PROBUDNICI HRVATSKE KULTURNE SVIJESTI

Nakon objelodanjivanja knjige Približene daljine Duhovne Hrvatske, hrvatskog književnika Stjepana Šešelja, ovih je dana iz tiska izašao svojevrstan nastavak naslovljen Na izvoru Duhovne Hrvatske, koji je naš književnik objavio u suautorstvu s Dubravkom Vidak. Nova knjiga neumornog dvojca na polju hrvatske kulture mogla bi se podijeliti u tri odijeljka

U prvom odijeljku koji potpisuje Stjepan Šešelj, možemo doznati više o nastanku i radu Sekcije Društva hrvatskih književnika (i Hrvatskog centra P.E.N.-a), koji se odnosi na uvid u spajanje pokidanih veza hrvatskih knnjiževnika iz iseljeništva s matičnom domovinom. Iako smo danas u Hrvatskoj slobodni i neovisni, svjedoci smo kako su te veze nedostatne, što zbog vladajućih političkih struktura, što zbog nemarnosti hrvatskih kulturnih institucija (u prvom redu mislim na Društvo hrvatskih književnika, jer ostah nemalo iznenađen kad u objavljenoj knjizi pročitah kako danas u DHK više ne postoji Sekcija za proučavanje književnosti u hrvatskome iseljeništvu).

A Iseljena Hrvatska je tako velika i važna da zavrjeđuje puno više pozornosti od one koja joj je posvećena. Tim više što u doba komunističke diktature u Hrvatskoj nije postojala slobodna književnost onakva kakvu su iseljeni Hrvati uzgajali diljem čitavog svijeta. Koliko je uspjela Iseljena Hrvatska očuvati postojeću i nadograditi stvarateljsku pisanu riječ, najbolje nam svjedoče činjenice u objavljenim djelima koja su tiskana upravo u nakladi Sekcije Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra P.E.N.-a. U knjižnici Prinosi za povijest književnosti u Hrvata objavljene su knjige Šimuna Šite Ćorića: 45 hrvatskih emigrantskih pisaca i 60 hrvatskih emigrantskih pisaca; Ante Sekulića: Hrvatski pisci u ugarskom Podunavlju, Hrvatska preporodna književnost u ugarskom Podunavlju, Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti I. i II. i Karmelićanski prinosi hrvatskoj književnosti, te Nikole Benčića: Književnost gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921. i Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas.

Dalje iz ovoga odijeljka možemo doznati o prešućivanju činjenica u objavljenoj Spomenici Društva hrvatskih književnika 1900. – 2000. – 2010., urednika Božidara Petrača, naklada DHK, u kojoj su izostavljeni brojni podatci  o radu Sekcije kao npr: da je tjednik za kulturu Hrvatsko slovo bio časopis Društva hrvatskih književnika od 1. do 251. broja; da je u tom vremenu obnovljena knjižnica Djela hrvatskih književnika u kojoj je objavljeno jedanaest knjiga; da je u istom vremenu pokrenuta knjižnica Hrvatskoga slova u kojoj su objevljene tri knjige; izostavljen je i rad Sekcije koja je uspjela objaviti u knjižnici Prinosi za povijest književnosti u Hrvata u kojoj je također objavljeno devet knjiga koje sam nabrojao u uvodnom dijelu teksta, te časopis Korabljica koji je tiskan u osam brojeva.

U drugom odijeljku koji potpisuje Dubravka Vidak, nailazimo na raščlambu o hrvatskim iseljenicima, emigrantima i egzilu, kao i autorsko upoznavanje s hrvatskom iseljeničkom književnošću. Tako se možemo obogatiti s cijelim nizom podataka, od one legende o Croatan indijancima, pa sve do ukoričavanja pojedinih knjiga u kojima su objedinjeni hrvatski književnici sa svih strana svijeta. Najvažnija knjiga u kojoj su se po prvi put našli zajedno prešućeni hrvatski književnici svakako je Hrvatska književnost u egzilu prof. dr. sc. Vinka Grubišića, objavljena u knjižnici Hrvatske revije, Barcelona – München 1990. Nakon toga u izdanju sekcije izlaze spomenute knjige Šimuna Šite Ćorića. U ovome odijeljku možemo doznati i o postojanju arhiva (knjižne građe i iseljeničkih publikacija koje je uščuvala Sekcija iz vremena stvaranja hrvatske države).

U trećem i najvećem dijelu ove knjige, na preko tri stotine stranica dvojac donosi preslik dokumentacije, korespodencije s hrvatskim iseljeničkim piscima  iz toga vremena, koji bi mogli komotno nazvati Zbornikom dokumenata rada Sekcije DHK. U ovome odijeljku dobivamo uvid u onodobno stanje hrvatske kulturne zbilje, kao i pismena svjedočenja o radosti i ushitu hrvatskih književnika zbog ponovnog sjedinjenja s domovinom. Naravno da nisu izostavljene i čarke i sitne zajedljivosti pojedinih članova DHK, koje bih radije nazvao sitnom ljubomorom spram jednog od glavnih začinjavaca u buđenju Duhovne Hrvatske. No, na našu žalost, kao da su baš oni slušani, te se netko  harno potrudio da te veze ponovno oslabe. Nadajmo se ne zadugo!!!

Ljubo Krmek