log0 AA 3

log0 AA 3

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Zašto je sporna godina Zvonimirove krunidbe (35)

SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI

hrv kraljevi 1

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf  i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima

 

ZAŠTO JE SPORNA GODINA ZVONIMIROVE KRUNIDBE [1]

Kad je u pitanju godina krunidbe kralja Zvonimira u hrvatskoj povijesnoj znanosti mnogo je dvojbi. Naime, između 1074. i 1076. godine, kad je Zvonimir okrunjen za hrvatskoga kralja, mnogo je različitih i isprepletenih događaja. Stjepan Antoljak navodi 1074. godinu, kao godinu početka včladanja kralja Dmitra Zvonimira. Vjekoslav će Klaić reći: «negdje u polovici godine 1075. Zvonimir gotovo jednodušno izabran kraljem Hrvatske i Dalmacije». I Ferdo Šišić će reći da Zvonimir dolazi 1075. godine, poslije smrti Petra Krešimira». Tomislav Raukar piše: «U jesen 1075. godine u solinskoj bazilici sv. Petra i Mojsija legat pape Grgura VII. Gebizon okrunio je Zvonimira potvrđujući mu naslov kralja Hrvatske i Dalmacije.» Raukar će se ovdje pozvati na Račkoga, Šišića, Klaića, Drezgu, Goldsteina, Zekana, Budaka, i druge povjesničare.

hrv kraljevi 2
Krunidba kraljha Zvonimira

U «Pitanju godine krunidbe kralja Zvonimira» objavljenom u zborniku «Zvonimir kralj hrvatski» (Zagreb, 1997.), Jakov Stipišić produbljuje stalnu dvojbu Zvonimirove krunidbe, postavljajući opravdano pitanje je li se Dmitar Zvonimir okrunio 1075. i 1076. godine. Na temelju poznatih diplomatičkih izvora ovu je dilemu teško razriješiti, i oko nje već se godinama spore naši i strani povjesničari. Da pitanje nije beznačajno, govori i podatak kako su neki povjesničari ček mijenjali i datume zabilježene na izvorima, kako bi uskladili činjenica što su se zbile prije i poslije krundibe, što i jest Stipišićeva tema.

Valja odmah znati kako se crkveni sabor u Splitu na kojem je sudjelovao apostolski legat Girarda, nadbiskup Siponta, održao prije crkvenoga sabora u Solinu, gdje su nazočili papinski legati Gebizon i Fulkion, koji su krunili Zvonimira. O splitskome saboru piše Toma Arhiđakon u svojoj kronici «Historia Salonitana», dok se drugi dokument odnosi na presudu u sporu zadarskoga biskupa Stjepana i opata Petra iz samostana sv. Krševana, a u svezi kapele sv. Ivana u Telašćici. Spor je riješen u korist samostana sv. Krševana u Zadru, a presudu je donio legat Girard. Girard je tada iz tamnice oslobodio i svećenika Vulfa, koji je utamničen po naredbi pape Aleksandra II. zbog «zločina šizme». Kako je Vulf utamničen 1063. godine, a u zatvoru je proveo dvanaest godina, on je oslobođen 1075. godine, kad je na Saboru u Splitu bio Girard. Uistinu, i u tekstu presude navodi se mjesec studeni 1075. godine.

hrv kraljevi 3
Z. Grbašić - Kralj Dmitar Zvonimir

Ova je činjenica u povijesne računice unijela više zbrke, nego što je olakšala pitanje riješenja godine krunidbe Zvonimira. Odmah se postavilo pitanje: je li to godina koja bi trebala biti s obzirom na naše računanje. Naime, «godina po stilu inkarnacije, koji je bio uvriježen kod nas i u papinskoj kuriji, počinjala je 25. ožujka», veli J. Stipišić. Tako između dva moguća načina računanja (brojanja) godina od 25. ožujka prije Krista, i od 25. ožujka nakon Krista, dolazimo do razlike od pune godine dana. Po prvom računanju riječ bi bila o studenom 1074. godine, a po drugom računanju riječ bi bila o studenom 1075. godine, ustvrdio je Jakov Stipišić. On navodi: «Autor toga ne baš u diplomatičkom pogledu sretno sastavljenog dokumenta jest samo legat Girard. Piše ga u Hrvatskoj, pa nema razloga da odustaje od prakse hrvatske kancelarije.» Daljnjim istraživanjem ipak se dolazi do zaključka kako je ovdje riječ o 1075. godini, u istoj onoj godini kad je od normanskoga vojvode Amika zarobljen neimenovani hrvatski kralj. Riječ je  i o godini kad je održan sabor u Splitu, što znači da je to bilo godinu dana prije krunidbe kralja Zvonimira.

hrv kraljevi 4

 

Kojeg je hrvatskog kralja zarobio Amiko? Šišić tvrdi da je to bio kralj Slavac, navodni nasljednik Petra Krešimira IV. To isto tvrdi i Dominik Mandić. Barada u tekstu «Dinastičko pitanje u Hrvatskoj XI. stoljeća», kaže da je bila riječ o samome kralju Petru Krešimiru. Nada Klaić ići će još dalje, tvrdeći kako zarobljeni hrvatski kralj nije bio nitko drugi do Zvonimir. On se, naime, u samom početku svoje vlasti suprotstavio reformama pape Grgura VII. i sam se proglasio hrvatskim kraljem prije formalne krunidbe. U međuvremenu je hrvatske zemlje Rim ponudio danskom kralju Sweinu II. Estridsonu. Tek kada se Zvonimir kao sužanj Normana poslije godinu i pol dana pokajao, papa mu je zbog iskazane vjernosti i lojalnosti Vatikanu uzvratio priznanjem kraljevske vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom. Bilo je to u listopadu 1076. godine.

hrv kraljevi 5
Dovratnik župne crkve u Kninu s likom Stefatona

Toliko o ovoj Klaićkinoj pomalo fantastičnoj priči papa Grgur VII., u skladu sa svojim programom crkvene reforme, bio je vrlo odlučan i razborit čovjek, pa nije moguće da je tek tako izabrao Zvonimira za hrvatsko prijestolje, i to s punim povjerenjem. Od Zvonimira se baš očekivalo kako će se on svom silinom suprotstaviti situaciji, zapravo nekoj vrsti košmara i nereda, što je upravo ovdje izbijao puna dva stoljeća, kad je u pitanju unutrašnje crkveno uređenje na hrvatskome tlu. S druge strane, što se datuma tiče, kada su Normani upali u Jadran, na Kvarner, i u Zadar, zakletva vjernosti dalmatinskih gradova duždu Dominiku Silviju, i obećanje da nikad više neće dozivati Normane i druge strance, datirana je ovako: «Godine od utjelovljenja 8. veljače 1075. indikcije XV.» Stipišić kaže: «Po mletačkom stilu godina počinje 1. ožujka, a po stilu inkarnacije 25. ožujka. Po današnjem računanju to je već svakako 1076. godina. To je već i Rački uočio.» Uostalom, ako je hrvatski kralj zarobljen 1075. godine, a Dominik Silvio otjerao Normane nakon nekoliko mjeseci, to je sigurno već 1076. godina. Dužd je 8. veljače 1076. godine, po našem računanju, dakle primio zakletvu vjernosti Dalmatinaca.

hrv kraljevi 6
Darovnica u kamenu - Baščanska ploča

Zvonimir se za hrvatskoga kralja tako kruni u listopadu 1076. godine. Vakum od pune godine dana koji se javlja u računanju godine Zvonimirove krunidbe, J. Stipišić rješava tako što misli da rimski opat Gebizo i biskup Fulkion nosu autori isprave krunidbe, već da u diplomatičkom smislu «autor je isprave Zvonimir i isprava je datirana prema praksi hrvatsle dvorske kancelarije, u kojoj se uvijek upotrebljavala bizantska inidikacija. Isto je tako u hrvatskoj dvorskoj kancelariji uvijek u uporabi firentinski kalkul. Prema tome u slučaju Zvonimrove isprave potrebno je usklađivanje...». To nam je lakše kada znamo da se papinski legati Gebizon i Fulkion javljaju i u drugim dokumentima, kao što je isprava biogradskoga biskupa Prestancija koji poklanja samostanu sv. Ivana Rogovskoga crkvu sv. Kuzme i Damjana u Polači. Biogradski kartular bilježi papinske legate i u slučaju izjava Biograđana o godišnjem dohotku maslina samostanu sv. Ivana Rogovskoga. Iz toga se vidi da je riječ i 1076. godini, odmah poslije krunidbe Zvonimira, kada u Biograd dolaze papinski legati. Pomoć pri određivanju točne godine krunidbe Dmitra Zvonimiraza hrvatskoga kralja može pružiti i isprava kojom Zvonimir potvrđuje splitskoj crkvi darovnicu kneza Trpimira i Muncimira. Uostalom:

hrv kraljevi 7
Zabat oltarne ograde Benediktinskih klesara iz Biskupije, 9. st.

«Zvonimirova isprava sadrži kondenziran program reforme Grgura VII. borbe protiv simonije, laičke investiture, klerogamije, zaštite crkvenih privilegija, papinskoga druhovnog autoriteta i, što je u ovom slučaju vrlo važno, fizičkoga integriteta. Treba se,  naime, sjetiti događaja koji se zbio u božićnoj noći 1075. godine – dakle, u svakom slučaju nešto više od devet mjeseci prije Zvonimirove krunidbe. Rimljanin Cencio Frangipan ugrabio je u crkvi Santa Maria Maggiore papu Grgura i strpao ga najprije u neku kulu, a zatim ga poveo u svoju kuću u mjesto koje se zove Parrioni. Već sutradan oslobodio ga je rimski puk i vratio u Lateran. Aluziju na taj dramatičan događaj nalazimo upravo u Zvonimirovoj krunidbenoj ispravi. Zvonimir se između ostaloga obvezuje da neće ni savjetom ni djelom sudjelovati u pokušaju da se papi te njegovim nasljednicima i legatima bilo kako oduzme život ili nanesu bilo kakve rane tijelu ili da budu uhićeni. Nema sumnje da su u formulaciji cijele isprave sudjelovali apstolski legati Gebizon i Fulkion, pa onda  i u dijelu koji nas zanima. I tu nam služi kao argumentacija za datiranje isprave s 1076. godinom. Poznati su nam godina i mjesec; dan nije ubilježen. Vjerojatno je pri prepisivanju izsotavljen. No 8. listopada slavio se dan sv. Demetrija, pa je vjerojatno Zvonimir, koji se zvao i Dmitar, namjerno odabrao taj dan za dan krunidbe. To bi nam mogao potvrditi i datum Trpimirove i Muncimirove isprave, gdje je ubilježen 9. listopada, dakle dan nakon krunidbe», zaključuje i razmrsuje ovu dvojbu oko godine i datuma Zvonimirove krunidbe Jakov Stipišić.


[1]Tomislav Marijan Bilosnić: Hrvatski knezovi i kraljevi, Zadar, 2007., str. 241-248.
porn porn

log0 AA 3