TIGAR ZVANI TOMISLAV

Predgovor zbirci T. M. Bilosnića Tigar, urednika knjige peruansko-španjolskog pjesnika, profesora na Sveučilištu u Salamanci i člana Akademije Kastille i Leóna Alfreda Péreza Alencarta

2. Naslovnica Bilosnićeve zbirke El tigre

1.
Kažem tigar i pojavi se Tomislav.
To je sloboda. Poezija također. Poezija nalik mekome snijegu, nalik Tigru rođenome u Ulici Zadarskog mira u hrvatskome gradu Zadru…
Da bi se to moglo dogoditi, treba se ukotviti u maštu, preobraziti se, vjerovati samome sebi i obznaniti kao što to čini Veliki pjesnik koji se preziva Bilosnić: „Tigar i ja/Ja i tigar/Tigar i Tigar…”. Ili:
Tigar je svaki osjećaj
Tigar je svako osjetilo tigar je svaka vrijednost
On je moje ja.

Između stiha i stiha, nalazi se taj tigar koji je smisao njegova postojanja, rame za plakanje ili drugo ja.

2.
U međuvremenu, ja u svojoj Salamanci, na obali rijeke Tormes, uživam u izuzetno raznolikoj ponudi jela koja je za goste željne dobre hrane i tigrove duše, odnosno Poezije, pripremio vrhunski kuhar. On nam putem mašte, svojega trozupca, donosi neku drugu stvarnost koju zaziva ili nam pak predočuje prizore koji nas oduševljavaju.
Zadarski pjesnik kaže: „tamo gdje je nekad bio svijet/tu se tigar danas javlja”. Točno je, jer mi vidimo (ili zamišljamo) tigra kako prelazi granice od Malezije do Petrograda, od Bengala do Sibira; od Irana do najneprohodnije prašume…
Kako li samo luta taj Tigar zvani Tomislav!
3.
Već znamo u kojoj životinji možemo prepoznati pjesnika iz Ulice Zadarskog mira u Zadru u njegovome drugome životu, prema hinduističkoj reinkarnaciji. On je spreman za to: „Tigar je svako moje sjećanje/svaki zaborav/život i smrt/osvijetljeni i zatamnjeli put/blago srca moga/srce moje prazno/vratio se tigar vječne radosti”.
Jedni traže tigra i raduju se njemu i njegovome zlatnom krznu, a drugi, malobrojni, da ne kažem njih dvoje ili troje – Bilosnić i poneki avangardisti – imaju tigrovo krzno i njegovu dušu:
Što na moja usta iziđe
tigra zaziva
njegova je krv
ovo što nosim u srcu
njegova je krv

Uhvaćen ali ipak slobodan, luta pjesnik-tigar i opisuje svoju živu legendu, pušta nas da otkrijemo njegove velike želje, predočuje nam njegove maštarije i u parabolama objašnjava njegovo krštenje i svoju vječnu bliskost s njim: „prastaro bratstvo još jednom je obnovljeno/i do mene dosiže pjesma džungle/Moja je preobrazba dovršena/moje je putovanje završeno/a da nitko osim mene ne zna što se dogodilo”.
Tvrdi:

…. da to jedino razumijem
da to odgovara mojoj duši
Mislio sam o tome napisati pjesmu
o tome što vidim
što znam
imao sam iste prilike kao da sam pisao o bilo čemu
ali ja ustrajavam na tigru

4.
Kažem tigar, i sto trideset i petero Tomislave djece iz knjige koja je njihov dom – vreba na mene. Pripremaju mi zasjedu: uhvatila su me, ali me održavaju na životu jer sva jednoglasno šapuću ključnu misao ovoga djela: „gledajući ljepotu tigra, vidimo ljepota ove Poeme”.
Svojim pisanjem i svojom dušom, pjesnik-tigar dodiruje ono najdublje u čovjeku. On bilježi naše snove. Poistovjećuje se sa slikarima, pjesnicima i prozaicima s Istoka i Zapada koji su zbratimljeni u ovome jedinstvenom predstavljanju tigra. Potiče nas da pogledamo zvijezde jer „nebo jepuno svijetlih lubanja/tigrovih očiju”… , te proučimo i fizičko i metafizičko kako bismo, usprkos izvjesnome nepovjerenju ili općem strahu koji sve obuzima kad se radi o njemu, tigra mogli doživjeti kao pobjednika.
Radiografija ili pjesma za pjesmom.
Čitam te lijepe stihove i prisjećam se slike tigra kojega sam vidio kako se sunča na jednome srušenom stablu na obali rijeke Manu u peruanskoj prašumi na području Madre de Dios gdje sam rođen: ta mi vizija dopire u dubinu duše, prodire mi kroz kosti…
Tigrov gorljivi govor sve je snažniji.

5.
Ne možemo prodrijeti u nepoznati jezik bez osobe koja je u stanju neki tekst prevesti ili prepjevati. Teže je kad se radi o poeziji.
Ali, mi koji govorimo španjolski imamo Željku Lovrenčić koja nam omogućava da „otkrijemo” istaknute pjesnike poput Tomislava Marijana Bilosnića. Zahvaljujući njoj, hrvatski književnici proširuju svoja obzorja; zahvaljujući njoj upoznao sam stihove Borisa Domagoja Biletića, Ružice Cindori, Davora Šalata, Ane Horvat, Stjepana Šešelja, Branimira Bošnjaka, Irene Vrkljan, Mladena Machieda, Zvonimira Baloga, Ljerke Car Matutinović, Mate Ganze, Enerike Bijač, Delimira Rešickog i drugih, i pomogao da se prenese svijetom.
O svojemu tigru Tomislav kaže:
On govori kroz moja usta
To što kaže uvijeno je u moje srce

A o ovome španjolskome, Željkinom tigru, kažem: tigar je postao tigre. Kakva preciznost! Koliko pozornosti prethodi našemu prvom ganuću!
Kažem tigar i pozdravlja me Tomislav!

Alfredo Pérez Alencart, srpanj, Tejares, 2015.

Prijevod: Željka Lovrenčić