log0 AA 3

log0 AA 3

Jasenka-Marija Leko: Kruna nebeskog kralja

Povodom nadolazećeg blagdana Svih svetih objavljujemo dvije pjesme i jednu novelu Jasenke-Marije Leko

vukovar 14 11 2015 74

Kruna nebeskog kralja (Kada umrem)

Čekam na ulaz u raj,
Draguljima popločan.
Zlatna vrata raja
Zaključana stoje,
Čekajući na duše svoje.

Jedna od njih je i moja,
Ja se radujem,
Gle tu je i tvoja,
I tvoja, i tvoja.

Pa ti dragulji
To su naše duše,
Poredane pred
Vratima raja,
Čekaju da uđu,
I ukrase krunu
Nebeskoga kralja.

Svaka duša
Jedan dragulj više,
Samo nebo tu priču
Može da piše.

Jasenka-Marija Leko

 

Počivališta vječna,
Mirogoj, polje IX,

Livada zelena,
cvijećem izvezena,
rosom se umiva svaki dan,
sunce je suši i grije,
livada u njedrima nešto krije.

Grobove zlatne,
počivališta vječna,
izvana grob, oaza cvjetna,
a u utrobi mokro, sivo ništavilo,
spomenikom prekriveno,
maleni anđeli, gipsanih krila,
ta ime tvoje na spomeniku,
ime tvoje,
jedina istina je živa.

Ono te nosi u nebo,
po njemu i Bog zna tko si,
ako dobar si bio,
grob će u zlato pretvoriti,
i sve što u njemu vlažno je i sivo.

Budi samo dobar čovjek,
i ime tvoje će za tebe
pisati vječnost,
utkati put od groba do neba,
samo ime tvoje može to,
ono je jedino što nam uistinu treba.

Jasenka-Marija Leko

 

Sjeta

Tih jeseni dan. Osjećam jugo u zraku. Neka sjeta i tuga obuzela me u jutro, prožimajući duh nostalgijom, uvijek izazvanom jugom u jeseni. Krenula sam u šetnju, gonjena unutarnjim nemirom, bježeći od misli u sebi, nisu me napuštale, kao sjena su se vukle, miješajući se sa sjenama drveća uz puteljak kuda sam prolazila.

Pod nogama mi je šuškao tek pokoji otpali listić rane jeseni, zlaćan i suh. Posljednje sunčeve zrake probijale su krošnje drveća zaostale od ljeta, željne života, ne želeći ustupiti mjesto jesenjim oblačićima, a oni su nošeni jugom lagano klizili prema meni pojačavajući sjetu.

Znala sam za klupicu na kraju puteljka oazu mira, gdje bi samo rijetki zašli ili zalutali, kraj puta gdje umire ljeto, a rađa se jesen.

Sjela sam licem prema nebu. Godila mi je toplina zraka koje su probijale krošnje, dok je jugo pojačavao noseći u kovitlacu hrpice lišća. Pokušala sam ne razmišljati, stopiti se sa prirodom uživajući u toplini.

Na momente su se zrake gubile postajalo je svježe, a sjeta se pojačavala.

Pokušala sam misliti vedro, nešto veselo, kopala sam i rovala po sjećanju zalazeći sve dublje u prošlost, nije pomagalo, dan je bio predodređen za tugu.

Gledala sam drvo preko puta, mlada breza lelujava i živa, ljepotica šumarka puna zlaćanih zraka koje su je činile srebrnom.

«Bože kako si krasna»,-rekoh na glas, a hrpica lišća dokotrlja do mene list prljav i zgažen otrgnut iz novina. Zapetlja mi se oko nogu i morah ga

maknuti rukom gadeći se dotaći ga prljava i masna.

Pogled mi pade gore desno- Obavijesti- jesen od lani. Zanimljivo pomislih, list papira, godinu star, još živ u šumici, nosi u sebi obavijest iz prošlosti o nekome ili nečemu, jedan tračak života ili smrti,» da to će biti prije» .

«Obavještavamo rodbinu i prijatelje da nas je u 47-oj, godini života nesretnim slučajem napustio voljeni suprug Tristan». Tristan lijepo ime, koje godine ,ah kakav kraj, satkan na listu prljavih novina, jakih kao smrt, prisutna svugdje, i u šumici u jesenjem danu punom sjete.

Tuga mi se pojača, čitam dalje» u 47 oj .godini života», o smrti izdajice, sjeno života, uzimaš što stigneš, tašta si željna slave, pune su te novine.

«Ožalošćena supruga» i kraj»Ne pitaj kako mi je, znaš da nije lako, zacrtao si mi životnu brazdu po kojoj koračam bez tebe, ali čuvaj mi mjesto kraj sebe»

Pustih list da ga vjetar nosi dalje. Na lice mi pade prva krupna kap sa neba. Suton se spuštao, a život u meni probudi se i potisnu sjetu.

Ustadoh. Živa sam. Vrijeme je preda mnom i put prema kući.

Jasenka-Marija Leko

porn porn

log0 AA 3