Nova predstava Saše Božića inspirirana je istoimenom dramom Sluškinje francuskog dramatičara, romanopisaca, esejista, političkog aktivista i vodećeg predstavnika avangardnog teatra, Jeana Geneta
{youtube}XGFxiRNUJMo|500|400|0{/youtube}
Sluškinje, Balkon, Crnci, Paravani bave se temama spola, rase i revolucionarne politike, razvijajući temeljnu Genetovu opsesiju iluzijom i opresijom. Nesvakidašnji životni put (kao osuđivani kriminalac postao je pisac) izvorište je njegova nadahnuća, riječ je o svijetu podzemlja čovječanstva, pa su njegovi likovi najčešće prostitutke, zatvorenici, ubojice i društveno prezrene skupine.
Fascinantnost Genetovih Sluškinja (1947.) leži u činjenici da on ne govori o činu nasilja, niti o ubojstvu, već o igranju nasilja, nanovo i nanovo i nanovo. Komad generira svojevrsni beskrajni krug dominacije i podčinjenosti. Sluškinje su ujedno komad maski i zrcala, simbola i rituala, snova i transa.
Tužne, potencijalno lude sluškinje Claire i Solange, čija imena asociraju na svjetlo i sunce, zaokupljene su ubilačkom igrom u kojoj ne egzistiraju kao sluškinje, nego kao igrači u igri u kojoj kreiraju same sebe, komadu unutar komada, u kojem Claire preuzima ulogu gospođe, a Solange ulogu sluškinje. Rezultat je komad koji ispituje prirodu kazališta, potrebu gledatelja da gleda nešto što prihvaća kao iluziju no ujedno osjeća njen potencijalni realitet.
Bit komada leži u igranju uloga i izlasku iz nametnutih uloga, o hrabrosti biti netko drugi. Pitanje je, koja je razlika između sluškinje i gospođe? Redatelj kreće od posljednjeg pitanja u suptilnu analizu današnjice. Subverzija prepoznatljivih društvenih oblika dominacije, prisutnih u komadu, postaje temeljni problem predstave. Za svoje polazište uzima ono što u toj drami ostaje nereprezentirano: pobunu koja bi rezultirala emancipacijom sluškinja i potpunim napuštanjem mehanizama služenja. Tijela reprezentirana u predstavi evociraju različite vrste suvremenog podaništva: sluge sustava, čuvare poretka čiji identiteti tijekom izvedbe postaju izlišni. Ako su Genetove sluškinje ostale zatočene u reproduciranju upravo onih klasnih obrazaca protiv kojih se bune, ova predstava istražuje vrste ponašanja kojima kapitalistički model služenja danas dolazi u krizu pomoću različitih strategija neučinkovitih tijela.
Sluškinje
inspirirano dramom Jeana Geneta
režija: Saša Božić
dramaturgija: Nina Gojić
scena i kostimi: Zdravka Ivandija Kirigin
asistentica kostimografije: Mia Petranović
glazba: Damir Šimunović
izvode: Milica Manojlović, Nataša Kopeč, Andrej Kopčok
asistent režije: Dado Ćosić
dizajn plakata: Tina Ivezić
produkcija: Sveučilište u Zagrebu, Studentski centar, Kultura promjene,Teatar ITD