log0 AA 3

log0 AA 3

Najbolja priča Paula Coelha, bez prevelikog fokusa na njegovu najbolju priču

Slika1

Piše: Ivor Kruljac

Jednu večer, dok sam po već milijunti put gledao reprize „Teorije velikog praska", epizoda je po običaju bila prekinuta zbog promidžbenog programa. Nakon prikaza novih svježih proizvoda iz raznih supermarketa, nekoliko najboljih mobilnih tarifa i lijekova za žgaravicu, osvanula je reklama Cinestara za film „Hodočasnik: najbolji roman Paula Coelha" u režiji Daniela Augusta (jedan manje poznati redatelj odgovoran za seriju „Despromagado" i nekoliko dokumentaraca poput „Fordlandije") koji se tada počeo premijerno prikazivati u Hrvatskoj (iako je film iz 2014, a sada smo u 2015.).

Priznajem da od Coelha nisam došao dalje od "Alkemičara", a koji mi se, ne mogu poreći, veoma svidio. Međutim, ne sviđa mi se to što je komercijalizacijom svojega rada, postao literalna Coca cola (iako naravno, nije jedini), a što je i dokazano ogromnom reklamom za njegov film ili još godinu dana prije kada ste mogli kupovati boce vode s njegovim citatima. Međutim, ima i to dobrih strana za čitatelje, koji bez toga ne bi nikada imali priliku ni čuti, a kamoli čitati ni njega, a ni brojne druge pisce: Stephena Kinga, Jo Nesboa ili Stiega Larssona, da spomenemo neke. Zaintrigiran biografskim filmom o globalno popularnom piscu, a s čijim životom nisam bio upoznat, otišao sam pogledati film. Nisam bio siguran da li sam pogodio baš premijeru, ali i to je moguće, s obzirom kakvu sam pomutnju izazvao među prodavačicama hrane, kada sam tražio besplatne kokice, kao što je i obećano ako vam je jedna od Coelhovih knjiga pratilja na film. Nakon što sam dobio valjda najmanju moguću porciju kokica, smjestio sam se u kino dvoranu.

Iako u većini slučajeva filmove o slavnoj osobi idete gledati jer ste obožavatelj dotične osobe, također možete takav film otići gledati i iz drugih razloga. Primjerice, bilo koja slavna osoba vas svojim životom može inspirirati da i vi također uspijete u životu. A kada se radi o osobi okupacije srodne vašoj, tim više to stupa na snagu. I po tom pitanju, film koji slavi život velikog pisca i obećava da će prikazati kako mu je to uspjelo, prilično razočarava. Film prikazuje Coelhov život nekronološki, čas prikazujući scene njegova, djetinjstva, čas njega kao već poznatog i priznatog pisca, no to nije razočaravajući dio. Kao ni prikazi njegovog neprijateljskog odnosa sa obitelji pogotovo ocem, koji misli samo na svoje snove, a depresivnog i suicidalnog Paula je poslao u više navrata u umobolnicu, gdje se nisu najbolje ophodili s njim. Ni dijelovi u kojima luta po nalozima svojeg duhovnog učitelja sjeverozapadom Španjolske, tijekom kojih čujete brojne inspirative i učiteljko-odgojne rečenice koje inače možete pročitati u njegovoj literaturi. No, što mi se zamjerilo u filmu? Paulo Coelho je vodio buran život i iako je još kao dijete želio biti pisac, našao je također i vremena da u suradnji sa Raulom Seixasom popularizira rock and roll u Brazilu. I upravo je u tome stvar. Film kojemu je glavni adut to što govori o životu pisca kao da se nekako najviše koncetrirao na njegovu glazbenu karijeru. To je vidljivo i u samom uvodu, gdje za vrijeme nabrajanja ljudi koji su sudjelovali u realizaciji filma, imamo scene iz koncerta, pa bi čovjek pomislio da je ušao u krivu dvoranu. Naravno, da to nije loše, naprotiv, taj segment samo je obogatio Coelhov život i otkriva još jednu stranu pozadine kako je postao kvalitetan pisac. I zbilja bi lagao kada bi rekao da je omjer njegovog glazbenog stvaralaštva u filmu veći od onog književnog. Ima tu pregršt scena vezanih uz pisanje. Kada je svome psihijatru prije prvog boravka u umobolnici kao dijete rekao da želi pisati i samo se time baviti. Kada je dobio pisaći stroj od roditelja (iako mu otac baš i nije bio s time oduševljen) i počeo sitno pisati. Kada je napisao prvi kazališni scenarij, prikaz njegove izvedbe i Coelhovo nezadovoljstvo s njime. Kada je pokrenuo vlastiti magazin fokusiran na ZF tematiku, kojega je pisao potpuno sam preko pseudonima i zahvaljujući kojemu je i upoznao Raula Seixasa. Prikazane su i scene kada se mučio sa nedostatkom inspiracije, ali je to prebrodio skupivši materijale za roman „Hodočašće" i kako ga je objavio. Tako na kraju dolazimo do djela, koji je bio popriličan trn u oku i savjetujem da ako niste pogledali film, a htjeli bi, prestanite čitati smjesta. Film u predzadnjoj sceni dolazi do Paula Coelha koji sluša svojega urednika koji mu govori da roman „Alkemičar" ne valja, da ga nitko neće htjeti pročitati i nudi da će mu srediti posao novinara. Zadnja scena, Coelho deprimirano sjedi u svojemu stanu, no potom, nalazi u sebi snagu da ipak ne odustane. I tada, umjesto da prikažu bar neku scenu kako je Paulo Coelho objavio svoje najčitanije djelo, film završava sa crnom pozadinom i tekstom koji samo govori kako je Coelho našao novog izdavača i statističke podatke o prodaji njegovog rada.

Iako je po mojemu mišljenju film zbog toga malo zakazao i ne bi ga preporučio kao jedan od onih inspirativnih filmova koji bi vas ohrabrili da postanete pisac, veoma je dobar film što se tiče klasične biografije, a i neće razočarati ljubitelje Paula Coelha ili one koji jednostavno žele doznati nešto više o njegovoj prošlosti.

porn porn

log0 AA 3