“Spasite krajobraznu arhitekturu u Hrvatskoj” – otvoreno pismo premijeru Plenkoviću

Prijedlog ukidanja članka u Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje ima za cilj ukidanje krajobraznih arhitekata kao projektanata, i to na našim, krajobraznim projektima!

Tim činom krajobrazni arhitekti bit će svedeni na suradnike što znači da nam nije potreban ni fakultet niti diploma. Prvo čitanje je prošlo u Saboru, sada nas samo još formalnost drugog čitanja dijeli od toga da prestanemo biti projektanti, te da nakon usklađivanja statuta Hrvatske komore arhitekata s tim novim zakonom budemo izbačeni iz komore te ukinuti kao usmjerenje u istoj.

Što je krajobrazna arhitektura?

Krajobrazna arhitektura je interdisciplinarna struka koja obuhvaća oblikovanje, planiranje i upravljanje prirodnim i antropogenim, urbanim i ruralnim prostorima, što podrazumijeva i obuhvaća i zaštitu krajobraza; očuvanje i unapređenje prirodnog i kulturnog naslijeđa, zaštitu prirodnih resursa racionalnim korištenjem zemljišta, zaštitu i obnovu povijesnih perivoja, kao i organizaciju, oblikovanje i izgradnju novih krajobraza.

Krajobraznom arhitekturom bave se krajobrazni arhitekti, koji su članovi Hrvatske komore arhitekata. Godine 1996. utemeljen je petogodišnji interdisciplinarni studij Uređenje krajobraza pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji se 2005. godine u sklopu provedbe Bolonjske deklaracije i reorganizacije studija u Hrvatskoj preimenjuje te postaje studij krajobrazne arhitekture. Danas u Republici Hrvatskoj postoji oko 220 diplomiranih krajobraznih arhitekata, od čega oko 80 ovlaštenih krajobraznih arhitekata – članova Hrvatske komore arhitekata.

Doprinos krajobrazne arhitekture u svakom civiliziranom društvu, tj. rad i djelovanje krajobraznih arhitekata ima kao rezultat poboljšanje životne kvalitete i standarda stanovništva, oplemenjivanju životnog prostora, provedivu zaštitu okoliša i održivi razvoj, estetski, funkcionalni i ekološki razvoj urbanih i ruralnih sredina, ukratko – uloga krajobraznog arhitekta neminovna je za napredak civiliziranog društva.

Ukidanjem članka 49. stavka 2. iz važećeg Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, kojim se uređuju zadaće ovlaštenih krajobraznih arhitekata vezane uz poslove projektiranja u području gradnje, krajobraznog arhitekta se ukida kao projektanta te svodi na suradnika što uvelike onemogućuje njihov rad pa shodno tome i egzistenciju kroz daljnje djelovanje u struci.

Otvoreno pismo gospođe Ivanke Mlinarić upućeno premijeru Andreju Plenkoviću posljednji je vapaj za spas krajobrazne arhitekture u Hrvatskoj – prenosimo u cijelosti:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Poštovani gospodin
mr. sc. ANDREJ PLENKOVIĆ,
predsjednik
Trg sv. Marka 2
10000 Zagreb

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

Slobodni smo Vam se osobno obratiti ovim putem, a u povodu Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje iz studenoga 2018. (u daljnjem tekstu: K.P. ZoPiDPUG-a), razmatranje kojega se očekuje na narednoj sjednici Vlade Republike Hrvatske.

Prema informacijama kojim raspolažemo prvo čitanje tog prijedloga zakona (P.Z.E. br. 398) prihvaćeno u Hrvatskom saboru krajem rujna 2018., s preporukom da nadležno Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, u svojstvu stručnog nositelja njegove izrade, do drugog čitanja još jednom razmotri svrsishodnost brisanja članka 49. stavka 2. iz važećeg Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (u daljnjem tekstu: ZoPiDPUG). Tim se zakonskim člankom uređuju zadaće ovlaštenih krajobraznih arhitekata vezane uz poslove projektiranja u području gradnje.

Brisanje ovog članka iz ZoPiDPUG-a dovelo bi do neustavnog i protupravnog faktičnog onemogućavanja ovlaštenim krajobraznim arhitektima da ubuduće obavljaju poslove projektiranja u području gradnje, a time i posredno do njihova brisanja iz članstva u Komori.

Prema našim saznanjima, u tekstu K.P. ZoPiDPUG-a, koji je dostavljen Vladi, glasi:

Članak 33.
Iza članka 52. dodaje se članak 52.a koji glasi:
“Članak 52.a
(1) Poslove projektiranja iz članaka od 49. do 52. obavljaju osobe s obrazovanjem iz znanstvenog područja tehničkih znanosti.
(2) Zadaće struke krajobrazne arhitekture u svojstvu suradnika osoba iz stavka 1. ovoga članka uređuje se statutom Hrvatske komore arhitekata.”

Pri tome se mora napomenuti da konačni prijedlog zakona ne spominje nigdje OVLAŠTENE krajobrazne arhitekte ili krajobrazne arhitekte članove Komore pa je upitno u kojoj se mjeri navedena utvrđenja mogu uopće odnositi na njih.

Međutim, predlagatelj Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, u samom tekstu prijedloga nije izričito očitovao namjeru da se ovlašteni krajobrazni arhitekti uklone iz strukovnog komorskog sustava, odnosno iz članstva u strukovnoj komori arhitekata (HKA) jer to ni iz jednog dijela ovog končanog prijedloga zakona izričito ne proizlazi.

Ovdje smo slobodni uputiti na nedopustivost ovakve regulacije pa stoga i samog prijedloga ovakve regulacije.

Naime, iz pravno proklamiranog i prihvaćenog načela zaštite stečenih prava koje se odnosi na krajobrazne arhitekte, a koje proizlazi iz čl. 6, 13 i 130 Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/2009) te Ustava RH proizlazi načelo zašite stečenih prava.

Isto tako iz odredbi Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje posredno se derogiraju određena prava (rada) ovlaštenih krajobraznih arhitekata bez da se izravno zahvaća u njihov status pri HKA kao javnopravnom tijelu koje odlučuje o njihovom statusu.

Naime, najprije se u st. 1. čl. 52a prijedloga govori se o tome da poslove projektiranja obavljaju samo osobe s obrazovanjem iz znanstvenog područja tehničkih znanosti. Time se iz projektiranja posredno isključuju krajobrazni arhitekti, a čime se i ograničava njihovo pravo poslovnoga djelovanja kao i pravo na rad koja su do sada imali.

Vezano uz stavak (1) ističemo, kako se on pogrešno temelji na Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (“Narodne novine” broj 28/17) koji je primjenjiv samo za znanstvena napredovanja i donešen je temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (“Narodne novine” broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17). Predmetni (ovaj) Zakon odnosi se na poslove i djelatnosti, a ne na znanstvenu djelatnost.
Jasno je da za takav postupak nisu ispunjeni uvjeti, jer da bi se ovlaštenim krajobraznim arhitektima umanjilo ili promijenilo nadležnosti ili jednostavnije prethodno stečena prava, mora se prethodno regulirati njihov status i moraju biti ispunjeni uvjeti iz citiranih članaka Zakona o općem upravnom postupku:
Ukidanje rješenja (o upisu u imenik) mora biti dopušteno zakonom (čl. 130)
Odluka javnopravnog tijela (o upisu u imenik i stjecanju prava) može se promijeniti samo u slučajevima previđenim zakonom (čl.13)
Pravo stranke može se ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom (čl. 6)
Dakle, status i prava ovlaštenih krajobraznih arhitekata može se promijeniti samo izričitom zakonskom odredbom, a koje u konkretnom slučaju nema.
Stoga bi se morao najprije riješiti ukupni status ovlaštenih krajobraznih arhitekata (npr., ali ne isključivo – donošenjem zakona o komorama), a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
Stoga dok se njihova prava i obveze izričito ne reguliraju zakonom ovim zakonom ne mogu se mijenjati također njihova prava i obveze kako u odnosu na HKA (Hrvatskoj komori arhitekata) tako i u odnosu na sve ostale postupke u kojima su do sada imali pravo (i dužnost) sudjelovati kao sudionici u gradnji, u svojstvu ovlaštenih/odgovornih projektanata.
Nedopuštenu radnju dokidanja prava ovlaštenih krajobraznih arhitekata, Konačnim prijedlogomZakona o izmjenama i dopunama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, nastoji se ostvariti bez ispunjavanja naprijed navedenih uvjeta, a izravno kroz izmjene Statuta HKA propisivanjem članka 62. prema kojem su Komore dužne uskladiti statut i druge opće akte s odredbama ovog Zakona u roku od 90 dana od dna stupnja na snagu ovog Zakona.
Isto tako iz čl. 52a st. 2 konačnog prijedloga proizlazi da ovlašteni krajobrazni arhitekti mogu biti samo suradnici, a ne projektanti, a da se to suradništvo regulira Statutom HKA.
Na ovaj način dokida se pravo projektiranja ovlaštenim krajobraznim arhitektima, kao ovlaštenim projektantima ponovno posredno jer ih se definira suradnicima projektanata, ali se regulacija suradništva prepušta HKA da to učini kroz svoje podzakonske akte.
Ukratko, nema pravne osnove za ukidanje „Zadaća struke krajobrazne arhitekture u svojstvu ovlaštenog projektanta“ za ovlaštenog krajobraznog projektanta, iz ovih razloga te još dalje niže navedenih.
Još jednom se ističe da se na ovaj način ponovno posredno i neizrečeno, dakle na nedopušteni način, ukidaju prava ovlaštenih krajobraznih arhitekata na projektiranje koja ukidanja moraju biti izričito propisana zakonom, a ukidanje prava se želi prebaciti u nadležnost Komore odnosno podzakonske regulative, a što je nedopušteno – i to sve suprotno općim stajalištima struke, kako arhitektonske općenito tako i, uže,struke krajobrazne arhitekture.
Ovo je tim više nedopušteno što ovaj zakon nije zakon koji sedes mateirae uređuje Komoru i njezino članstvo te prava njezinih članova jer je to Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (NN 78/2015), a niti važeći Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (NN 78/2015) nije sadržavao nikakve upute ili obveze za komore i njihove opće akte. Navedeno ukazuje na intenciju ostvarenja nedopuštenog cilja kroz podzakonske regulative komora što je potpuno nedopušteno.
Nadalje, krajobrazni arhitekti upisani su u Komoru – HKA od njezinog osnivanja 1998. godine, temeljem rješenja koje je donijela Komora, i to temeljem Zakona o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu (Narodne novine br. 47/98) odnosno Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (Narodne novine 78/15), a ne na temelju Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (vidjeti uvod rješenja). Jednako tako u dispozitivu rješenja u upisu HKA odnosno prednik HKAIG vidljivo je stjecanje prava ovlaštenih krajobraznih arhitekata temeljem navedenih zakona, a ne Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Sukladno navedenom, u svakom slučaju, dok je navedeni Zakon o HKAIG odnosno Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (Narodne novine 78/15) na snazi prava krajobraznih ne mogu niti jednim drugim zakonom biti izmijenjana ili umanjena jer im ta prava niti taj drugi zakon nije dao te je tada on u koliziji sa Zakonom o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju (Narodne novine 78/15), a niti bi taj drugi zakon mogao proizvesti bilo kakav učinak u odnosu na samu Komoru ili njezine članove.
Navedeno proizlazi i iz ustavnog pravila i teorije o stečenim pravima. Naime, subjektivna prava ovlaštenih krajobraznih arhitekata ali i konzumenata njihovih usluga ne mogu biti derogirana, ograničena ili ostavljena bez pravne zaštite. Teorija stečenoga prava izraz je nastojanja da se osigura primjena načela pravičnosti, načela zakonitosti te posebno načela pravne sigurnosti. Stoga je praktično značenje pojma stečenih prava najsnažnije izraženo kod problema retroaktivnoga važenja pravne norme. Prema klasičnoj teoriji stečenih prava, retroaktivno važenje pravne norme, i kad se kao iznimka dopušta, ne smije dirati u stečena prava, odnosno ne smije ograničavati ili derogirati subjektivna prava stečena po prije važećoj normi. Prema većini gledišta u stečena prava se ubrajaju ona subjektivna prava koja se izravno zasnivaju na temeljnim ljudskim pravima utvrđenima u međunarodnim dokumentima ili ustavnim načelima: pravo vlasništva, pravo na nasljeđivanje, prava vezana uz brak i obitelj, osobna neimovinska prava, pravo na sudsku zaštitu, pravo na državljanstvo, pravo na rad. Pojam stečenih prava, subjektivnih prava nastalih na temelju norme objektivnog prava dok je ta norma bila na snazi poznat je u pravnoj teoriji i komparativnoj praksi, a prema nekim autorima radi se o subjektivnom pravu koje prema vladajućim društvenim shvaćanjima ne bi moglo biti ukinuto novim propisom. Konačno glede stečenih prava ističe se da Ustav Republike Hrvatske izdvaja vladavinu prava kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, da je načelo zakonitosti civilizacijski doseg svih suvremenih demokratskih država a da su sastavni dio jednog i drugog stečena prava.
Stoga smatramo da se usvajanjem Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje ne smije mijenjati status ovlaštenih krajobraznih arhitekata u sklopu sadašnje regulative. Sukladno navedenom slobodni smo predložiti da se u tom pogledu ne prihvaćaju niti provode bilo kakve izmjene postojeće regulative jer su protivne stajališta struke i potrebama tržišta, a i, kako je pokazano, pravnoj stečevini i regulaciji stečenih prava.

priredio: Mislav Deželić
photo: Pixabay Images