SANJA IVEKOVIĆ – DVOSTRUKI ŽIVOT: DIZAJN, UMJETNOST, AKTIVIZAM

U četvrtak 10. svibnja 2018. u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba SANJE IVEKOVIĆ, jedne od najistaknutijih hrvatskih suvremenih umjetnica čiji je rad izlagan u nekima od najprestižnijih svjetskih umjetničkih institucija

Ova izložba predstavlja nam po prvi put na jednom mjestu pregled grafičkog dizajna Sanje Iveković, prvenstveno u području oblikovanja knjiga i plakata, ali i vizualnih identiteta, televizijskih grafika itd, nastalih od početka 70-ih do kraja 90-ih godina, kao i nekoliko umjetničkih projekata u kojima upravo dizajn igra važnu ulogu. Kustosi izložbe su Marko Golub i Dejan Kršić.
IIz teksta Marka Goluba i Dejana Kršića:
„Dobro je poznato da je Sanja Iveković, medijska umjetnica čije područje djelovanja obuhvaća konceptualnu umjetnost, video-umjetnost i performans, jedna od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnica čiji je značaj, kako u domaćem tako i u međunarodnom kontekstu prepoznat, a radovi izlagani na nizu velikih svjetskih izložbi poput Documente te u najprestižnijim svjetskim muzejima, uključujući tu i retrospektivnu izložbu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (Sweet Violence, MoMA, 2011.). Daleko je manje poznato da važno poglavlje njezinog rada pripada i grafičkom dizajnu, kojim se profesionalno, većim ili manjim intenzitetom kontinuirano bavila od ranih sedamdesetih do kraja 90-ih godina. Štoviše, pored mnogih radova realiziranih za kulturne institucije, javnu televiziju i civilno društvo, punih 11 godina provela je na stalnom radnom mjestu dizajnerice u izdavačkoj kući Grafički zavod Hrvatske, za koju je oblikovala brojna izdanja i dizajnirala nekoliko njenih biblioteka i oglasnih kampanja. Unatoč toj činjenici, njen dizajnerski rad, kao i dizajnerski aspekti niza njenih umjetničkih projekata, osim povremenog spominjanja u pojedinim tekstovima, dosad uglavnom nigdje nisu obrađeni. Ova izložba posvećena je upravo tome – s jedne strane dizajnerskim radovima realiziranim slijedom narudžbi, a s druge onim umjetničkim projektima Sanje Iveković koji ne samo imaju nezanemarivu grafičku dizajnersku komponentu, nego je za njihovo razumijevanje i tumačenje bitno razgovarati upravo o dizajnu, oglašavanju, masovnim medijima itd.

Predstavljanje dizajnerskog opusa Sanje Iveković logičan je nastavak nekoliko tematski sličnih recentnih izložbi održanih u Galeriji HDD-a u programskoj liniji Dizajniranje povijesti – historizacija dizajna. Prije svega riječ je o izložbi plakata Dalibora Martinisa pod nazivomKrivotvorine, dezinformacije i smrznute slike – Dizajn Dalibora Martinisa 70-ih i 80-ih (2017.), izložbi posvećenoj dizajnerskom i konceptualnom umjetničkom djelovanju Željka Borčića(Informacija – Dizajn za kulturu Željka Borčića 1970 – 1990, 2016.te izložbi Jugoslavenski neoavangardni umjetnički časopisi (2016.)[1]. U tom smislu, ovime se nastavlja proces dokumentiranja i predstavljanja rada autora koji su ponikli u krugu Galerije SC i afirmirali se kao akteri nove umjetničke prakse, a godinama su se uz svoj u užem smislu umjetnički rad, kontinuirano bavili i dizajnom.

Iako sve do početka djelovanja Studija dizajna u Zagrebu čime su se stekli uvjeti za integralno obrazovanje u području dizajna, angažman umjetnika na dizajnerskim zadacima nije nimalo egzotična činjenica, doticaj grafičkog dizajna i konceptualne umjetnosti izrazito je intrigantna tema upravo zbog umjetničkog svjetonazora te generacije koja je kod nas najčešće označena pojmom “nove umjetničke prakse” i koja eksplicitno dovodi u pitanje tradicionalno poimanje umjetnosti, umjetnika i umjetničkog djela, kritički nastupa spram institucija, prepoznaje društvenu i političku dimenziju umjetnosti, napušta navodno neutralne, a ideološki duboko obilježene galerijske prostore i zamjenjuje ih ulicom, javnim i medijskim prostorom, odnosno sferom svakodnevice. Stoga nije teško razumjeti da je autorima poput Sanje Iveković i drugih koji su se kretali unutar istog kruga, ranih sedamdesetih prvenstveno okupljenog oko Galerije SC i Galerije suvremene umjetnosti (osim već spomenutih, još i Gorki Žuvela, Jagoda Kaloper, Davor Tomičić itd.), grafički dizajn bio privlačan ne samo iz sasvim razumljivih egzistencijalnih nego i programatskih i taktičkih razloga.

Umjetnost koja se odupire kultu originalnosti i neponovljivosti lako se prepoznaje u multiplikaciji, ponovljivosti, razmjernoj demokratičnosti, ali i efemernosti artefakata grafičkog dizajna. Neka od ključnih djela konceptualne umjetnosti ranih sedamdesetih u Hrvatskoj tako nastaju u mediju plakata, publikacija, letaka i umjetničkih knjiga, a čitava scena gradi neformalnu komunikacijsku mrežu onkraj institucionalnih kanala, putem umjetničkih časopisa, ali i koristeći se mrežom postojećih omladinskih i studentskih publikacija, novina i časopisa. To naravno ne znači automatski da je bilo što od te produkcije imalo dizajnerskih pretenzija – naprotiv, često vrijedi i posve suprotno – ali ona se jest nedvojbeno služila sredstvima dizajna ili dizajnom kao instrumentom.[2]

Premda se sva ta imena može generalno podvesti u taj opis umjetnika nove umjetničke prakse koji se iz strateških razloga bave i dizajnom, svaki od tih slučajeva je ipak ponešto specifičan. Iako će sporadično nastaviti realizirati i izlagati fotografske cikluse, Borčić razmjerno brzo, 1974. napušta aktivno bavljenje umjetničkom karijerom i postaje visoko profilirani dizajner-art direktor te pokretač jednog od prvih komercijalnih dizajnerskih studija. Martinis se dominantno bavio oblikovanjem plakata u području kulture (uglavnom likovne umjetnosti i filma), a tek povremeno, daleko rjeđe dizajnom logotipa, dok je Trbuljak dominantno usmjeren grafičkom uređivanju časopisa i novina (Film, Gordogan, Polet…).

Uz kolaboraciju s Martinisom na dizajnu televizijskih grafika / telopa za Radioteleviziju Zagreb, Sanja Iveković sedamdesetih godina većinom dizajnira plakate za kulturne institucije i manifestacije (Galerija suvremene umjetnosti, IFSK – Internacionalni festival studentskog kazališta, RANS Moša Pijade); u narednom je desetljeću zaposlena na mjestu grafičke dizajnerice, odnosno – kako se to tada u izdavaštvu zvalo – „grafičke“ ili „likovne urednice“, u Grafičkom zavodu Hrvatske; a tijekom devedesetih kao dizajnerica uglavnom surađuje s različitim feminističkim / ženskim organizacijama, grupama i inicijativama – prvenstveno Ženskom infotekom, Centrom za ženske studije i Ženskom ad hoc koalicijom, odnosno Ženskom mrežom Hrvatske.

Izložba pred vama manje ili više prati upravo ovako okvirno predstavljen profesionalni dizajnerski put Sanje Iveković, s tim da smo u njegov tijek intervenirali s nekoliko njenih ključnih umjetničkih radova i projekata za koje bismo, u nedostatku boljeg izraza, mogli reći da su realizirani “sredstvima dizajna”. Kronološkim redom, to su prije svega knjige umjetnice iz razdoblja sedamdesetih godina (Tragedija jedne Venere i Dvostruki život, 1975. – 1976.), serije intervencija u časopisima i novinama Gen XX (1997. – 2001.) i Ženska kuća: Sunčane naočale (2002. -) te nekoliko drugih koje smo predstavili putem tiskane i fotografske dokumentacije. Treba napomenuti kako ovo nije prvi put da se neki od tih radova prikazuju u kontekstu dizajna, jer su, primjerice, plakati iz projekta Ženska kuća: Sunčane naočale prikazani i na izložbi Zgraf 9 u sklopu teme Dizajner i oglašavanje 2004., dok je rad Figure&Ground bio prikazan na izložbi 40. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna s temom Sinergije, 2005. godine. Budući da su neki od tih radova uključivali suradnju s drugim dizajnericama i dizajnerima, prije svega Barbarom Blasin, Sanjom Bachrach Krištofić, Dejanom Kršićem i Rafaelom Dražić, izložba ukazuje i na karakter tih suradnji.“(…)

[1] U tom nizu u jesen nam predstoji i izložba grafičkog dizajna Gorana Trbuljaka, prije svega posvećena dizajnu časopisa i novina.
[2] Vidi http://dizajn.hr/blog/dizajner-pri-radu-osvrt-na-graficki-dizajn-dalibora-martinisa/

Kustosi izložbe i autori teksta: Marko Golub i Dejan Kršić
Asistentica kustosa: Monika Džakić
Grafički dizajn: Dejan Kršić
Organizacija: HDD galerija / Hrvatsko dizajnersko društvo
Zahvala: Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Kristini Bonjeković i Nataši Ivančević na posudbi plakata iz zbirke MSU

Radno vrijeme galerije:
Pon – pet 10 – 20h
Subotom 10 – 15h

Sponzori tiska:
Cerovski print boutique
Ars Kopija