Akademija Art

Zagreb © Hrvatski ekskluzivni magazin za umjetnost i vijesti

KNJIGA LJUBO KRMEK

Ljubo Krmek – (P)ogledi s dimnjaka / PROČITAJTE KNJIGU!

Pročitajte knjigu LJUBE KRMEKA
(P)OGLEDI S DIMNJAKA

DIMNJAČAREV ALAT

Koga nije pored hutovske i sarajevska ulica tlačila
Koga nije ljubav za pjesmom vlačila
Tko sa sebe nije gnjilu jaku skidao
Tko za mačkom nije suze ridao
Tko po Kupinovnici rosu nije gazao
Tko na kruh nije mast mazao
Tko nije prdenjak nogom ćuškao
Tko se nije izlazeći iz crkve gurkao
Tko se nije po šarenim rutama rutao
Tko nije slasno bušnjak gutao
Tko se nije pred Kardinalom ispovijedao
Tko nije Kifrinu juhu od ježa i kornjače barem gledao
Tko nije sa špruljom u Vrutku šarane lovio
Tko se nije s užadi i uzicama prtio
Tko se nije nakus’o hutovskih murava
Tko se nije prolit’o od petrovača smokava
Tko nije češljao vunu i nosio u bojadžije
Tko se bar jedanput ne svrati u hutovskog Adžije
Tko nije pisao slova ispod gaznjače
Koga nisu bar jednom vadili ispod parnjače
Tko nije živio kada su se ženske stidjele
Koga u zijanu oči noći nisu vidjele
Tko se nije kačio na hutovskoj stanici
Koga nisu tražili čak i na Vaktarnici
Tko nije podapinj’o ploče, lovio ptice praćkom i švangerom
Tko nije pravio pisak od jasenovine
Koga nisu bili najtvrđom šipkom od drenovine
Tko nije nedjeljom s mise trčao kući na prijesnac
Na koga nije skakao puran kvočka i pijevac
Tko ne ču Nikolu Pletića kako pjeva dok blanja
Koga je uvijek kačila kriška manja
Koga Muški ne upita: Voliš li džundžula
Tko ne nabra dovoljno Šjorovih zumbula
Tko ne ču Deganićevu pjesmu s Hutovskog starog grada
Koga ne ukači Ivandanska šetnica, Hutovska parada
Tko nije obletio sva hutovska brda bosim nogama
Tko nije ćosajući otkrivao bajke o rodama
Tko nije smio proći između konja kraj hutovske mlinice
Tko se nije usudio jednom tjedno u Drijen pješice
Koga su bili a ne dali mu plakat
Koga ne u’fati k’o i mene vakat
Siguran sam, taj ne zna ni slagat
Taj ne može čuti Glas Hutova
Taj ne može razlučit’ solnicu od solnjaka
Niti (p)ogledat’ Boljunov dim s dimnjaka

(Glas Hutova, ožujak 2012.)

F L I P E R

Te 1975. imao sam šest godina. Pošao sam s
ocem vlakom iz Hutova u Čapljinu. Na polasku,
majka me je poljubila i rekla mi da budem dobar i
da slušam oca. Nije to bilo obično putovanje. I prije
sam išao s ocem i s majkom u Čapljinu. Najčešće
u bojadžinicu, kupovinu ili liječniku. Jednom,
kad u igri slomih ruku, išli smo nekome čovjeku
u Mostar. Zvali su ga Trtak. Napravi mi ruku na
prevaru. Nešto mi pokaza, ja se okrenuh, a on
mi savi ruku. Sve sam zvijezde prebrojao, osim
petokrake, a suze su frcale na sve strane. Najradije
bih mu zavrnuo šijom kao on meni rukom, ali bio
sam bespomoćan. Ovaj put otac mi je obećao da ću
provesti cijeli dan s njim u kavani na željezničkom
kolodvoru u Čapljini. Otac je već nekoliko godina
držao kavanu na katu željezničkog kolodvora.
Dobro mu je išlo. Još mi je obećao da ćemo poslije
zatvaranja kavane, loviti ribu preko puta kolodvora
u baerima. To je dodatno zagolicalo moju znatiželju.
Tko se ne bi veselio takvom putovanju! A i ćirom
sam se volio voziti. Neudobna drvena sjedala
koja su ga krasila, za mene su bile fotelje s kojih
bi čitavo putovanje zurio kroz prozor. Znatiželjno
bih gledao kamione splitskog Konstruktora i
zagrebačke Geotehnike, koji su se razgmilili kao
mravi po tek asfaltiranom putu, zbog radova na
izgradnji hidrocentrale Svitava. Iako veliki, FAPovi
i OM-ovi, iz vlaka su izgledali kao igračke za
djecu, te mi se činilo kao da su stvoreni za mene. …

Nakladnik
Matica hrvatska Stolac
Za nakladnika
Mladen Bošković
Naslovnica, ilustracije i portret:
Ak. slikar Ernesto Markota,
Tisak: Print team
Tiraž: 500
© Ljubo Krmek