log0 AA 3

log0 AA 3

Jasenka-Marija Leko: Visibabe, Zimski dan, Vjetrovi, Ljubav…

spring 11

Visibabe

Tu negdje, tik uz moja vrata,
gle, gle, proljeće kuca,
netko će doći, otvori malo
zimske snene oči.
Kad sa kapka oka,
otreseš snijeg, i posljednja pahulja da se u bijeg,
u oku svom vidjet ćeš nešto,
sitno i bijelo, u busenu trave,
nešto maleno, viseće glave.

Gle, gle, glava ne spava,
pa ona se tek budi,
visibaba to je ma gledajte ljudi.

Kuc, kuc, tik uz moja vrata,
proljeće kuca u busenu trave,
bijele se sitne male glave.
visibabe, visibabe...

Jasenka-Marija Leko

 

Zimski dan,

Budim se tiho, polako,
vani sniježi,
ćutim svježi zimski zrak.
Hladno je,
inje prekrilo sve,
lepršaju pahulje,
a meni u srcu nešto toplo,
toplo je.

Pogled na polje,
svjetluca drvo, blješti bor,
svija se jela, plešu grane,
pune, teške od snijega,
kao valcer u duši mojoj.

Težina zime prirodu stisla,
u bjelinu obukla je,
zrcali svjetluca blještava hladnoća,
jesam li budna, ili san je sve.

Vani je hladno,
a mene griju zimski anđeli,
zvonki kao led,
jesam li budna, ili je san
Bože kako si divno
ukrasio zimski dan.

Jasenka-Marija Leko

 

VJETROVI

VJETROVI, VJETROVI SA SVIH STRANA,
DONOSE MIRISE OCEANA
PUŠU TIHO, DIVLJE, OD TAMO OD TU,
PRIČAJU PRIČE ŽIVOTA
LJUBAVI,MRŽNJE I TUGE,
PONEKI VJETAR ZAPLETE SE
NESPRETNO U BOJAMA DUGE.
DOLAZI BRZO, KO MLADAC U RASTU,
NE GLEDA JURI, BRZO, BRŽE,
PA KUD MU SE ŽURI.
UDARA U NEBO, ZAPLIĆE BOJE,
IGRA SE SA OBLAKOM,
SVI GA SE BOJE.
POLAKO VJETRE,TIHO DOĐI,
O LJUBAVI PRIČAJ, O SREĆI, NIKOGA NE GROZI.
TKO SE SVE VOLI TAMO ODKUD DOĐE,
AKO LJUBAVI NEMA, EVO UZMI OD NAS,
NOSI JE NOSI PO CIJELOME SVIJETU.
MOLIM TE VJETRE SVUDA PROĐI,
RADOSTI NADE DONESI SVIMA,
ZA SVE NA SVIJETU TOG DOSTA IMA.
EVO TI VJETRE, OD MENE, OD NAS UZMI.
NOSI, RASPRŠI PO CIJELOME SVIJETU,
NEKA SE SVI RADUJ TVOME LETU.

JASENKA-MARIJA LEKO

 

Ljubav

„Ustani, pile moje!“, zvala me, dok sam se protezala u toplome krevetu, iz kojega je netom ustala. Do mene je dopirao miris pomužena mlijeka i crne kave, za mene samo kap da nitko ne zna. Tiho smo se smijale našoj maloj tajni, makar smo bile same.
„Ustani, vatra se razgorila, a imamo i novoga stanovnika.“
„Pile ili mače?“, povikala sam iz kreveta.
„Mače, zna se“, odgovorila je kroz smijeh, „pile je samo jedno.“
Ah ne, pomislih, već dvadeseto ovaj tjedan. Ustala sam i ušla u toplu kuhinju. Mače se motalo oko njenih nogu u bijelim vunenim čarapama, koje je sama isplela i sada je plela takve za mene, povremeno loveći mače umjesto klupka, smijehom prateći pokret ruke.
„Ivančice!“ povikala sam.
„Što je pile moje?“
„Ivančice su procvjetale.“
„Ah, da“, rekla je.
Cvale su sitne na prozoru uz peć, dok je vani padao gusti snijeg. Mače je cijukalo, ližući joj ruku.
„Vratit ću Pahuljicu u štalu“ reče i krenu, a ja se začudih kako ih zna sve po imenu, meni su svi isti.
Gledala sam za njom kroz prozor dok se stapala sa bjelinom dvorišta tražeći nešto u snijegu. Sigurno joj je ispalo mače pomislih, a vatra zapucketa šireći ugodu. Napustila me toga proljeća, dok se sve budi ona je zaspala. A ivančica i dalje cvate zimi na prozoru pored peći.

Jasenka-Marija Leko

porn porn

log0 AA 3