Mon. May 21st, 2018
vukovar 14 11 2015 180

Tomislav Marijan Bilosnić: VUKOVAR

vukovar 14 11 2015 180

Tomislav Marijan Bilosnić
VUKOVAR

Krv, vrisak, ruža.
René Matoušek sam
u Vukovaru.

 

CRNI BIKOVI

U rafalima krv
Vukovar

Guernica
Crni bikovi crni bikovi
padaju zidovi
Vukovar

Bože, oprosti
Oprosti im
Oprosti nam
Čovječe
ne zaboravi

Ne zaboravi
Dan mrtvih
Dan nestalih
Dan raseljenih
Dan nesretnih
Vukovar

Dan bez zore
dan bez sunca
dan noći
dan krvi
dan mirisa baruta
dan metka
dan teži od tenka

Prisloni uho na zemlju
slušaj
slušaj lance
topove
slušaj stampedo noževa
gledaj karneval granata

vukovar 14 11 2015 15

Znam, dobro znam
da ovu pjesmu neće čuti
da je neće pjevati
čak ni pročitati
Znam da će reći
kako svi pate
svi imaju svoje mrtve
Sve će odnijeti voda

Varšavski geto
Štakori se počeli rađati
ljudi padati
Vukovar

Britvom ljubavne pjesme
Susjedi nas
rasjekoše
posred obraza

Bože, sve koji izazivaju rat
podigni na dlanu svoje ruke
da ih vidimo
da ih prezremo
Jahve, čovjeka
koji zaziva rat
raščetvori
da vidimo
na koju se stranu
zaputio

Ne daj puta ratniku
ne daj mu pjevati
Uhvati ga za grlo
sa svoje dvije bijele ruke
preokreni mu kacigu
prema nebu
napuni je prokletstvom

Svijet je pun zapreka
svijet je ratovanje
Više od riječi
ne mogu reći
od zadane riječi
od zadnje riječi
Pregrist ću jezik
neću je reći
Ne mogu više vidjeti čisto nebo
gledam bolnicu boje limuna
umotanu
u okrvavljene plahte
u školi umjesto pjesme
uz krikove
čupaju krila anđelima
Ne mogu više reći volim te
pojest ću srce
plačući za uspomenama
Na Dunavu
miris ocvalih latica
sastavlja ružu ubijenih poljubaca
Ne mogu napipati svoje tijelo
zgaženi su mi prsti
na klavijaturi noći
svirajući
pogrebni marš

vukovar 14 11 2015 17

Ne mogu, ne mogu moliti
a umirem
za tebe Bože
umirem
za tebe Grade
octom
umjesto uljem pomazan
i odlazim
kroz crni dimnjak
grizući vlastiti pepeo

Ne mogu, ne mogu ni psovati
a u bijesu razbio bih
sve satove
psovao grobare i plugove
među paucima i crvima
psovao bih
dok se košava ne bi oznojila
kao i ja u košmaru

U oluji ljeta
lovci s licem od voska
Nema metka koji bi promašio
grudi
nema grudi
koje nisu poput stakla
Ubiti sve što se vidi
Ubiti sve što se čuje
Ubiti sve što se kreće
Samo duh
može čuti štektanje
mržnje
Kap po kap kapa kap
kaplje
na sve strane krv
s mirisom leda

vukovar 14 11 2015 51

Grad se branio
branili su se
i zrak
i voda
Svjetlost grada
probija se iz ruševina
ispod vjeđa kuća
u glasu zvona
u sleđenoj suzi
u tkanini magle
Mi se branimo
dok nas mjere mrtvozornici
dok nam mašu
zapovjednici pakla
Promukli rafal pogađa sve

Može li se blagosloviti metak
može li
strijelac
biti jedno s Bogom

Raskriljeno platno Vuke
povoji su za djecu
zavoji za ranjenike
Maši zavojima
maši na rastanku
razvij ih kao dah
kad nemaš zastave
Pobijedi rastojanje od najbližega
kad mu u očima vidiš lubanju

Među nama su nepozvani
oni su mrtav svijet
oni su stvari bez oblika
Smrt gledamo u ogledalima
kao da sudjelujemo u kakvoj iluziji
Iščupali su nam arteriju
naš vrat
povezan s vodotornjem
Razgovaramo s majstorima
za ljesove
koje tešu od naših kreveta
stolova
kolijevke
Ložnica je naša
radionica
Pjevaju kao motorne pile
pjevaju kao blanje i strugala
pjevaju glasom čekića
i nakovnja
glasom čavla
kojeg zabijaju u naše dlanove
na križu
Vuke
i
Dunava

Golubica je pod maljem
u kovačnici
u njezinu je srcu toliko željeza
da zvoni cijela Europa
u hropcu

Ravnica i gnijezdo
izmlaćene golubice
stiještene kao ubogo tijesto
U skrovitom rukavcu Dunava
u njegovim naborima
leži izgubljena
golubica
Nepomična
kao vrijeme
Sva njezina je osamljenost
njezina tišina
opkoljena
mrtvim
Vukovarcima

Ulicama ne prolazi ni sjena
prolaze tek sjećanja
i koji list što pada
usred listopada
iskorišten
kao stara potvrda
o plaćenoj struji
o svjetlu
koje se povuklo
u bilje noći
u noćne puzavice
Auschwitz
Kada će uskrsnuti mrtvi
hoće li živi
sačuvati dan
Vukovar

vukovar 14 11 2015 163

VRIJEME UŽARENIH POTKOVA

Grad od svježe zemlje
od brazda s grobovima
sa sagovima
ispletenim
od ljudskih udova

Ostarjela nas prijateljstva
ponižavaju
Vrijeme je užarenih potkova
vrijeme prljave vojske
vrijeme vojarni
i groznica
vrijeme koje štekće
i metastazira
Vrijeme koje urliče
i masakrira

Dođoše tuđi crni ljudi
i ostaviše
naše crne udovice
U zjenice nam useliše
uđoše u prostore među sjenama
između zida
i njihova bajuneta

Crni ljudi na obali
kuljaju na izlazu iz grada
u hangarima
Pijani kao mrak
luđi od oluja
teži od boli

Crno im u svakoj misli
crno u običajima
crno u kičmenoj srži
već stotinu godina
Pa kako se boriti
protiv vremena
zlovremena
njegove ciničke zgrade
kamena
s grčkim slovima

Nema vremena ni za pokop
više se i ne zna
tko je mrtav
Kolona trči u krug
smrt je kraća od daha

Na posljednjem stajalištu
ljudi napunjeni zrakom
ljudi nadjeveni barutom
ljudi kobasice
Nevidljivi ljudi
u smrtnom kraljevstvu dima
Bez obrisa
po prahu palih
gaze
Njihov je glas
konačni susret s presudom
Klokot krvi
i u njemu metalni šaran
pliva

Nema sjena
smrt nema sjene
ni onda kad korača
uz tebe
Samo smrtni oblik mesa
Metal nakostriješeni
zrak nakostriješeni
tenkovi
u pomućenoj zori
Ovi su metci
njihove oči
Množe se naši poginuli
od nedjelje
do petka
Na šumskoj su cesti
svaku ženu
silovali
utopili potom u naftu
tukli
obojenim palicama
Muškarce su prije strijeljanja
stjerali u hangare
kao ovce
s kakve slane livade
bez korita
i vode

Dragovoljci kao poljari
potreseni otpalim lišćem
što krvari gnojno
na plugove su stavili
vijence cvijeća
Idu naprijed
idu s barjacima zrela
žuta žita
Preoravaju korov
kako bi mogli slobodno
vaditi plod
iz hrvatskog tla

Sada čašu suza
čašu krvi
čašu pepela
i od pepela
u pepelu
ispijaju
u ruševinama
u detonacijama
za užarenim stolom
pod zidovima
oslikanim šrapnelima

Lubanju jecaja
lubanju punu jeze
lubanju šutljiva života
iskapljuju
svakog jutra
na svečanostima
pod zastavama
ministri
i veleposlanici
od Vukovara
do New Yorka
ispijaju izdanu krv
u avionima
u salonima
dok im u piću
srca
branitelja
gore
kao fitilji
Gori smrt
i srdžba
zbog izdaje
u kojoj su lubanje
gomila kostiju
u srijemskoj prašini

Vjeruju
i čine –
sve će se to ispuniti
zaboravom

vukovar 14 11 2015 61

PJESMA METALA

87 dana traje opsada
Opsada dvadeset godina
u meni
Žitnice se rastvaraju
podrumi izranjaju
Opsada
Opsada duplji umjesto očiju
Opsada
Suncokreti posječeni
u kretanju za suncem
Opsada motorizirane brigade
opsada neba
opsada samljevene zemlje
opsada vode
i zraka
Vojska s petokrakama
razmještena za rat

Svi umni ljudi
na pozornici
dok se iz neosvijetljenih kuća
puca
S krovova kuća
ubijaju se ljudi
a oni recitiraju
Državnici
političari
mirovnjaci
pregovarači
svi čuvari mira
i reda
samo su odljev u gipsu
Bože, kakvo ucrvano brašno
koji gubitak vremena
pred tenkovima
oklopnim transporterima
topovima
VBR-ovima
minobacačima
puše se ljudska tijela
a ne pečeni kruh

Sve je pogrešno od početka
nitko ne mari za prostor
nitko ne mari za vrijeme
Noć je
na sunčanu satu
Noć u kojoj vide
samo snajperisti
Oni ulaze u golu kost
jezikom rata je ližu

Žedni krvi
žedno piju žalost
bijesno piju bol
tolike muke piju
iz dubokih rana
metaka
s izvora krvi
iz bunara jeze
iz grobova
u provalijama

Vojnički piju
halapljivo
kao čistu kišnicu
Piju bez pamćenja
piju bez uspomena
bez sjećanja
bez osjećaja
piju
val za valom
pretvarajući žuč
u vino
plave oči
u vodu
zgažene domovine

Iz daleka stižu pijanci
i iz susjedstva
s oružjem u zubima
s furijama
u pratnji
s užarenim kaležima
krv je u zraku
i vidi se
i čuje

Opijaju se u vrtovima gdje žene
među cvijećem
u naručju
drže
svoju djecu
mrtvu
Piju
na posvećenim poljima
među kukuruzima
čije je svako zrno
puno
sagorjele topline
metaka

Piju
u bračnim sobama
cicajući čistoću i snagu
za svoju prljavu povijest
za izgubljenu vjeru
Piju
u odsustvu duša
onanirajući plodnost
čekajući
da se živi reinkarniraju

Kradu nam i patnju
lupeži
kradu nam žlice
kradu obiteljske slike
iz albuma
miris košulje
Kradu
suhe kosti
Vukovara
A svaki proživljeni dan smrti
donosi nam život
nevidljiv kao san
Bez počinka
bez odgovora
bez imena

Broj branitelja raste
rana grada je sve dublja
Nad gradom se rasklopilo nebo
rasklopilo zlo
Golubice s peharima krvi
At u sakristijama
At u vojarnama
Rat
War
Vukovar
U crnom emajlu kiše pere
Blago Zadro
Zemlja ga poznaje
u svakoj grudi njegove oči
Uzrasla trava iznad nas

Rat s ulicama
rat s košnicama
rat s generalima
rat s volovima
Konačno su zamijenili petokrake
Srce i glava razdvojeni
mrtva glava
kao ugasla svijeća
Jedanaest brigada operativne vojske
u crnim mantijama
odjeveni
kao kosturi
kao strašila
ostala u dubokom blatu
kojega su još ljetos
oblikovale lubenice

Rađamo se
rat nas okružuje
Mi plačemo
rat nas okružuje
Mi pjevamo
rat nas okružuje
Mi se molimo
rat nas okružuje
Mi spavamo
rat nas okružuje
Mi sanjamo
rat nas okružuje
Umiremo
rat nas okružuje
Rat nas okružuje
i kada se branimo
Uz nas kolone mrtvaca
prolaze
Naša mrtva djeca
s cvijećem u ustima
naša mrtva braća
sviraju u lancima
mašu nam
mrtvi očevi
s onu stranu puta
vidjevši
kako nam srce
počinje kucati

Zapališe
Uništiše
Ubiše

Avioni gađaju Đergaj
oklopnjak u Borovu Selu
tenkovi na Bogdanovačkom putu
Tenkovi jurišaju na Slon
jurišaju na Dom tehnike
Tenkovi se ukopavaju
Od Ovčare do Vučedola
pada Berak

Dresden
Pjesma metala
zabodena u golu krv
Zrak treperi od zla
Vukovar

vukovar 14 11 2015 182

U TOJ KOVINI NEMA ČOVJEKA

Krvnik pjeva pjesmu
žrtve
Boji li se njene snage
ili je zove u zagrljaj

Ovo je bitka za Vukovar

Raketiran Grad
Bombardiran Grad
Grad u debelom crijevu
Grad bez druge obale
i rijeku će popiti

Agresori nesretnici
sorry bez oprosta
Ispunili hodnike
Crijeva
pakla
laju
puna kiseline
na igračke ubijene djece
Plišani medo
pretvoren u šaku ugljena
Spomenar
razlistao palež
Karbonizirano raspelo
ponad kreveta
Molitvenik
u izmetu

U kovačnicama
pluća mijenjaju za mjehove
žedni mlijeka
s dojki
osakaćenih djevojaka

Agresori
iza crnih vrata
pred vratima
po putovima
s pjenom bjesnila
izlaze
plaze
iz prošlosti
spilja
iz vječnosti
pakla
iz osamljenosti
u kojoj su rođeni
Crni od eksplozija
u vlastitim šakama
među vlastitim zubima
Blijedi kao sol
jedu sol

Crvene hijene
po crvenom vremenu
bljuju
krv
Crvi u njihovim zvijezdama
crvi nam padaju s neba
naviru
iz zemlje izviru
navaljuju na oči
na uši
u usta plaze

Zlosretni agresori
u sjeni legija
usred vatre
usred krhotina stakla
kristalne oštrice noževa
na ležajevima ruševina
prosutog mozga
odmaraju se
Provaljuju vrata prokletstva
neumorno
spuštajući se sve dublje

Agresori
uvijek čuju muk
I plamen je njihov
bez pepela
Zagrljeni sa žrtvom
gnjiju
u vlazi gline

Sajmište Negoslavci Petrovci
Petrova Gora
Hercegovačka ulica
Slavonska ulica
Kugino groblje
Trpinjska cesta
groblje tenkova

Dolaze od Vinkovaca do Vukovara
iz smjera Bršadina
između Bosuta i Dunava
Urla Sjever i Jug
zauzeti Vukovar
zauzeti Vukovar

S takvom su ljubavlju
klali
hrabri
u strahu od slabosti

Tko je poginuo
koliko njih
kako su izgubili život
Gdje su
moj brat
i otac moj
moj sin
i djed moj

U toj kovini nema čovjeka
nema golubice –
ni mramor
ni kreč –
blato iz blata

Puške s bajunetama mraza
snajperi poput sova
mine kao lisice
minobacači kao poskoci
haubice pune octa i soli
topovi puni baruta
borna kola
izviru
iz noći
prije svanuća
avioni
iznad oblaka žalosti
siju zreli čelik
u crnu zemlju

Kucaju metci
dok strijele gutaju ljude
gutaju običnu malu djecu
po ulicama
Avioni nas zaprašuju
barutom
Vojnici pričaju bajke
dok strijeljaju kruh

Čelik se raznosi
u kolijevkama
Iz nepoznatih grobova
ustaje život
odlazeći za tragom ubojice

Kor anđela
nad krvlju jaganjaca
To u zemlju pretvorene
čekaju nas majke
Vječito teške
majke

Dunav se pretvorio
u miris šljive
Toliku nesreću
uliše u vodu
urezane recke
za ubijene parkove
ulice
kuće
bolnicu
muzej

Kroz rebra u obliku mjesečeva srpa
vjetar svira
istjerujući iz njih moždinu
Toliku nesreću
čovjek nije zaslužio
ranjen
izgleda kao crveni koralj
kao perjanica
od krvavih kostiju
što strše iznad snijega

Pust je grad
Grada više nema
Golo je ušće dviju rijeka
i kukuruzište
Još me samo podsjeća na mjesto
gdje je stajala ljubljena
prije nego je ostala bez nogu
pokošena

Ubiše bolničarku
Ubiše časnu sestru
Uzalud, uzalud očekujete
ljude iza ugla

Mirkovci Marinci
Bogdanovci Cerići
Mala Bosna
Henrikovci Pačetin Ostrvo
Treći put Vukovar pada
pod križem
Mitnica Lužac Budžak
Bobotski kanal
Vinogradska cesta
Kafić London
Cvjetno Naselje
Crni put
Bolnica
Zavoje s ljudskih rana svlače
u rane namaču žuč
Vukovar je pribijen na križ
Vukovar umire
na križu
a pod križem
bijedni ljudi
i ljudi bijednici

Hirošima
Histerija historije
U vatri mučeni
ljudi-sjene u pepeo
do tjemena umočeni
Vukovar
Vukovar

vukovar 14 11 2015 173

TKO SU ONI KOJI IDU PROTIV TENKOVA

Gle, dolaze
hrpimice dolaze
vesele pjesme pjevaju o našoj smrti
jezivo nas zazivaju
da smo živi prošli bi nas srsi
da smo živi uplašili bi se za život
da smo živi znali bi što nas čeka
Sve ih je više
ne raspoznajemo ih
kao jedan su
kada su pijani
kao gladni psi u snijegu

Zvijeri izroniše iz zemlje
bez brige za budućnost
bez brige za ljude
puni strasti
puni zavisti
dokoni
pjevaju čim padne noć
ne rade
nikad ništa ne rade
To je nova spoznaja o zbilji
zbilja je vojni plan

Hodnici što vode u podzemlje
ispunjeni su mrtvacima
mrtvaci
obješeni na ljestve
koje vode u nebo
Mrtvaci se roje poput mušica
s njihovih se tijela diže magla
s mirisom benzinskih para
Mrtvaci živi gledaju
u kotače
dok zavija ranjena hitna pomoć

Na vratima razapeti kosturi
kosturi
na dimnjacima
padaju s krova
oslanjajući se
na prozor
Unutrašnjost kuća
proždire miris octa
Zubala poredana nasred trga
ima ih posvud
Svaki je korijen sada grob
svaka je cigla grob
čak i kartonska kutija
za cipele

Na konopu rublje i ljudi
vise
kao svinjski jezici
na dimu
I pod nokte
zabili im nevolje
nemir
pod girlande trepavica
Ključa neizvjestan strah
a kroz njega jezde
konjanici

Jedan konj
bez sedla
nepotkovan
galopira preko Ovčare
Vidim ga
niz vodopadnu zemlju
s grivom
od Kumovske slame
među jablanima

I sâm sam gol
Nada mnom psi
koji me njuše

Tako je mnogo smrti
Iz ljudskoga srca
još se jedino prah
može iskopati
Ničega nema
osim nestanka
Na dnu Dunava
na dnu Vuke
na dnu vode
nebo

Voda više ne teče
vjetar više ne zavija
ne diše zemlja
Kukuruzovina odjevena u glinu
na mrtvoj straži
mnogo je tiša od mrtvaca
Išarana zvijezdama
sliči nebu
Iz kukuruzovine kao ptice
branitelji
javljaju se prije zore

Razbojnici s naprtnjačama
na leđima
puni zavisti
obljubljuju nepokopane žene
Prokleti
koji su krenuli prvi
koji nisu vidjeli dom
koji su u strahu
od plavetnila
pretočili ga
u olovo

Krvava je košulja
Vukovara
Šubara gada
na truloj jabuci
na bundevi
svijetloj
kao stražnjica

Nakon bitke
ni kopito nije cijelo
Ne razlikuje se kost
od metala
Ne zna se
što je mreža logora
a što zid rodne kuće
Nakon bitke
kolone grobara
pljuju i psuju
s psima
traže gljive u jamama bez dna

Nakon bitke
samo zvoni led
Olovo je u svim zdjelama za objed
na straži je
još samo ranjena perad

Preživjeli su nakon bitke
uronuli
u prijeteću zemlju
u ranu njenu
pod tužnim pepelom

Nakon bitke
samo su dragovoljci
iznad paljevina
kao hrastovi
uz put
među gromadama željeza

Rođeni iz zemlje
usred bitke
i dalje
stoje goli
Naoružani golom kožom
njezinim sjajem
užižu tenkove
i ruše ih kao planine

Nakon bitke bitka
Sloboda Ničim ne završava
Ni početka
ni kraja nema
Ona se ne lomi
kao kruh
Ne pije se
kao vino
U njoj nema odmora
kao kuća je
stalno se obnavlja
gradi
traži snažne muževe
one koji slave zemlju
slave život

To su oni koji idu protiv tenkova
koji izlaze iz okna prozora
koji se odvajaju
od stvarnosti
kao anđeli
koji su iz roda srca
iz roda
rođenog u prvoj riječi
Spremni na posljednji lom
na žetvu bez slave

Čovječje svjetlo nasuprot mraku pakla
Naoružani domovinom
brane grad
brane svoju krv
Brane grad kao svoju sirotinju
kao ogrlicu od dragulja
Brane ga prstima
brane dahom
brane znojem
brane ga golim stopalima
Brane ga još jedinim čitavim
palcem desne noge
Brane ga
junaci
pucnjima vlastite krvi
i kao žene
suzama
razornijim
od napalm bombi

Srce im eksplodira
pod svakom tenkovskom gusjenicom
Duž Trpinjske ceste
oživljavaju
na dodir
suboraca

Bez sna i odmora
od tenka do tenka
kreću se
u spirali zemlje
zatrpavaju grobove
za terorom agresora
Pred njima je samo smrt
a oni idu naprijed
Ususret pobjedi
Ususret slobodi
Ususret sebi
Idu ususret nama

To je njihova zvijezda
Zvijezda s novim očima nade
Nemaju oni neprijatelja
Oni imaju istinu
Nemaju neprijatelja
oni koji vjeruju

Krist
je ušao u Vukovar
Krist
je u Vukovaru
Krist
dolazi iz Vukovara
Vukovar
nadživljava
naše dane
naše tijelo
Naše je tijelo hostija
Aleluja
Aleluja

Vukovar
Vukovar
Mrka krv
mlada krv
svježa krv
u rafalima krv
Vukovar

vukovar 14 11 2015 172

Fotografije: Stjepan Katić

Sve novo