Akademija Art

Zagreb © Hrvatski ekskluzivni magazin za umjetnost i vijesti

KNJIGA LJUBO KRMEK

NA GRAD OSUĐEN

(Stanko Krnjić, Kroničar svega, Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2016.)

Prije zbirke Kroničar svega, Stanko Krnjić je objavio dvije knjige poezije: Korijeni i Zrak poprskan narančom. Njegova najnovija zbirka sastoji se od dva ciklusa: prvi je Kroničar svega, drugiPjesme bez tebe. I duhovno i emotivno oba ciklusa govore o pjesnikovom propitkivanju o životnim događanjima u njegovoj bližoj i daljoj okolini. Ciklusi djeluju sinkrono, dopunjuju jedan drugoga. U njima iščitavamo pjesnikova stanja i raspoloženja. Strpljivo i dosljedno dograđuje i uobličava svoj poetski mozaik. Njegovi stihovi su samo dijelovi raznih slojeva našega života u kojima se slijevaju razna pitanja i razni odgovori.

O tim odgovorima današnji suvremeni čovjek jednostavno ne stiže razmišljati. Toliko je preopterećen brzinom života da ga i sama pomisao na neko dublje filozofiranje obezglavljuje. Stoga su tu pjesnici. Oni su ti koji upozoravaju na bezdušnost, prevare, prejeftine trikove, izdaje… Suočen s urbanošću i globalizacijom koji nesmiljeno gaze čovjekovu prirodnost, pjesnik se ne miri s datostima. Hrabro gleda istini u oči. Iako ponekad priznaje poraze i gubitke, nema predaje. Brani se svim raspoloživim sredstvima: pomirenjem, patnjom, bjekstvom, pa pokatkad i s ironijom, konstatira, otkriva, ogoljuje, bilježi, kroniči. I svu bi svoju kroniku dao za smiraj pokraj voljene osobe: „…sve bih, baš sve bih za toplinu / tvog jednog pogleda dao / i sanjat bih prestao… /baš sve.“( u pjesmi Kroničar svega).   Ne želi se kao mnogi drugi vratiti u kraj iz kojega je potekao. Nije da ga ne voli, on shvaća da je na grad osuđen.

U osnovi Krnjićevog poetskog svijeta je ljudska potreba za neprekidnim preispitivanjem sebe, traganje za nepoznatim u ljudskom postojanju, te dešifriranje poruka što ih prima od sebi najbližih, onih kojima je okružen. Mnoštvo pjesničkih motiva birani su savjesno, oprezno i znalački, te su vješto utkivani u pjesničku gradnju. Izbjegnuta je rima i poetska kićenost neuobičajenim redoslijedom riječi, ritmičnim rasporedom te izdvajanjem i posebnim naglašavanjem pojedinih stihova. Kao npr. u pjesmi Tišine mojega svijeta: „… Tišine / Tišine / ja znam kako glasno zbore“, ili u pjesmi Istina: „… jer bila sam prije svih /jer stvorila sam sve / i sve će se završiti kad se vratim… / doći ću i ja jednom!“.

Neprekidni pokret misli, igra intelekta i zanos mašte, glavne su snage kojima pjesnik ovladava situacijom. Pjesnik je u svoje pjesme utkao nemire, u kojima pokušava pronaći sebe u protjecanju vremena. Priznaje da je Zalutao (u istoimenoj pjesmi): „… otprilike znam /gdje sam zalutao…“, ali i tvrdoglavo nastavlja svojim putem: „…Nastavljam. / ionako mi nitko / nije rekao / kuda smo to pošli.“.  Životni je borac, prepun duhovnih rana i ozljeda, ne prima i ne zadaje samo udarce, on pokušava u modernom životu pronaći smisao i toplinu. Prepun je životnog elana i kao pravi prekaljeni ratnik, koji nosi i teret Domovinskog rata na leđima, opušteno lirski progovara: „ Ako spustim nebo / na zemlju / na čemu će ostati zvijezde/ ….“  „…. ako / spustim / nebo na zemlju / možda i zvijezde / zaplešu na tvom dlanu“, u pjesmi Ako spustim nebo. Trošnost života, gorčine i patnje, neizvjesnost i nespokoj, za našeg pjesnika nisu razlog da ne kupi Ulaznicu, iako zna unaprijed da njegov tim gubi: „…Ulaznicu za tvoje / svjetove / kupujem bez cjenkanja / već od samog početka svjestan / da na kraju gubim sve.“

S obzirom na dugo i iskreno prijateljstvo s kolegom Stankom, te poznajući njegov književni opus, mogu komotno ustvrditi kako je ovom trećom zbirkom pjesama auktor postao prepoznatljiv pjesnik modernog izričaja i senzibiliteta. Krnjić je u Kroničaru svega unio cijelog sebe, pjesnika i čovjeka, jednostavnog i neposrednog, mekog srca a mužjačke snage. Unio je ljubav i blizine za bliske mu osobe, strepnje za voljenu zemlju i rodno mu ognjište, vapaje i prizive zajedništva, bio je gonič i bio je gonjeni – i lovac i lovina… ukratko, trasirao je svoj poetski put. Granice njegovog svijeta su dosta određene, što ni u kojem slučaju ne znači da jedan dobar dio toga svijeta nije preispitan i otkriven. Mislim da će nam pjesnik Stanko Krnjić imati još puno toga reći u narednom razdoblju, na radost svih nas koji se iskrenom poetskom slovu radujemo.

Ljubo Krmek