Wed. Jul 18th, 2018
16 TOGY TODJERASS DRCA poz 2

Umjetnička obitelj TOGY

16 TOGY TODJERASS DRCA poz 2

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
izložba likovnih radova autorica i autora umjetničke obitelji Tođeraš / Drča
otvorenje subota, 13. kolovoza 2016. u 20.30 sati

foto galerijaUmjetnička obitelj TOGY: Jožef Tođeraš, Irena Tođeraš, Diana Tođeraš, Diana Drča

kurator projekta, tekstovi: Eugen Borkovsky

Uvod

SVJEDOČANSTVA TRAJANJA IZGOVORENA GLINOM

Ovaj izložbeni projekt drugačiji je od uobičajenih izložbi. Razlog za to je posebnost odnosa autora međusobno i s lokacijom Grožnjan. Riječ je o tri generacije jedne obitelji čiji pripadnici se aktivno bave umjetnošću. Uz slijed individualnih autorskih osobnosti, članovi ove obitelji obilježili su tijek trajanja Grada umjetnika. Ove činjenice određuju prezentaciju koja objedinjuje tri umjetnice i jednog umjetnika: to su Jožef Tođeraš, kojeg, nažalost, nema više među nama, Irena Tođeraš, Diana Tođeraš i Diana Drča kao najmlađa osoba ovog lanca, ali i nastavljačica obiteljske tradicije.

Shodno generacijama i poetikama vremena u kojem su autori stasali, djelovali, a neki još uvijek aktivno djeluju, ova izložba je heterogena po interpretacijama oblika i uporabi materijala. Zajednička karakteristika je da su svi oni upotrebljavali keramičke tehnologije i glinu kao osnovni kreativni materijal. Raspon kreativnog izričaja pokriva stilske odrednice iz vremena sredine prošlog stoljeća pa do recentnih, ovovremenih, kreativnih iskaza. Sve autorice i autora odlikuje naglašena individualnost pa se, unutar vremenskih stilskih odrednica kojima bi trebali pripadati pojedini umjetnici, osjećaju otkloni.

Umjetnička obitelj Togy, nazvana je po imenu galerije na Grožnjanu gdje su svi akteri koje predstavljamo, danas, ali i desetljećima prije, predstavljali svoje radove. Jozef Tođeraš na Grožnjan je došao još daleke 1965. godine i izgradio prvu veliku peć za keramiku a mnoge je autore podučio keramičarskoj tehnologiji. Ovom izložbom, Grožnjan dobiva sjajnu prezentaciju povijesno-artističkih obilježja. Izložba je kreativni dokument o ustrajnosti tijekom dugog niza godina.

O svakom autoru

Jožef Tođeraš

Tekst o izložbenoj prezentaciji ove umjetničke obitelji započeo bih radovima umjetnika koji više nije s nama. To je Jožef Tođeraš, jedan od bardova grožnjanske likovne scene. Unutar ovog projekta predstavljamo izbor njegovih keramičkih konfiguracija. Iako je umjetnik kretao u dimenziju, ipak većina radova nosi odlike reljefa. Ponegdje se radi o visokom reljefu gdje se prostor i volumen međusobno isprepleću. Tako, pojedini dijelovi strukture prodiru u prostor koji se uvlači u praznine koje nastaju oblikovanjem izbočenja. Najveći dio Jožefovih ostvarenja su niži reljefi. No, i tu je prisutna igra svjetla i sjene. Stvorene razlike u visini pojedinog dijela reljefa nude dimenzionalnost. Niski reljef, za razliku od visokog reljefa, možemo promatrati iz jednog pravca. Upravo zbog toga, niski reljef se vizualno približava svojstvima slike. Ipak, i ovakav artefakt, za putpun dojam, treba zagledati s više strana.

Promišljanje osobnog i općeg znaka možemo očitati kao umjetnikovu intenciju. Pred nama su kompozicije simbola, ponavljanih fizionomija, ponavljanje znakova identiteta. Ovo su kolažirani reljefi koji privlače pažnju izvedenim nizanjem i začudnim spajanjem elemenata. Simboli, lica, ponegdje ornamenti, nude nam paletu doživljaja kojih postajemo svjesni nakon prvog, dekorativnog dojma. Doživljaj ovisi o našoj pažnji. Ova je situacija provokativna i asocira Gutenbergovo razdvajanju slova te njihovom kasnijem funkcionalnom spajanju. Reminiscencije pojedinih radova odvode našu maštu u povijest, među znakovne simbole starih civilizacija. Ovisno u autorovoj ideji vizualizacije mišljenih cjelina, kompozicije su, osim ponekog izleta u asimetriju, najčešće simetrične. Jožef Tođeraš većinu radova ostavlja u bojama i tonovima zemlje, a neke kolorira. Kad se okreće bojama, to su često plemeniti, ali snažni tonovi.

Pred nama su kolažirana cijela lica, dijelovi lica, ornamentalni segmenti, ponavljani motivi. Opetovanje gotovo identičnih, ali ne istih oblika, kao da se nastavlja na univerzalne tijekove stanja stvari. Izbor lica, podijeljenog lica, otvara niz asocijacija. Od potrage za individualnošću do dijeljenja osobnosti. Likovno razmišljanje Jožefa Tođeraša budi elementarna pitanja identiteta na koja zapravo ni sami ne možemo sa sigurnošću odgovoriti.

Irena Tođeraš

Irena Tođeraš predstavlja izbor likovnih ostvarenja iz nekoliko perioda. Ugrubo možemo radove svrstati u dvije cjeline. Starija grupa radova više je stilizirana iskazujući pojednostavljene, često uglađene forme. Organizirani oblici na rubu su dekorativnog pristupa, ali autorica građenjem i patiniranjem postiže otklon prema dobrom likovnom predmetu. Druga grupa, nastala nešto kasnije, mnogo je ekspresivnija. Radi se o objektima na teme školjki, morskih puževa.

Umjetnica ovom motivikom iskazuje slobodniji pristup promišljanju i oblikovanju. Zreo, nesputaniji način rada, ekspresija sirovinom i potreba za izričajem, ujedinjeni su na izuzetno snažan način. Ova metonimska serija privlači pažnju asocijativnim oblicima. Umjetnica gradnju oblika ostavlja neskrivenu. Sugerirajući formu školjke, puža, amonita, autorica je oslobodila gestu. Tragovi spiralnog građenja daju snažan pečat cijelom radu. Umjetnica je u teškoj, ograničavajućoj tehnologiji uspjela postići i zadržati čvrstu gestualnost i silinu kreativnog iskaza. Svi ovi elementi daju konačnom obliku veličanstven dojam. Najimpresivniji objekt počinje širokim, šupljim, poluotvorenim dijelom, nastavlja se u cjevolik, izduženi oblik. Uzajamno se suprotstavljajući, elementi sačinjavaju jedinstveni predmet. Pjenaste, žičane, fraktalne nakupine koje kao da žele izaći iz tijela objekata, autoriziraju smisao. Neodvojivost mikro i makro kozmosa sintetizirana je unutar ovog odlično promišljenog rada.

Keramoplastike Irene Tođeraš plijene pažnju formom, obradom površine i višeslojnim značenjem. Autoričin senzibilitet ogleda se u ovim predmetima. Znakoviti izbor oblika koji ju zadovoljava nudi mnogo konotacija. Školjka kao premisa odgovara umjetnici koja tom obliku povjerava svoje osobne impresije. Ona poručuje kako joj je sadržaj važniji od izvanjskog. Umjetnica je odškrinula vrata svoje percepcije i mi smo pred oceanom asocijacija. Pred nama je vizualizirana proživljena ispovijed. Naznačeno možemo slutiti, pa se, navedeni dojmovima, zagledamo u vlastitu nutrinu. Svako biće unutar sebe sakriva konglomerat impresija, osjećaja, razmišljanja. Oko sebe gradi oklop poput ovih predmeta. Ne bez razloga, autorica seriju naziva Skriveno. Kao i školjka, uvijek smo negdje otvoreni, ali duboko skrivenog osobnog stanja.

Diana Tođeraš

Pristup i doživljaj umjetničkog djela već poodavno u povijesti oblika nije opterećen tehnikom iskaza. Tehnologija ne utječe na status djela. To se odnosi i na izuzetnu autoricu grožnjanskog likovnog kruga, Dianu Tođeraš. Dio njenih radova pripada ciklusu Personal search, to su trodimenzionalni objekti. Druga grupa je plošna. Obje su realizirane kombiniranim intervencijama gdje prevladava tehnika porculana. Pastelne, ali izražajne boje obilježavaju autorstvo Diane Tođeraš.

Objekti, skulpture, prostorni radovi iskazuju maštovitost i slobodni pristup obradi zemljanog materijala. Dojam gotovog predmeta potpuno zanemaruje moguće teškoće i opterećenost tehnologijom. Uvijek sam zapanjen potrebom provjeravanja ovih predmeta dodirom. Tu je Dijana zaista majstorica. Dojam mekoće postignut je vrhunski – rad čak ni na dodir ne djeluje krto ni oštro – zamagljuje čulo dodira i daje prevagu vizualnom osjetilu. Ponegdje uklopljeni prirodni elementi od drva, doprinose doživljaju. Matirane, ali plemenite boje nadmeću se s oblikom. Kompozicijski, koloristički i tehnički, skulpture-objekti hrabro prodiru u prostor. Prisutna ornamentika detalja atribuira ritam unutar radova. Raspon je bogat – od geometrijskog do cvjetnog uzorka. Ornament se uvijek pojavljuje u serijama koje oblikuju veće površine. Zanimljiva igra usklađivanja ponavljajućih oblika.

Drugi dio radova, reljefi i slike, kombiniranom tehnikom keramičkog kolaža i crteža iznenađuju svježinom. Čini nam se da su pred nama teško ujedinjivi dijelovi imaginarnih bića ili predmeta. Autoričin trud spajanja, usklađivanja, uklapanja dijelova, ostaje vidljiv. Prijenos osobnog u materijal Diana izvodi posvećujući se detalju. Njezini reljefi sastavljeni su od krhotina, a ujedinjeni tonom ili linijom izvedenom na podlozi. Tako i crtež postaje dio kolaža. Plošna obuhvatnica poput aure oblikuje cjelinu.

Ovi radovi iznose na svjetlo dana artistička previranja osjetljive duše koja je u likovni izričaj uspjela prenijeti toliko senzibiliteta da nam zastaje dah. Diana zaista majstorski vlada tehnologijom. Preispitivanje osobnih stanja formira oblik. Suptilna građa objekata sugerira nam zavežljaje, košare, predmete arhetipskih obilježja. Čini nam se da umjetnica može formirati bilo koji oblik, a još važnije, i bilo koji osjećaj kojem posvećuje pojedine cikluse. Zaista iskreno likovno promišljanje i izuzetni rezultati.

Diana Drča

Recentnom kolekcijom likovnih promišljanja predstavlja se Diana Drča. Ovo je njena treća serija radova koji se okreću problematiziranju ljudskog: međuljudskim odnosima i osobnim stanjem.

Umjetnica se i ovaj put koncentrira na likovno istraživanje pridržavajući se samozadanog kanona. Uporno, zahtjevnom tehnologijom, ostvaruje niz sasvim osebujnih predmeta. Diana se ne boji dodira s materijalom. Za oblikovanje, uz glinu, uzima metal, rabeći temperaturu i patine. Ovaj niz gestualnih radova može nositi oznaku skulptorske instalacije, kako po svakom pojedinom segmentu, ali i prema plasmanu. Radi se o maskama i figurama koje nose površne odlike ljudskog. Umjetnici detalj i anatomska preciznost nisu prevažni. Tjelesnost, čovještvo je određeno naznakama oblika zaustavljenih pokreta, a maskama dijelovi fizionomija. Za obje grupe značenje, poruku, autorski iskaz otkrivaju žičane aplikacije.

Blisko enformelu, po odnosu prema materijalu koji ostaje neskriven, autorica se odlučuje na multipliciranje. Svi likovi su oblikovno stilizirani, ostavljene su im samo osnovne karakteristike humanoida. Autorica je doživljaj tijela već ranije apsolvirala baveći se modnim dizajnom pa ovdje zanemaruje detalje te nam tjelesne udove prenosi simbolično, dodajući žičane elemente. Oni se ponegdje pojavljuju kao sastavnice anatomije, a ponekad kao fraktalni oblici ali uvijek označavajući stanje aktera.

Umjetnica problematizira suvremenost, a njene maske, likovi i figure pozivaju na uviđaj. Grupiranje ili umreženost može izazvati osjećaj zajedništva blizak pojmu sigurnosti. I zaista, u grupi, krdu, među istomišljenicima se osjećamo bolje. No, ljudi, puno ljudi, krdo, grupa, masa izaziva nelagodu. Iz povijesti znamo da je grupu, mnoštvo, moguće navesti na mnoge stvari koje ne moraju biti pozitivne. U skupnoj situaciji možemo euforično osjetiti pripadnost efemernom kolektivu. Kad iluzija prođe, opet se vraćamo u svakodnevnicu. Jer, život, nažalost, nije grupa, koncert, navijačka skupina, politički skup. Poslije opet ostajemo sami. Previše smo osamljeni. Neki se obraćaju društvenim mrežama. Diana to zna. Ona apelira na pojedinca da se ne otuđuje, da pokuša voljeti, poštovati, tolerirati stil, način, drugo uvjerenje. Zapadna civilizacija nas je natjerala na funkcioniranje po krugovima, poput Danteovih, u kojima se ne srećemo. Licemjerno održavamo statuse svojih komfora. Radimo zapravo samo za struju, vodu, telefon, kruh i mlijeko. Nemamo novca za radoznala putovanja, za počastiti prijatelje, imamo jedva za skroman otkup osobnog statusa.

Ovim grubim osvješćivanjem doživljaj radova pomičemo ka drugačijem iščitavanju. Jer, potraga za spoznajom podrazumijeva stalnu reinterpretaciju i propitivanje značenja. Riječi zapravo ne zaslužuju tretman kojeg im dajemo. Površnost, mogućnost shvaćanja pojedinog komentara često se doživljava na proizvoljan način, kako tko želi shvatiti pojam ili frazu. Umjetničini rezultati oblikovanja aktiviraju sumnju jer iskreno propitivanje uvijek donosi promjenu ili potvrđuje neku odluku koja je, ipak, uvijek privremena. Diana problematizira okruženje, uobičajenost, prikrivanje drugačijosti, kako bismo lakše preživjeli. Uviđamo da smo postali poslušni marginalci, a ne akteri civilizacije. Ova izložba događa se u intervalu između perioda tzv. zrelog kapitalizma i njegovog raspada. Ohrabruje da fizičari i filozofi, kvantnom teorijom, spoznajama redefiniraju realnost. Oni ne mijenjaju svijet revolucijom, ali mijenjaju doživljaj okoline i odbacuju načine ponašanja koja su kapitalizam i vjere stoljećima ruku pod ruku zlorabili. Tako, univerzum više ne funkcionira kao mašina prema Newtonu, već kao polja energija koje se pojavljuju u različitim oblicima. Morfološka polja demistificiraju vjerske dogme. Čovjek, osoba više nije grješna kemijska reakcija već osviješteni energetski naboj.

Pred nama je razvoj misli od doživljenog, preko rituala oblikovanja do postizanja nivoa simbola koji opet ima ritualni karakter. Radeći na projektu, autorica se primiruje. Ritual oblikovanja ona pretapa u osobno propitivanje. Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni. Pred nama je niz zaustavljenih performansa, razgovora/monologa. Njena bića sliče na portrete nas samih, otuđenih pojedinaca. Kao što smo zagadili prirodu, tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Gledano teatarski, Diana scenu predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta. Nameće se pitanje: Jesmo li poslije obilaska ovog postava postali bolji?

Eugen Borkovsky, VIII. 2016.

Biografija autorica i autora radova

Jožef Todjeraš rođen je 1930. godine u Novom Itebeju. Diplomirao je studij likovnih umjetnosti na Višoj pedagoškoj školi u Novom Sadu. Uz umjetničku, bavio se pedagoškom djelatnošću. Bio je član je UPIDIV-a od 1966. godine. Pored sudjelovanja na mnogobrojnim grupnim izložbama (Italija, Turska, Rusija, Hrvatska, Indija, Slovačka, Njemačka, Srbija, Mađarska, Francuska, Egipat, Slovenija…) predstavio se samostalnim izložbama u Beogradu, Grožnjanu, Opatiji, Subotici, Szegedu. Sudjelovao je na mnogim likovnim kolonijama i simpozijima. Nagrađivan je nekoliko puta. Živio i radio je između Subotice (Vojvodina) i Grožnjana. Zauvijek nas je napustio 2011. godine.

Diana Tođeraš rođena je 1962. godine u Subotici. Diplomirala je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Budimpešti (H), na odsjeku za porculan. Članica je UPIDIV-a od 1987, Mađarske udruge profesionalnih likovnih umjetnika i HDLU Istre. Izlagala je na samostalnim i kolektivnim izložbama u mnogim državama širom svijeta. Nagrađivana više puta (Jugoslovenski trijenale kreamike, Zagreb, 1989; Internacionalni bijenale keramike Aveiro, Portuga, 1991; itd. Živi i radi između Subotice (Vojvodina) i Grožnjana.

Irena Tođeraš rođena je u Subotici. Umjetnošću se bavi od 1970. godine. Članica je UPIDIV-a i Likovnog susreta Subotica. Izlagala je samostalno i grupno na mnogim izložbama (Austrija, Egipat, Francuska, Hrvatska, Italija, Mađarska, Srbija, Crna gora). Nagrađena je za dizajn: Muzej suvremene umetnosti Skoplje, MAK, 1980; Nagrada na IV. Jugoslavenskom trijenalu keramike, Subotica, 1980. Živi između Subotice (Vojvodina) i Grožnjana.

Diana Drča rođena je 1986. godine u Subotici, Srbija. Po završetku osnovne škole upisuje srednju Umetničku školu Bogdan Šuput u Novom Sadu, tekstilni smjer. Tijekom školovanja prebacuje se u Hemijsko Tehničku školu Lazar Nešić gdje izučuje zanimanje konstruktor – krojač. Kasnije se usavršava u zvanje Modelara tehničara. Javno djelovanje započinje 2003. godine autorskim stilističkim projektima (Grožnjan, Subotica). Niz godina bavi se modnim oblikovanjem, photo shoot, sa uglednim fotografima (Arpad Peto, Marcus Fernando, Maja Slavec, Andrea Vekar, Igor Kopilović i make-up artistom Natalijom Bogdanović). Priređuje brojne fotografske prezentacije u obliku objavljivanja u časopisima ili na izložbama. Sa svojim modnim studijom „Reddfashion“ učestvuje na „Fashion Selection“ u Beogradu, 2006. godine. Bavi se i slikarstvom a radove prvi puta podastire javnosti 2008. godine u Subotici. Aktivnosti vezane uz modni dizajn uspješno nastavlja u SAD-u (rezidenciju u Show-roomu, Washington Avenue South Beach, Miami Florida, 2009. godine.). Izlagala na mnogobrojnim kolektivnim i samostalnim izložbama: Grožnjan, Beograd, Ljubljana, Subotica, SAD… Trenutno djeluje na Grožnjanu kao nastavljač obiteljske umjetničke tradicije, treća generacija obitelji Tođeras (galerija „Togy“).

 

vijesti