Umro akademik Slobodan Novak

slobodan novak

U Zagrebu je u utorak, 26. srpnja 2016. u 92. godini života umro velikan hrvatske književnosti akademik Slobodan Novak, ostavivši iza sebe izražajno moćan kulturski trag, bivajući u drugojoj polovici dvatestog stoljeća jednim od značajnijih i najuglednijih ovodobnih hrvatskih književnika, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

slobodan novak„Smrću akademika Slobodana Novaka Hrvatska je izgubila jednog od svojih najvećih književnika i velikog domoljuba koji je svojim djelom obilježio burno razdoblje ovodobne hrvatske povijesti. Bio je jedan je od klasika ovodobne hrvatske književnosti i jedan od najuglednijih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kvalitetom i izražajnošću svojih proznih djela dosegnuo je vrhunce usporedive s europskim i svjetskim dosezima. Akademik Novak pripada među nacionalne velikane koji su zadužili hrvatsku književnost, hrvatsku kulturu, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i hrvatski narod. Bio je protivnik dogmatske misli i zloupotrebe slobode pritom se zalagao za čistoću umjetničkog izričaja“, prigodom smrti akademika Novaka izjavio je predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić.

Akademik Slobodan Novak rodio se 3. studenog 1924. u Splitu, djetinjstvo je proveo na otoku Rabu, u kojemu je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a maturirao je na Sušaku 1943., kad se priključuje partizanskoj jedinici s kojom kao antifašist sudjeluje u borbama u Lici i zapadnoj Bosni. Diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti 1953. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon čega je radio kao redaktor u Studentskom listu ali i kao novinar i urednik u Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji i Radio Zagrebu. Višegodišnji bio je dramaturg ali i direktor drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, ali i urednik u nakladničkim tvrtkama Lykos, Zora i Naprijed u Zagrebu. Osovao je i uređivao književne časopise Izvor i Krugovi, a bio je i urednik časopisa Mogućnosti i Forum.

Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991., a od 1983. izvanredni član. Od 1995. do 1999. bio je voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, a bio je i član Upravnog odbora Zaklade HAZU.

Književno izražajni opus akademika Novaka sadržajno nije velik, ali je vrlo ujednačen i visoke estetske razine. Pripadao je književnom naraštaju koji se okupljao uokolo časopisa Krugovi koji je s Novakom dobio svog najjačeg prozaista. Bio je najmarkantniji predstavnik naše hrvatske „izgubljene generacije“ kojoj je rat uništio djetinjstvo i unio snažan osjećaj nezadovoljstva i gorčine.

Prve pjesme objavio je 1946. u Studentskom listu, a prvo Novakovo objavljeno književno djelo bila je zbirka pjesama Glasnice u oluji (1950.). Nakon toga preorijentirao se na prozu egzistencijalističkog predznaka i vrlo istančanog stila. Pažnju kritike i publike privukao je kratkim autobiografskim romanom Izgubljeni zavičaj 1955., u kojem tematizira događaje iz djetinjstva provedenog na idiličnom otoku, a 1961. objavljuje zbirku novela Tvrdi grad. Najveći estetski domet ostvario je u romanu Mirisi, zlato i tamjan iz 1968. u kojem tematizira posljedice ratnih rana i bolnu ideološku rascijepljenost hrvatskog političkog bića. U romanu na simboličan način progovara o sukobu tradicije i ovodobnice, o izgubljenim iluzijama ali i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Značajno Novakovo djelo je i roman Izvanbrodski dnevnik iz 1977., a svoj romaneskni ciklus zaključio je 2005. romanom Pristajanje. Među Novakovim novelama naročito se ističu Badessa madre Antonia, Južne misli i Treba umrijeti logično. Značajna su i Novakova autobiografska djela Digresije (2001.) i Protimbe (2003.) u kojima u razgovoru s Jelenom Hekman iznosi svoja sjećanja i promišljanja. Pisao je i radio-drame (Strašno je znati, Majstore, kako vam je ime? i Zakrivljeni prostor), ali i kritike i feljtone. Zadnje Novakovo djelo kratka je poetsko-slikovna zbirka Triptih o moru iz 2014. Autorski osobitu raspoznajnu izražajnu boju Novakovom proznom izričaju daju ironija i sarkazam.

Akademik Slobodan Novak bio je dobitnik mnogih nagrada i pohvalnica, među ostalim nagrađen je Nagradom Vladimir Nazor 1969. za roman Mirisi, zlato i tamjan, a 1990. istu je nagradu dobio za životno djelo. Odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.
Akademik Slobodan Novak u obiteljskoj grobnici na otoku Rabu bit će pokopan, a ispraćaj iz Zagreba bit će u ponedjeljak 1. kolovoza u 10.50 sati iz mrtvačnice na Mirogoju.