Tihomir Matijević: Transheroica, Kipar traži heroja, u Dioklecijanovim podrumima

Tihomir Matijević 1

HULU SPLIT otvara izložbu kipara Tihomira Matijevića u Dioklecijanovim podrumima. Matijević, dobitnik nagrade na Trijenalu kiparstva 2012., predstavit će se splitskoj publici projektom ”TRANSHEROICA Kipar traži heroja”

Tihomir Matijević 1

Otvorenje izložbe je u ponedjeljak 20. lipnja 2016. u 20h, Dioklecijanovi podrumi. Izložba ostaje otvorena do 1. srpnja 2016. (radno vrijeme: ponedjeljak – nedjelja 8:30 – 22:00)

foto galerija

Temeljem dosadašnjeg rada i dobnog određenja, Tihomir Matijević pripada srednjoj generaciji suvremenih hrvatskih umjetnika. S obzirom na odabir medija, on je prvenstveno kipar, a njegovi stavovi i razmišljanja o umjetnosti sežu dublje no što to jasno čitljiva površina umjetnikovih skulptura govori na prvi pogled. U skladu s navedenim, izložba Transheroica ili kipar traži heroja odražava tipičnu višeslojnost autorovog umjetničkog pristupa. S jedne strane, izloženi sadržaj prikazan je kroz metijerski besprijekornu izvedbu, dok s druge strane skriva niz konceptualnih polazišta, poput individualne motivacije za klesanje ovih impozantnih skulptura i savladavanja problema koja se tiču odabira i načina prezentacije subjek(a)ta. Matijevićeve skulpture s prikazima četiri tipa heroja nastale su pod utjecajem raznih procesa, u rasponu od prisjećanja i reinterpretacije skulptura iz autorovog djetinjstva do razvitka svijesti i zrelog stava o društveno-političkoj stvarnosti, uz nadrealno kombiniranje pop kulture sa iskustvima iz stvarnog života. Potonje otkriva dominantnu značajku Matijevićeve umjetničke osobnosti, onu “sakupljača“ raznorodnih izraza, raspoloženja i značenja, koji se pod njegovim rukama stapaju u nove, uniformne stilove. Na temelju navedenog parafraziram ono što je već otprije zaključeno: Matijevićev eklekticizam određuje ga kao „postmodernog umjetnika bez rukopisa“ (Darko Glavan i osječka likovna scena, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, 2011.).

Kao što je rečeno na samom početku, Matijević stalno balansira između izvornog kiparskog izraza i konceptualnih temelja, no sličan dinamizam osjeća se i na semantičkoj razini same izložbene cjeline, u apsurdnim spojevima jednostavnih asocijacija i višeslojne problematike. Dakle, dosjetka je površinski sloj kroz koji promatrač treba prodrijeti kako bi uopće došao do pravih pitanja, a tek kasnije do mogućih odgovora. U slučaju Transheroice ili kipar traži heroja raspoznatljiva je autorova želja da skulpture stavi u koordinate prostora i kretanja putem odgovarajućih latinskih oznaka vidljivih na postamentima spomenika. Postavljeni na specifičan način, oni tvore svojevrsno raskršće, mjesto (raz)mimoilaženja, susreta između paralelnih svjetova i različitih ideologija predstavljenih kroz lokalno i/ili globalno prepoznatljive povijesne/moguće ili izmišljene likove, a njihova orijentacija prema „odgovarajućim“ stranama svijeta ovisna je uglavnom o društvenim konstruktima koji su bazirani na ustaljenim, „spekulativnim“ opisima pojedinih lokalnih sredina i mentaliteta. Pomnije gledano, iz ove skulpturalne kompozicije može se prepoznati autoironija umjetnika (posebno s obzirom na inverziju uloga umjetnika i relevantnih autoriteta u procesu skulpturalne produkcije) i kritika društva u kojemu se danas, u nedostatku pravih, dižu spomenici izmišljenim junacima. Matijević uspijeva formom i sadržajem svojeg raskršća skulptura dočarati jednako apsurdnu i tragikomičnu situaciju, koja i nije toliko daleko od stvarne slike naše sadašnjosti: kipar je naručitelj, urbanist i izvođač, nadležnih autoriteta nema, a društvu put pokazuju lažni i izmišljeni junaci.
Zaključno, Transheroica ili kipar traži heroja još jedan je dokaz Matijevićeve sklonosti binarnostima i umjetnikove vještine pomirenja klasičnog formata i odabrane tematike, kao i privrženosti zaigranim odnosima površinskih i kompleksnijih semantičkih slojeva. Slaganjem i kombiniranjem potpuno različitih elemenata njegovo djelo postaje bogati izvor ne samo za promatranje, već i za razmišljanje.

Božo Kesić

Tihomir Matijević 2

Životopis

Rođen 1975. godine u Našicama. Godine 2000. diplomirao na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Stanka Jančića. 1998. godine boravi na Indiana University of Pennsylvania u klasi prof. Jima Nestora (projekt razmjene studenata ALU i IUP). 2013. godine doktorirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Stjepana Gračana i prof. Leonide Kovač. Izlaže od 1998. godine na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade Ex aequo na 22. slavonskom biennalu, jedne od tri jednakovrijedne nagrade na XI. trijenalu hrvatskog kiparstva i posebnog priznanja AICA-e (Međunarodno društvo likovnih kritičara). Zaposlen kao docent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (Kolegij kiparstvo) od 2005. godine. Član je HDLU-a Osijek od 2000. godine. Živi i radi u Osijeku.

Samostalne izložbe
2001. Zagreb, Galerija VN (s A. Božičevićem i D. Sušcem)
2003. Zagreb, Galerija Nova, Zečja posla
Osijek, Galerija likovnih umjetnosti, Spomenici
2004. Zagreb, Galerija “Miroslav Kraljević” (s M. Čaušićem i D. Sušcem), Točka
udaljenosti
2005. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti (s M. Čaušićem i D. Sušcem), Semionauti
2009. Osijek, Gradske galerije Osijek, SCULPTU/RES/PUBLICA
2010. Slavonski Brod, Galerija 4, Poklon galerija 9.11.
2012. Zagreb, Galerija Bačva, Nemjesta
2013. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti, Torta vs. bronca
2015.Osijek, Galerija Kazamat, PIPLMASTRASAS, (s D.Budimirom)
2016. Pula, Galerija Poola, Kad je spomenik bio mlad…

Tihomir Matijević 5