log0 AA 3

log0 AA 3

Ciklus Brodova akademskog slikara Tomislava Ostrmana

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Zagreba, Tomislav Ostrman dio svoga slojevitog i bogatog opusa je posvetio motivu broda ili motivu dva broda vidljiva na obzoru, jedan pored drugoga ili jedan nasuprot ili iza drugoga, na debelom moru, dva trupa iznad neizmjerljivih dubina, većinom u plavoj, karakterističnoj plavoj boji ali i u crvenoj varijanti (slika izražene uznemirujuće atmosfere), gdje i more i nebo crveno, ali i brodovi

Tomislav OstrmanT Ostrman 4Kada sam prvi puta vidio „crvenu sliku s dva broda, s dva dimnaka iz kojih suklja dim“, pomislio sam i na elemente Maljevičeve „Crvene konjice“ i Rothkovih kompozicija, slika s dominantnim površinama jedne boje, koje su su ovdje, na ovoj Ostrmanovoj slici, čudesno i za trenutak dodirnule, preplele, rasprostrle jedna pored ili jedna iznad ili ispod druge, spajajući se u jednoj točki i to samo za trenutak.

Da, brodovi kao jahači, koji ipak odaju određenu mogućnost kretanja, zibaju se na valovima, dimnjaci naviješćuju kretanje, plov, dok jednobojno tijelo mora, od dna na gore ili obrnuto, sugerira snagu, moć,nepredvidivost.

No, to su bile samo prve impresije jer Ostrman je započeo stvarati ciklus, samosvojan, vrlo osoben,jasno određen simbolikom mora i svim onim značenjima koja su se okupila oko blagotvorne i opasne vode, koje svatko od nas nosi u memoriji.

Ostrmanovo more nije more koje poznajemo iz priča i legendi, to je „nepoznato more“, još neotkriveno, niti ime nema, ali je more na kojem se plovi i ostavlja trag, ako ništa drugo, dim iz dimnjaka brodova dodirnuti će oblake i izgovoriti ime zapisano na pramcu.

T Ostrman 2T Ostrman 3Oduvijek je prisutna potreba čovjeka za plovom kroz nepoznate i tajanstvene vode koje su prekrivene znanim i neznanim ugrozama, kako bi dosegao obale za koje nitko ne zna i uvijek s pitanjem na usnama lica izgriženog solju, postoje li ti sprudovi ili su tek samo razbacane stijene na rubu mora?

Na kraju, ne slika li Ostrman mitski brod s pedeset vesala, Argo, Jazona i njegove Argonaute?
Ne traže li parobrodi svoje „zlatno runo“ s kapetanom koji krije svoje pravo ime, nisu li oni otisnuli na pučinu samo zbog neizmjernog blaga, ne naslućujući muku i bol koje ono vješto i prepredeno skriva u svome sjaju.

Kao što je i svakodnevno suočavanje s praznim platnom, prekrivenoga hladnom bjelinom, svojevrsno ponavljanje pustolovine plova u Kolhidu, tako je prirodan interes čovjeka, slikara za premošćivanjem crnih dubina u kojima caruju zmijolike struje a iznad vode urlici neshvatljivih vjetrova, zastrašujućih i opominjućih oluja, bilježenjem, pamćenjem nepremostivog mora gotovo u jednoj izrazitoj boji.

Iako more na Ostrmanovim slikama, gotovo u to možemo povjerovati, miruje jer more nikada ne spava i ne odaje dojam neposredne opasnosti, no naznačena tama dubina koju je teško i zamisliti ne obećava ništa lako ni brzo a kamo li dobro, obećava samo muku, i ako je sreće, dočepati se čvrste obale s vlastitim životom u ruci koga ti je silna voda dopustila zadržati, barem još neko vrijeme, sve dok se ne suočiš, iznova s prvim opominjućim valom.

Ciklus Brodova akademskog slikara Tomislava Ostrmana iako realiziran u manjem broju uljanih slika neprijeporno je otvorio niz ljudskih i autorskih dilema o gotovo vječnom promišljanju o moru, o plovu, o strahu ali i o ljubavi, o vječnom suživotu s nebom i morem jer samo se disati i ploviti mora.

T Ostrman 1

porn porn

log0 AA 3