Petar Hranuelli 12
IZLOŽBE

„Venera na brijegu“, skulpture i crteži Petra Hranuellija u Galeriji Kraluš

U četvrtak, 15. ožujka 2018. u 19.00 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba skulptura i crteža kipara Petra Hranuellija. Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 13. 4. 2018. godine.

Svaka zvijezda je zrcalo koje odražava istinu unutar vas. A ova tu, to svijetlo iznad brijega, je od samih početaka naše povijesti. Nazivali je Večernja zvijezda, Jutarnja zvijezda ili samo Venera, kao „sijačica života u vječnom svemiru“, ona uspostavlja posebnu vezu sa Zemljom, održava prirodni uzorak rasta koji vidimo u prirodi i simbolizira zakon privlačnosti u akciji. Budući da zvijezde odražavaju znanje svetog, božica koja „dolazi“ svemu (venire), proizlazi i iz riječi venustas –privlačnost, ljepota, ljupkost, milost. Prepoznata od prapovijesti do danas, u svakoj kulturi nosila je kanon svjesnih uvjerenja i vrijednosti i niz temeljnih i opće nesvjesnih pretpostavki, izraženih kao idol, bog, demonska sila i praznovjerje. Ove matrice sugeriraju da se svijest pojedinaca i kolektiva razvila paralelno. Većina kultura proizvodi niz arhetipova kako bi se poboljšala individualna samosvijest i zrelost, te tako kroz povijest pratimo taj put od kolektivnog plemenskog majčinskog arhetipa do očinskog arhetipa utjelovljenog u proroku.

Arhitipi Velike Majke bile su elementarne slike koje proizlaze iz nesvjesnog, a zapadnjačke monoteističke kulture morale su ponovno otkriti taj arhetip kako bi pomaknule dominantnu patrijarhalnu svijest. I dok jedno oko vidi, drugo osjeća, današnji moderni čovjek nastoji istražiti vizualni imaginarij nesvjesnog, tražeći oblik u primordijalnoj slici tajnovite arhitipije Velike Majke koja je bila nešto više od infantilne seksualne radoznalosti. Venera Miloska ustupa mjesto istraživanja Wilendorfskoj Veneri i sličnim, zapanjujuće ekspresivnim, figurama iz prapovijesti. Srce kamena je skulptura i tamo gdje materijal završava, umjetnost počinje.

Petar Hranuelli u svojim skulpturama oslobađa prvobitni duh i oblikuje život u onom primarnom i možda najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti. Naglašava važnost misterija stvaranja, oblikovanja i nastajanja, vezu između zemlje i neba, materije i duha. Postepeno gradi autentičan stil, osluškujući potrebe suvremenog, nikada ne zaboravljajući tradicionalno. U svojim skulpturama promatra ‘formu’ kroz „stanje pokretanja“, kao i ”snagu mirovanja”, kroz njezino diskontinuirano prepletanje, promjenu smjera i razvijanje, odnosno zaustavljanje toka oblikovane mase. U pojednostavljivanju figurativnog obličja tijela, naglašenih ženskih oblina, Petrove Venere hvataju ravnotežu, nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar. On koristi elemente ‘životnosti’ odnosno snagu pokreta, ritam i dinamiku; dakle, sve one elemente koji pokreću naše tijelo i čine ga životnim, kao što životnošću ispunjavaju i sve oko nas. Ti iskonski oblici u čovjekovom stvaralaštvu obogaćeni su novim pogledima i dodirima obrednog plesa od statične, zatvorene mase, postupno se oslobađaju i prave iskorak svojim volumenom i pokretom u prostor. U crtačkim studijama, koje su uspješni predlošci kiparove male plastike, sigurnim i snažnim crtama ističe potrebu za redukcijom crtačkog prostora a sami crteži se pretvaraju u svojevrstan likovni dnevnik.

„Umjetnost je moja najveća strast i ljubav… Prvenstveno sam ljubitelj umjetnosti. Uživanje u umjetnosti, kao i skupljanje umjetnina neka je vrsta ovisnosti.“ – reći će jednom priliko Petar Hranuelli uspješni hrvatski kipar, rođen na otoku Braču, i čija se djela nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama diljem svijeta.

Pratimo tu zvijezdu dok se ogleda u moru pored otoka, dok plovi iznad ličkih šuma i polja i dok sja, u svojoj auri, nad zelinskim brijegom nadomak Zagreba.
Danko Merin, prof.

Petar Hranuelli, rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 46 samostalnih i 91 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić, … Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,…).

Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva.

Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

This is a demo store for testing purposes — no orders shall be fulfilled. Dismiss