log0 AA 3

log0 AA 3

Otvorena izložba Marije Galić i Željka Bubala u Galeriji Zrinski zagrebačkog hotela Palas

Marija Galić svjetlom pokreće kompozicije, Željko Bubalo svjetlom podiže vitalitet boje...

palas 29

U zagrebačkoj Galeriji ZRINSKI hotela Palas, sinoć 15. veljače, otvorena je izložba zagrebačke slikarice Marije Galić i splitskog slikara Željka Bubala. O izloženim djelima nadahnuto je govorio prof. Stanko Špoljarić.

Foto: Višnja Serdar

Svjetlo u boji, boja u svjetlu sadržajna je i likovna poveznica novih slikarskih ciklusa Marije Galić i Željka Bubala. Svjetlo je gradivna komponenta forme, oplemenjujući njen taktilitet duhovnim ozračjem, i bez obzira na ikonografsku stranu daje joj prizvuk sakralnog.Dvoje umjetnika razvijajući svoje poetiku slikarske meditativnosti bliski su u sklonosti apstraktnom slikarstvu, izrazu s ostavljenim prostorom za asocijativno. I Marija Galić i Željko Bubalo bez obzira na estetske srodnosti u svojim umjetničkim opusima ostvaruju puninu stilske osobnosti, opredmećene snagom slikarskog senzibiliteta.

Picture1

palas 30Marija Galić svjetlom pokreće kompozicije, građene i spiralnim vrtloženjem i ritmičkom razvedenošću slikarskih sastavnica, s odmjerenim prodorima svjetla, stvarajući stanja pretežno lirske konotacije. Marija u svom traganju za svjetlom polazila je od primjera odnjegovanih akromatskih sivih tonova, neprekidno produbljujući mogućnosti zadate potke. Boja se postupno probijala, rasla u intenzitetu, spontanošću izraza stigla do bljeska. Kolorističke silnice otvaraju prostor sukladno kreativnom nemiru, ali potrebi za tišinom scene. Marija i treptajem nepredvidljivog sklada strukturu slikarskog polja težeći u konačnici i emotivnom smiraju kroz djelo. Odabrane vrijednosti boje idealne su za taj naboj ugođaja, i u kadru konkretnog likovnog zbivanja i dojmu koji nadilazi ograničenost samog formata. „Motivi“ suptilnim pomacima tona egzistiraju i u epidermi površine i slute se u tkivu ispod nje. Mariju posebno privlači taj dijalog kromatskih čestica jer uprizoruje boju na razini aversa i reversa, događanja i širenja svjetla, kao činjenice i misli.

Željko Bubalo svjetlom podiže vitalitet boje u dramaturgiji apstraktne slike. U plodnosti likovne plohe prepliću se pojasevi, naznačeni u organizmu razvedenih opni, s čitkom energijom jezgre vidljive u bioritmu kumuliranog svjetla. Bubalo svojevrsnom kristalizacijom jedinki uravnotežuje opojnost slikarske slobode i notu racionalnog, bolje rečeno mjeru metodičnosti. Takova sinteza put je ka ekspresiji forme, kolorističkom iskrenju kojem je Bubalo bio sklon u ranijim dionicama opusa. U novom ciklusu Bubalo varirajući slična motrišta neospornom maštovitošću i temperamentom dosegao je uvijek novu zavodljivost i uzbudljivost slikarske plohe. Tamnije i svjetlije partije stupnjevanjem sugeriraju oprostorenje višesmjernog karaktera, i prema rubnicama i osvajanju dubine, no zadržavajući kolorističkim ishodištem slike značenje i ljepotu rozete. Bubalo se zasigurno, bar djelomično, paletom veže uz kromatsku atraktivnost juga, kao same metafore posvojenog ambijenta, dajući joj ozračje suvremene likovne osjetljivosti.

palas 34

palas 1

palas 25

palas 39

palas 3

palas 6

Picture2

porn porn

log0 AA 3