log0 AA 3

log0 AA 3

Miranda Legović: VRLI NOVI SVIJET

Legovic Miranda 11

Memorijalna galerija Aleksandar Rukavina, Brtonigla
samostalna izložba 
Otvorenje, 16. 09. 2016. u 19 sati
Kustos: Eugen Borkovsky

foto galerija

Vrijeme u kojem živimo Miranda Legović komentira nizom fotografskih radova. U realnom okruženju ona zapaža i bilježi, često obične, dokumentarističke sekvence, scene koje prepoznajemo. Tu nalazimo urbane motive, pejzaže, svakodnevnicu, detalje interijera, portrete ljudi ili životinja. Ove svjetlosne bilješke su kasnije spojene u cjelinu i, paralelnim slalomom, ponuđene na ogled. Suvremeni pristup oblikovanju i prezentaciji dozvoljava strategiju kombinacija, varijacija, poigravanja s artefaktima. Tako i ova izložba biva sastavljena od različitih ali znakovitih bilješki.

Komentar traži rizik i odgovornost doticanja mnogih područja koje autorica svjesno ili nesvjesno apsolvira kako bi dobila rezultat koji podastire. Očito je da se ne zadovoljava prikazom oblikovnog stanja, već napor usmjeruje ka značenju. Radi se o projektu istraživanja forme i značenja. Autorica nudi niz fotografija koje se mogu doživjeti na dva načina: prema sadržaju pojedine fotografije i prema podastrtim kombinacijama parova. Nalazimo se pred serijom usklađenih diptiha. Radovi pred nama dio su serijala koji može trajati još samo dva "klika" ili slijedi nastavak niza. Poput stilskih vježbi.

Situacije na fotografijama su raznorodne. Heterogenost zabilježenog usklađena je postupkom komparacije. Tako slika postaje sekundarna, a prisvajamo si značenje koje autorica nudi na dva rada. Ove diptihe spaja logika uvjetovanosti koju otkrivamo pažljivim zagledanjem. Udvojene vizualizacije rezultiraju zamagljenje predstave o sadržaju pojedinog rada. Pomiču se granice doživljaja između onog što vidimo i onog što iniciraju uparene scene. Svi parovi su sklopljeni prema nekom prikrivenom značenju. Miranda nudi fotografije koje su u ovom obliku prezentacije izgubile svoju realnost. Ona je svjesna da do njih sada vodi put dešifriranja drugačijeg dojma od sadržaja pojedine fotografije. Upravo taj drugi smisao postaje nova stvarnost koja je podastrta promatraču. On u novu stvarnost može naseliti osobno: svoju memoriju, svoj doživljaj.

Ciklus traži prepoznavanje, ali odmah potom promišljanje. Pregledavajući ponuđeno, postaje jasno da je uprizorenu svakodnevnicu umjetnica problematizirala u obliku lociranja problema „stanja nacije“ ili „stanja civilizacije“. Ova izložba događa se u intervalu između perioda tzv. zrelog kapitalizma i njegovog raspada. Sagledavanje trenutka rezultira indignacijom. Kad nam je već sve oduzeto, nudi se još jedino sarkastičan otklon igre. Pripovijedajući kadrovima, autorica otkriva svoj stav. Bliska je pučkom, osjetljiva za nepravdu i neshvaćanje okoline, prijemčiva za drugačijost i sjetu. Propitivanja o tome predaje svojim likovima/motivima. Umjetnica zapravo naglas, vizualno komentira okruženje. Često je prisutan sarkastičan otklon. Primjenjujući komparativni likovni postupak, koristi motive koje je bilježila dugi niz godina bavljenja fotografijom. Proces postaje igra. Igra može biti namjerna, spontana, neophodna, ali uvijek svjedoči mijenu. Ona nam često otvara nove vizure i tjera ka hrabrosti poput one koje smo imali u djetinjstvu. Igra nas obuzima kako bismo poznato prepoznali u novom svjetlu. Ove kompozicije igraju se relativiziranjem realnog. Miranda ne želi prikazati stvarnost prenošenjem, već djeluje u registrima doživljaja, u dosluhu s opažajem nesavršene okoline.

Umjetnica održava ravnotežu između sadržaja i spontanosti izvedbe. Niz segmenata uvodi nas u perceptivno stanje iznenađenja: dojmovi iniciraju interes za slijed. Otkrivamo energiju previranja. Elementi kroz autoričina promišljanja dobivaju dozu narativnosti. Ali, radovi ne prikazuju, oni komentiraju, ogovaraju nas same. Ovdje je fotografska instalacija oslobođena herojskih, idealnih ili aristokratskih konotacija. Socijalna, politička i memorijska promišljanja podignuta su na razinu znaka. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. O načinu, materijalu i sredstvima odlučuje tvorac koji više nije Bog već umjetnik. Bog izvan nas je umro. Sumnja, dovođenje na upit, postaje način percepcije. Uz edukaciju i prepoznavanje stalnog tijeka i mijene svega oko nas i u nama, odustajemo od poslušnosti uobičajenim pravilima. Postajemo istovremeno buntovnici i kreatori.

Suvremeno vrijeme obiluje nelogičnostima. Razum, smisao za sklad, pozitivna logika i humanost zanemarene su. Uvriježeni načini funkcioniranja Svijeta urušavaju se. Promjena diskursa zapadne civilizacije događa se običnim ljudima koje je kriza odmakla od sigurnosti i stečenog standarda života. Ideja gomilanja materijalnih dobara, a koja karakterizira zapadna društvena uređenja i religije, gubi dah. Osvrćemo se službenoj znanosti, ali ona razočarava, prečesto je u službi profita. Takva znanost je oblikovala mehanizme društvenih podjela i nadzora, a nudi sredstva za ublažavanje stresa. Bankarsko-administrativni, socijalno nepravedni sistem divlja. Uvodi se prikriveni totalitarizam u obliku neoliberalizma potpomognut vladama i medijima. Autorici je jasno da je sudbina kreativca u suvremenosti određena ne samo njegovom lokacijom već i odlukom da se društveno-politički angažira ili ostane pasivan. Dosadašnje revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama i vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija.

Umjetnica problematizira duh trenutka ipak, na humoran, ponegdje i rezak način. Sekvence su ujedinjene značenjem, a uklopljene na način da im se uparivanjem mijenja smisao. Autorica ih spaja želeći postići osvješćivanje, edukativnost ili u najmanju ruku upozoravajući smisao. Poruka se skriva u zaključku kako je oblik uvijek isti, a doživljaj može biti različit. Možemo citirati Groysa: „...Inovacija ne operira sa predmetima koji su izvan kulture, već s kulturnim hijerarhijama i vrijednostima. Inovacija nije u tome da na svjetlo dana izađe nešto što je bilo skriveno, već da prevrednujemo vrijednost onoga što smo već vidjeli ili upoznali...“

Eugen Borkovsky, 2016.

Legovic Miranda 10

Miranda Legović rođena je 1961. godine u Čakovcu. Fotografski odjel, Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu, završila je 1981. godine. Od tada se profesionalno bavi fotografijom. Kolektivne izložbe, likovni projekti i žirirane izložbe: Poreč, Brtonigla, Pula, Grožnjan, Novigrad Rijeka, Zagreb, Izola, Kopar, Kranj, Bari, Mallorca, Zenica, Mostar, Sarajevo, Postojna. Samostalne izložbe: Grožnjan, Pazin, Buzet, Poreč, Zagreb, Izola, Trst, Brtonigla. Autorski projekt, iniciranje, osmišljavanje i realizacija: tradicionalna međunarodna manifestacija „Foto ex tempore“ u Novigradu. www.fotoextempore.com. Voditelj galerijskog programa Zajednice Talijana Novigrad. Pokretač i predsjednica Udruge fotografa Istre i voditelj niza edukacijskih programa u domeni fotografije.

U okviru programa „Mjesec fotografije u galeriji Aleksandar Rukavina“
Organizator, selektor: Slađan Dragojević

Impressum: Izdavač / Editore: Općina Brtonigla / Comune di Brtonigla; Urednik: Michelle Babić za TZ Brtonigla; Voditelj programa galerije: Slađan Dragojević; Koordinator: Rita Počekaj; Curator: Eugen Borkovsky; Tekstovi / I testi: Eugen Borkovsky; Lektura (HR): Doris Pandžić; Produkcija projekta: Galerija Aleksandar Rukavina, Brtonigla; Catalogue design: Studio Borkovsky; Fotografije / fotografie: Miranda Legović; Tisak / Print: Comgraf Umag; Naklada / Tiratura: 200; Info: www.akademija-art.hr

porn porn

log0 AA 3