log0 AA 3

log0 AA 3

Why does it always rain on me?

waitingVolim one momente kontemplacije u uglu omiljenog, toplog kafića, nakićenog sa svega par stolova i desetak stolica, udaljena od znatiželjnih pogleda i ispraznih dijaloga, samo u društvu omiljenog modnog štiva i laptopa

Kiša pada, točnije lije, krupne kapi bubnjaju i kotrljaju se niz staklene površine lokala, iz zvučnika dopire ritam 80-ih, ulica je puna šarenih kišobrana i namrgođenih lica. Na zebri tu i tamo stane neko vozilo, propusti pješaka, ostala ih tjeraju s nje, prskaju, a po uznemirenoj mimici raspoznajem psovke širokog spektra. Vozačima je majka nadrapala i nekoliko puta danas, ljudi upadaju u lokve zaokupljeni vlastitim mislima i prolazi još jedan petak, ovijen sivilom, rasplakanim nebom, ohlađen snažnim udarima vjetra i niskim celzijusima. Ovo je vrijeme puno simbolike, pomislih, neraskidivo povezano s ljudima i njihovim zamagljenim umovima, zaključanim srcima. "Why does it always rain on me?", upitat će se mnogi, okupani kišnim kapima, ali i kišnim životnim situacijama, nesvjesni da se samo strpljivošću dočeka prestanak kiše, sunce, vedra subota, još vedrija i sretnija nedjelja kao i početak nekog novog razdoblja.

Nije mi namjera nastaviti u sivoj skali, stoga idem ispočetka: U mojem je umu sunčan dan, ja sam vlasnica jednog od najljepših osmijeha jer ne priznajem sivilo i blues kao basic mood, ne dozvoljavam vremenu i ljudima da mi namještaju izraze lica. Teško je danas biti cool. Ne u smislu da vas ništa ne dodiruje, već da strpljivo i hrabro podnosite ljude, životne situacije i izmjene ćudljivih vremenskih uvjeta. Strpljivost se uči od malena, doslovno od pelena i djetinjstva, kad ste strpljivo čekali slatkiše iz dalekih krajeva, brojali dane do prve Barbike iz Trsta, čekali oca da dođe s puta, čekali kraj polugodišta, da dobijete novu igračku, novi komad odjeće i par cipela. Svi smo čuli za strpljivost i da je strpljen čovjek spašen a opet, ona se u našim životima izgubila. Svi nekud žurimo i u toj žurbi često pravimo greške. Strpljivi ljudi u instant dobu, postali su rijetkost i čudo.

Danas nam bolje ide nestrpljivost. Nestrpljivo iščekujemo plaću, kraj radnog tjedna, magični petak, ljeto, sreću, sms, mms, poziv, poruku u inbox na društvenoj mreži, posao, uspjeh, seks, poljubac, ljubav, dodir, stan, kuću, auto, zabavu, susret, nove cipele, novu torbu, novi...

Kvalitetne se stvari uvijek isplati čekati. Strpljivost tako ima svoje liste čekanja dizajnerskih artikala, vanserijskih automobila, iako se nestrpljivost ugnijezdila u sve pore društva i postavila nove standarde u međuljudskim odnosima. Zbog nestrpljivosti gase se mnogi odnosi, veze, brakovi, najradije bismo strpljivost kupili u supermarketu, nego se potrudili naučiti ju i usvojiti kao vještinu. – Oprosti, nisam naučen čekati, biti strpljiv. Sve što poželim dobijem, sad, odmah, najkasnije sutra, prekosutra. – reći će vam mnogi muškarci, kad im kažete kako je put do vas i vaših odaja dug. Mnogi će se okrenuti i otići, najjači će ostati i iskušati svoju snagu u čekanju, strpljivosti. Samo strpljive žene znat će zainteresirati i zadržati svog muškarca. Kad se petkom, u poslijepodnevnim satima, ugasi razum, a uzbude sva osjetila, upale reflektori zabave, počinju pripreme za uzbudljivu večer i noć. U društvu ljepotica noći, noćnih ljepotana, jakih pića, uzavrelih emocija i snažnih ritmova, lako se zaboravlja na strpljivost. No uz mirnu večer, kamin i TV, romantičnu večeru u dvoje, unutar zidina "vlastitog dvorca", smirene misli i ugodne chill i ambijent melodije, ona se ponovno budi i oživljava. Svakome njegov petak, po zaslugama i osobnom scenariju, dok ne uočimo od kakvog petka naše biće ima najviše koristi.

Pitaju me, odakle crpim strpljivost i mirnoću kad sve oko mene ključa od nemira, emocija i nestrpljivosti. Traže odgovor, kako bi olakšali vlastito sivilo i štoviše, propustili poneku sunčanu zraku u područje vlastitog uma. Začude se koliko je strpljivost bliska, na dohvat ruke i kako je potrebno malo da ju usvojimo kao vještinu. Strpljivost sam najjače brusila čekajući i po dva, tri sata na kiši, oluji, bez gunđanja, kroz studij, iščekujući njegov uspješni završetak, meditirajući pred krcatim blagajnama i propuštajući djecu i starce, slušajući druge, više nego komentirajući. Strpljivost sam brusila i čekajući zakašnjele plaće u firmi za koju sam radila, u kojoj poslodavac nije imao strpljenja za svoje djelatnike. Ponovno, bez gunđanja.

I danas ju brusim, kroz razne ugodne i manje ugodne životne i poslovne situacije, idem u susret novim, težim izazovima te ju dovodim do savršenstva. Toliko volim strpljivost i vesele me plodovi njenog djelovanja, da o njoj rado govorim, pišem i volim reći da se strpljivost uči od malih prema velikim stvarima, da je stvar treninga i navike. Kada se usvaja kao vještina, zadajemo si prvo male ciljeve, strpljivo iščekujući pozitivne rezultate a kasnije idemo ususret većima. Nikad nije kasno da ju izvježbamo, bitna je samo volja. Uz ljubav, strpljivost se lakše grije i raste a kroz život ne samo da nam može olakšati brojne napete situacije već može izbjeći neugodne, loše popraviti, otvoriti nove kanale i mogućnosti. Među prvima sam koja izbjegava nestrpljive ljude. Uvijek ih upitam, kud žure, nije li bolje da naprave plan za budućnost i strpljivo krenu ususret promjenama i ostvarenju istoga. Smeta me pritisak koji mi nameću i negativne vibracije koje izazivaju. Ne volim ni preusporene jer njihova sporost upućuje na lijenost, neodlučnost, slabost i predugo odgađanje akcije. Veseli me zlatna sredina jer ona je balans, koji sobom donosi uspjeh.

U potrazi za strpljivošću, mnogi će propustiti uspjeh, potratiti život ili će kriviti druge za svoje neuspjehe. Kiša će stalno padati po njima i kad je bude i ne bude bilo. Otvarat će kišobran kako bi se zaštitili od kapi i skrili od neugodnih emocija, a kritiku shvaćati preosobno, sve do momenta kad utvrde da je tamni oblak u njima. Smirenost i racionalnost, umjesto klizanja na osobnoj razini, udruženi sa strpljivošću i vedrim vibracijama, uklonit će oblake i loše misli, razvedriti nebo i svijest te pronaći dobra rješenja. Ništa se dobrog ne događa bez strpljivosti i ništa ne ide bez naše aktivnosti. Čekajući strpljivo samo čuda da se dese, ostat ćemo u čekanju čitav život.

Tekst: Nives Stepinac Grgurić, priznata modna dizajnerica, stilistica, vlasnica brenda Marla, urednica siteova Whatta Fashion i Marla design, spisateljica i autorica dvojezičnih članaka iz područja mode i međuljudskih odnosa za brojne web portale.

porn porn

log0 AA 3