Enzo Bianchi: Paradoksi križa

Paradoksi križa, prostor sučeljavanja smrti i života, osude i spasa, tišine i krika, uvijek su hranili duh i srce kršćana koji su htjeli razbiti ustaljeno razmišljanje, lijenosti vjerovanja, i koji su htjeli iznova promisliti onaj trenutak Božje ‘blizine u udaljenosti’, stavljajući vlastiti život u sjenu toga drveta…

Uzmemo li u obzir dvije ‘niti-vodilje’ koje nam o kršćanskom životu nudi Enzo Bianchi, dakle ono promišljanje koje slobodno osvaja i ono srce koje slobodno ljubi, bit će nam lakše, vjerujem, shvatiti ‘paradokse’ prema kojima nas vodi: zla koje potkopava život, ljubavi koja pobjeđuje smrt, ludosti koja ubrzava svetost, duha kojega čini tijelo, kraljevstva Božjeg koje nas očekuje bez negacije naše vjernosti zemaljskome. A možda se svi mi, vjernici i nevjernici, možemo približiti promišljanju otajstva skrivenog u središtu drva križa; ‘mjestu na kojem je Bog pokazao slavu svoje ljubavi, ali po cijenu svoje muke, patnje, smrti ljubljenoga Sina.