log0 AA 3

log0 AA 3

Eugen Borkovsky: FRAKTALNE FORMACIJE

Borkovsky Eugen 01

Eugen Borkovsky
FRAKTALNE FORMACIJE

samostalna izložba

Kustos: Tomislav Čop

Gradska galerija Fonticus Grožnjan, otvorenja subota, 13. V.  2017. u 20.00 h

FRAKTALNE FORMACIJE

foto galerijaOblaci nisu sfere, planine nisu stošci, obale nisu krugovi, kora stabla nije glatka niti munja ne putuje ravnom linijom... Riječi su to suvremenog matematičara Benoîta Mandelbrota koje govore o umnožavajućim formama svojstvene nepravilnosti, koje, međutim, stvaraju uzorke. Naime, Mandelbrot je u drugoj polovini 20. stoljeća dotadašnje spoznaje o takvoj vrsti oblika ujedinio u jedinstvenu znanstvenu teoriju, a njih same nazvao fraktali (lat. fractus: izlomljen). U matematičkom smislu kazano, to su neravni ili izlomljeni geometrijski oblici koje je moguće podijeliti na još sitnije dijelove, od kojih je svaki (barem približno) smanjena kopija cjeline. Nešto kasnije će u svojoj knjizi Fraktalna geometrija prirode istaknuti kako je gotovo cijeli svijet sačinjen od fraktalnih formi (i time udaljeniji od tradicionalnog poimanja euklidskog prostora). Primjerice, u morskoj obali se može uočiti pravilnost da stijene iz neposredne blizine podsjećaju na (polu)otoke, uvale na zaljeve itd. Prolog je ovo za nešto drukčiji svijet koji nam se (nanovo) daje na čitanje, a po svojoj naravi prožet Mandelbrotovim opisom stvarnosti (i time u suvremenom raskoraku s ranomodernističkom paradigmom geometrizacije likovnosti).

Na koji način da netko tko se može smatrati tek mladim recipijentom zakoračenim na pragu svijeta vizualnih umjetnosti pokuša ponuditi vlastitu interpretaciju i dovoljno ozbiljan stav prema afirmiranom zrelom stvaratelju čije stručno i umjetničko djelovanje u polju likovnosti nadilazi recipijentovo životno iskustvo? Opremljeni (pojmovnom) abecedom vizualne pismenosti, sjećanjem na tektonska previranja koje će se i u ovom području dešavati kroz dugi 20. vijek ljudske povijesti te djelomičnim razumijevanjem unutarnje logike likovnih umjetnosti pokušati je odgonetnuti predmete s kojima nas umjetnik (nanovo) suočava.

Eugen Borkovsky svojim fraktalnim formacijama ponovno poziva (i izgledno provocira) na razmatranje njemu samosvojne vizualne poezije, ovaj put predstavljene u prirodnom habitusu umjetnika gdje on istovremeno stvara njegov dio, kao i cjelinu. Međutim, ovdje, prvi put izloženi objekti nastajali u autorovom laboratoriju u posljednjih nekoliko godina kroz nekoliko različitih smislova označuju novi, daljnji otklon u kontekstu Eugenovog cjelokupnog stvaralaštva. Njegov opus (pojednostavljeno) može biti shvaćen kao koherentna fasciniranost, propitivanje i razvoj mišljenja o organici ili prirodnosti likovnih elemenata, materijala i tehnika otjelovljen u ambijentalnosti. Preobraženje asamblaža od granja i tkanja špagom, toplih zemljanih boja i izvijenih oblika u akromatske objekte od metalne mreže, gotovo negirane prirodnosti drva, sa sve većom tendencijom za geometrizacijom i redukcijom dijelova. Također, kao jedan od nosivih likovnih elemenata ovih prostornih kolaža istaknuti je i dinamičan međuodnos svijetla i sjene koji se kroz planirano osvjetljavanje objekata događa u prostoru. Time on uz naglašenu linearnost i monokromiju radova postaje njihov integralni dio, a dok sami objekti postaju instalacije.

Shvatimo li umjetničku produkciju kao materijalnu označiteljsku praksu, a same umjetničke artefakte kao napravljene, proizvedene ili predmete nastale označavanjem (radom umjetnika), tada nam Eugenove formacije postavljaju nekoliko mogućih problema. Naime, ako njegove rane radove vidimo kao dijela izrazite organske apstrakcije i poetike, kako shvatiti prijelaz na pronađene predmete i proizvode (franc. objets trouvés) visoke asocijativnosti na geometrijsku apstrakciju, konstruktivizam ili hladni, racionalni minimalizam? U predstavljenom nam ciklusu uglavnom ready-made objekata s dodatnim umjetnikovim intervencijama neizbježno dolazi vezivanje na ideje svojih ishodišnih točaka u tradiciji vizualnosti od radova Pabla Picassa, danas gotovo već mitičnog Marcela Duchampa i dr. Zaista, koncept stvaranja novih (umjetničkih) artefakata višeznačnih oblika i značenja posredstvom, po svojoj funkciji, primarno ne-umjetničkih predmeta danas nam više ne može biti stran. Ipak, kako izbjeći iskušenju da metalne strukture opruga odbačenih starih ležajeva, sintetičke materijale spužve i industrijskog tekstila uz koje su bile vezane ili pak dijelove odbačenih pčelinjih košnica poistovjetimo tek s varijacijom na temu?

Promatranjem ovdje predstavljenih objekata - izdvojenih i (vizualno) promišljanih kao zasebnih dijelova dekonstruiranih struktura označenih tragom vremena i korištenja, uočiti je ono što dobivamo procesom ponovne konstrukcije umjetnika. Bez obzira radilo se o analizi plošnih rastera nekonvencionalne grafike ili prijelaza na prostorne modularne formacije, predlaže se čitanje u kojem Borkovsky ne završava u hladnim, artificijelnim formama, nego mnogo pronicljivije, donosi novo viđenje i promišljanje onih istih aspekata prirode i stvarnosti od kojih je i krenuo. Začudnost u stvaranju autorske foto-fraktalne knjige, knjige fraktalnih formacija ili zarobljenih fraktala kao memorabilija pohranjenih u kutije dodatan je argument Eugenove priče. Artističko pomišljanje onkraj osjetilne, subatomske, kvantne ili beskonačne stvarnosti putem analize fraktalne geometrije prirode sada je interes umjetnika. I da završimo njegovim riječima - Ja ovo više ne doživljavam kao ležaj. Nemam osjećaj da sve to dolazi iz istog predmeta. (...) Fraktalne formacije otkrivaju neku drugačiju realnost.

Tomislav Čop, svibanj 2017.

Borkovsky Eugen 05

Eugen Borkovsky Vodopivec rođen je u Opatiji. Likovne umjetnosti studirao u Rijeci. Završio Seminar pisanja o suvremenoj umjetnosti na Zavodu za suvr. umj. u Ljubljani (Slo). Ima status samostalnog umjetnika (skulptor i likovni kritičar). Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom te grafičkim i web dizajnom, heraldikom i scenografijom. Organizirao ili sudjelovao na mnogim projektima, stručnim simpozijima, lik. kolonijama i radionicama u domovini i inozemstvu. Objavio cca 400 informativno – publicističkih radova sa područja likovnih umjetnosti. Inicirao je osnivanje neformalne asocijacije: „Koordinacija HDLU-ova Hrvatske“, 2003. godine, za obranu digniteta i prava samostalnih umjetnika. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u javnim i privatnim prostorima širom svijeta. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus Grožnjan. Član je HDLU Rijeka, HDLU Istre, ULPUH-a, HZSU-a, Društva muzealaca i galerista Istre. Autor je reljefa i postava Heraldičke zbirke Grožnjan. Od ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, predstavljao se s više ciklusa likovnih radova (Arboreusi, Arhitektura iluzije, Poroznom stoljeću, Bića, Labirint, Nakupine samoće, Krletke, Murva, Arboreusi nove generacije, Fraktalne formacije, itd). Priredio preko 70 samostalnih i sudjelovao na više od stotinu skupnih izložbi. Pored brojnih izložbi u Hrvatskoj, svoje je radove predstavio u: Austriji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Egiptu, Francuskoj, Izraelu, Južnoafričkoj Republici, Mađarskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Thailandu. Od 1989. godine živi u središnjoj Istri.

Borkovsky Eugen 03

porn porn

log0 AA 3