Procesi reformiranja Crkve na duhovnome, moralnom, vjerskom planu, istodobno su doprinijeli i izmjeni monumentalnog pejsaža prvog hrvatskog kulturnog pejzaža Ravnih Kotara, kao i okolnih gradova, prvenstveno Zadra, odakle se taj proces naglo širio prema kraljevskom gradu Kninu, ili je, vrlo često išao istodobno i usporedno. Tom snažnom umjetničkom i arhitektonskom oplemenjivanju u izgradnji novih crkava posebice su doprinijeli benediktinci, pod čijim se okriljem sve to i zbivalo, pa je došlo do zaogrtanja ovog pejzaža «bijelim plaštom crkava», kako to slikovito opisuje Jurković. Riječ je ovdje o vrhunskom umjetničkim ostvarenjima jedinstvene ljepote, što je nedavno najzornije pokazala i izložba «Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti» u Zagrebu, nedvojbeno najsnažnija potvrda hrvatskoga identiteta i njezine, ne političko-dnevne, već fundamentalne europske pripadnosti. A sva ta klesana, srebrna, zlatna, iluminirana, u kamenu, drvu i plemenitom metalu, na pergameni izrađena umjetnička djela, sve oltarne pregrade, ciboriji, kapiteli, reljefi, skulpture, portali, moćnici, sarkofazi, gdje se očituje, zrcali, vidi istodobnost umjetničkih kretanja u Hrvatskoj, s onima u Europi, nastala je ovdje, u Zadru, u Ninu, u Kninu, Benkovcu, Biogradu, u zadarsko-kninskim radionicama, kako ih naziva dr. Nikola Jakšić, autor gore spomenute, glasovite izložbe.

hrv kra 1
Vrana

Hrvatski odraz Europe, dakle, najprije je zabljesnuo u Kotarima, odnosno na užem dijelu kretanja kralja Zvonimira, koji je stolovao u Kninu. Zato ćemo takvu umjetnost, odnosno njezine ostatke zateć i u crkvi sv. Marije na Crkvini u Biskupiji kod Knina, gdje u gornjem dijelu tranzena zatječemo nekoliko prekrasno izrađenih samostalnih likova, među kojima i prikaz hrvatskoga dostojanstvenika u donjem dijelu, kao što ćemo je zateći i na čuvanom pluteju sv. Nediljice u Zadru gdje nalazimo uzvišene prizore koji se razvijaju od Navještenja do Krštenja. Kaže se, da su uz kralja Petra Krešimira IV., a potom njegova nasljednika u svemu, kralja Zvonimira, veliku ulogu u svemu odigrali i splitski nadbiskup Lovro, i trogirski biskup Ivan, kao začetnici, pokretači velike crkvene reforme na našem nacionalnom prostoru. O ovoj velikoj četvorici u hrvatskoj nacionalnoj povijesti svjedoče i mnogi zapisi, bilo oni na pergameni, bilo u kamen uklesani, što je bila i odlika njihovog vremena. Miljenko Jurković će o tome zapisati sljedeće: «Srasli sa samim skulptorskim oblikovanjem liturgijskog namještaja bijahu natpisi koji najčešće resiše arhitrave i zabate oltarnih pregrada. I oni donacijski, čime prosljeđivahu predromaničke navode, sada se uklapaju u reformni pokret onog Ljubomira tepčice, kojega se može vezati uz kraljevsku opatiju sv. Petra od Klobučca. Ali mahom to bijahu drugačiji, liturgijski tekstovi, preuzeti, prerađeni i katkad u stihu, iz liturgijskih knjiga koje se tada u velikom broju prepisivahu, poput natpisa urezanih u skulpture iz hrvatske kraljevske katedrale sv. Marije na Crkvini u Biskupiji ili pak kninske župne crkve».

hrv kra 3
Kličevica

Dakle, usporedno s romaničkom arhitekturom u Zvonimirovoj Hrvatskoj koegzistira još i predromanika, kao i neka domaća umjetnička nagnuća, često s blagim bizantskim tragovima. Ne želeći u ovim pričama podrobno se upuštati u stručne rasprave o stilskim izrazima predromanike i romanike kazat ću tek sljedeće: predromanika ne inzistira na podudarnosti vanjskih i unutarnjih ni dijelova, ni fasada, unutrašnjost joj je na neki način prikrivena, a prolazi su uski; na fasadi prati je pleterni geometrijski ukras, gradi se od lomljenog kamena, dok su lukovi sačinjeni od priklesanih lomljenica. Romani gaji podudarnost unutarnjih i vanjskih fasada, arhitektonski korpus otkriva unutarnje prostore koji je bez diskontinuiteta; ukras je biljnih i drugih motiva koji uključuju i ljudski lik; niše nisu dominantne, već se pretvaraju u arkadice; nadvratnici nisu zasječeni, a za gradnju se upotrebljava klesani kamen, kao što su i lukovi pravilno isklesani.

hrv kra 4
Benkovac

U predromaničke crkve u Zadru možemo ubrojiti i onu sv. Lovre, koja se drži tradicionalnih predromaničkih obrazaca, s vidnim nagovještajem rane romanike u skulpturi, a datira se nekako u doba koje odgovara prijelazu vlasti s Petra Krešimira IV. na Dmitra Zvonimira. Na oltarnoj pregradi ove crkve naći ćemo niz plastičnih kristoloških prikaza, ali tu je i znameniti portal s prikazom Krista «što je prvi put u europskom kiparstvu izveden u potpunosti jedan teofanijski prikaz na portalu». Ovo prvo iznošenje skulpture na pročelje, govori o potpuno novom položaju crkve u tadašnjem društvu. U isti korpus bi spadala i crkva sv. Ivana u Biogradu, crkva sv. Tome, također u Biogradu, kao i crkva samostana u Rogovu, ali i mnoge druge crkve u samom gradu Zadru, njegovoj užoj okolici, ali i širokom hrvatskom zaleđu. Pišući o zadarskoj romanici Ivo Petricioli će reći i ovo: «Dok su pojedini arhitektonski spomenici preromanike u Zadru značajni za izučavanje općih pojava u građevinarstvu srednjeg vijeka, spomenici romaničkog stila u Zadru srašteni s romaničkom urbanom strukturom imaju za Zadar posebnu i veliku vrijednost. Oni su mu svojim masama i fasadama osigurali za budućnost karakterističnu fizionomiju. Samostani koji su se upravo u to vrijeme organizirali i ugnijezdili u gradskom tkivu sagradili su svoje crkve, zvonike, klaustre i druge zgrade u romaničkom stilu. Samostan sv. Marije gradi kapitul i zvonik, samostan sv. Krševana crkvu i klaustar. Samostanke crkve sv. Dimitrija i sv. Nikole bile su također romaničke. Sačuvao se romanički zvonik sv. Nikole. Romaničke su bile i crkve sv. Marija Velika i sv. Mihovil i mnoge druge u gradu i okolici. Dotrajala starokršćanska katedrala zamijenjena je monumentalnom i reprezentativnom romaničkoga stila».

hrv kra 6
Zvonik crkve sv. Marije

Ovu veliku temu našeg monumentalnog pejzaža kojega u doba kralja Zvonimira preoblikuju benediktinci, najčešće o glagoljaši, koji gradeći svoje vjerske komplekse na ravnokotarskom prostoru, kao i posvud u tadašnjoj Hrvatskoj, uvode u svoj kulturni program i romanički stil. To je ideja preporođene, trijumfalne crkve, oslobođene carinske i papinske vlasti, s novim slobodnim liturgijskim okvirom. Istodobno to je i ideja nove društvene slobode, novoga morala kojega zagovara i kralj Zvonimir.


[1]Tomislav Marijan Bilosnić: Hrvatski knezovi i kraljevi, Zadar, 2007., str. 333-340.
hrv kra 7
Apsida romaničke crkve sv. Krševana
porn porn

log0 AA 3