VASILIJ KORKIŠKO IZLAŽE U ZADRU

U Galeriji Crkve sv. Petra i Andrije Starog u Zadru otvorena je izložba vrlo poznatog i priznatog slikara i grafičara Vasilija Korkiška iz Ukrajine, „majstora boje i crteža“, kako ga je označila recentna likovna kritika

Vasilij Korkiško uvaženi je i odlikovani član Nacionalnoga saveza umjetnika Ukrajine. U Harkovu je polazio Art Collegij, a diplomirao je na Institutu za umjetnost i industriju u istome gradu. Njegove slike mrtve prirode, prirodnih krajolika, gradskih veduta i cvjetnih motiva, bogate teksturom i s izrazitim koloritom, poznate su diljem europskoga svijeta, gdje se Korkiško ubraja među stotinu poznatih europskih slikara našeg doba.

Korkiško je do sad izlagao na mnogim međunarodnim i ukrajinskim izložbama, u mnogim gradovima Ukrajine i Rusije, među ostalim u Dnjipropetrovsku, Kijevu, Moskvi i St. Petrsburgu, a poznat je i u Hrvatskoj, gdje je izlagao u Ninu, Zadru i Komiži na otoku Visu. U Muzeju umjetnosti u Dnjepropetrovsku Vasilij Korkiško je 2016. godine proslavio 50. jubilej, kad je i odlikovan visokim ukrajinskim državnim priznanjima.

Izložba Vasilija Korkiška u Zadru otvorena je u organizaciji Galerije Crkve sv. Petra i Andrije Starog, a pod pokroviteljstvom Udruge 3000 godina Za dar. Tekst u katalogu izložbe potpisuje književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, a kao voditelj galerije potpisuje se Juan Miguel Vilhar. Uz voditelja galerije J. M. Vilhara, autora teksta u katalogu T. M. Bilosnića i samog autora izložbe Vasilija Korkiška, otvaranju izložbe nazočili su književnik Milan Rakovac, Jozo Marić, bivši ministar u Vladi HR HB, Radomir Jurić, predsjednik MH, Ogranak Zadar, Iris Pavić- Tumpa, direktorica Kazališta lutaka Zadar, prof. Velimir Žigo, i drugi.

Izložba u Galeriji Crkve sv. Petra i Andrije Starog u Zadru ostaje otvorena od 15 – 30. srpnja 2018.

O Korkišku u Umjetničkom muzeju Dnepropetrovsk

STARI MOTIVI, MLADI DUH I VIRTUOZNA LJEPOTA UMJETNOSTI

Vraćajući se iskonu, svjetlu, čistim sokovima, strasti cvjetanja, prirodnim oblicima, mistici stvarnosti i jave, slikar nam otkriva zaboravljena majstorstva, živi sjaj boja koje se poput plamena dižu, baršunasto i fluorescentno lebdeći u novootkrivenom oku djetinjstva.

Vasilija Korkiška kritika ubraja među sto europskih slikara našega doba, i to bi bila dovoljna ocjena njegova stvaralaštva. Međutim, ovdje neće biti riječi o sveukupnom djelu umjetnika, virtuoza crteža i palete ispunjene „velikim poštovanjem tradicije ukrajinske realističke umjetničke škole“, već o izlošcima Korkiškove hrvatske prezentacije u Galeriji sv. Petra i Andrije Starog u Zadru, o slikama koje se poput cvjetnih sunašca ovih ljetnih dana izdižu k nebu, u njegovu modrinu, u beskraj. Govorim o vrenju boja i oblika, cvjetanju u kojemu se ne nazire ništa više osim početka življenja. Ovdje je riječ o edenskom vrtu, o sunčevim oblicima i simbolima, očima prirode koje se otvaraju pred našim duhovnim očima, o slikarstvu ostvarenom u svjetlosti, u nastupu bljeska, pojavi dùge, koju tek na čas zasjenjuje poneki nanos boje koji poput listova biljke baca sjenu na vlastiti cvijet, kako bi cvijet neprimjetno i sigurno, samostalno plovio mimo oblaka preko crte obzora.

Vasilij Korkiško je veliki slikar cvjetnih motiva koji upozoravaju na simbiozu čovjeka i prirode, mladosti duha i ljepote umjetnosti, na sve ono što je dah, voda i vatra, eter i tvar, a što se paradoksalno u ovome slučaju zove motivom mrtve prirode, iako je riječ o simbolu života samom po sebi, o simbolima duševnih vrlina, savršenstvu Božjih darova, svemirskom poretku, izvoru života koji istodobno pripada trojstvu neba, zemlje i čovjeka. Sve umjetnosti svijeta, svih naroda i svih vremena, vrve prizorima cvjetnih sunčanih motiva, kroz čiju se raskoš svjetlosti i boja iskazuje sva raznolikost univerzuma, pa je tim teže i zahtjevnije baviti se ovom temom u umjetnosti korištenom kao i sam pojam ljubavi.

A gledajući Korkiškove uljane slike na platnu mi kao da prvi put otvaramo oči pred čvrstim mostom dùginih boja, sastavljenih od latica lunarnoga i solarnoga zviježđa, koje će nas provesti preko provalije u besmrtnost, u astralnost. Njegove ruže podsjećaju na Božje kotače, na toplinu i ljepotu božanske Majke, istodobno i na krv i rođenje, trnje i sliku Krista. Ljiljani mijenjaju boju kamena u bijelo, u redovničku nevinost, irisi su samo središte ženskoga tijela, njegova toplina, nestalnost i kratkotrajnost, užitak prolaznoga života. Zato će i motiv Bogorodice korespondirati s cvjetovima kristalnih zvjezdanih očiju. Predivni crveni sjaj svibanjskog maka, motivi lubenica i jabuka u snijegu, prasak su tajanstvenih prostora koji ni časa ne ostaju bez nježnosti. Riječ je istodobno o prirodnim, vjerskim, spoznajnim i psihološkim dokumentima, utjelovljenju novoga dijaloga s prirodom koji korespondira sa zen majstorstvom nudeći sreću u času zbivanja same senzacije prirode, što je osjetiti da u istome trenu govorite sve jezike svijeta.

Precizna vještina majstorove ruke i vrhunska slikarska opservacija oka u djelima Vasilija Korkiška omogućuju takav ulazak u svijet slika da je njegovu senzibilitetu suvremena likovnost postala pretijesna. Ne zaboravimo da umjetnik dolazi iz Maljevičeva obzorja, na kojemu je granula klica moderne likovnosti, ali i slikarstva koje je samo sebi ograničilo daljnji likovni napredak. Korkiškov povratak tradiciji, klasici, pitanje je novoga sna, novih likovnih slutnji, očuvanju magičnosti onoga što u novome svijetu nestaje. Korkiško slavi život „mrtve prirode“ kao samu prirodu čije je biće istinski ugroženo. Eruptivni slikarski potencijal ovoga slikara na svojim slikama blistavih detalja ostavlja nam i vrijedan dokumentacijski materijal. Vraćajući se iskonu, svjetlu, čistim sokovima, strasti cvjetanja, prirodnim oblicima, mistici stvarnosti i jave, slikar nam otkriva zaboravljena majstorstva, živi sjaj boja koje se poput plamena dižu, baršunasto i fluorescentno lebdeći u novootkrivenom oku djetinjstva.

Ujedinjujući impresionistički doživljaj s ekspresivnim nanosima boje, Korkiško svoju „mrtvu prirodu“ čini idealnom pozadinom stvarnoga života na kojega se suvremeni svijet i ne osvrće. To više potencira senzaciju ovih slika, koje pred našim očima doslovno bukte, upozoravajući nas poput munje groma kako se život odvija tek u punini sunca na nebu, izvan virtualnih pikturalnih fluida koje nam nudi globalno poimanje svijeta.

Tomislav Marijan Bilosnić

Vasilij Korkiško