Otvorenje 43. ZILIK-a. – Ljubomir Stahov – izbor iz opusa

Otvorenje izložbe akademskog slikara Ljubomira Stahova u ponedjeljak 25. siječnja 2016. u 19:30h u Maloj dvorani Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu svečano obilježava otvorenje 43. ZILIK-a

Ljubomir Stahov 2

ZILIK je Zimska likovna kolonija koja se u sklopu Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor (prije Dom za djecu Vladimir Nazor Karlovac) održava od 1974. godine, te okupljanjem umjetnika u prostorima Doma otvara svoja vrata likovnom stvaralaštvu djece, razvijajući njihov osjećaj za lijepo, te omogućujući ugodne trenutke druženja djece i djelatnika Doma s umjetnicima. ZILIK, koji je niknuo u Domu za djecu, prerastao je okvire ustanove i postao jednom od najznačajnijih likovnih kolonija suvremene hrvatske umjetnosti na kojoj su prisustvovala mnoga eminentna imena hrvatske umjetnosti: Vasilije Josip Jordan, Mersad Berber, Miroslav Šutej, Edo Murtić, Zlatko Prica, Ivan Kožarić, Ivo Šebalj, Nikola Koydl, Peruško Bogdanić, Šime Vulas, Ivan Rabuzin, Branka Uzur, Nives Kavurić-Kurtović, Ljerka Njerš, Marija Braut, Alma Orlić, Jadranka Fatur i mnogi drugi

Koloristički bogate kompozicije, u kojima je motiv slike bilješka iz pojavne stvarnosti preoblikovana osebujnim likovnim jezikom, polazište su za istraživanje heterogenog opusa Ljubomira Stahova. Svestrani umjetnik razvijao se kao slikar, grafičar i kipar, istražujući mogućnosti od ekspresionizma preko enformela i gestualne apstrakcije, pa sve do poetike minimalizma, stvarajući pritom svoj prepoznatljivi likovni izraz građen na postmodernističkim vrijednostima s čvrstim tematskim uporištem u svijetu prirode.

Slike nastale u posljednjih tridesetak godina predstavljaju otvaranje izrazito kolorističkoj paleti gdje se simbolično, iracionalno i mistično interpretira nizom dominantno okomitih kompozicija s centralno pozicioniranim čudnovatim likovima, tj. tumačima osobnog i univerzalnog, koje karakteriziraju višestruki slojevi očitovanja.

Ljubomir Stahov 1

Forma križa, kao simbola uzdizanja iz svijeta materije u duhovno, temeljno je obilježje vertikalnih kompozicija u radovima “Putnik”, “Dolazak” i “Mudrac”. Središnje postavljeni likovi, sazdani od toplog kolorita dodatno istaknutog hladnim nijansama apstraktne pozadine, uspravnim stavom, prekriženih nogu i često raširenih ruku simboliziraju oblik križa, odnosno raspela kao arhetipske forme koja predstavlja simbol povezivanja horizontalnog i vertikalnog, neba i zemlje, vremena i vječnosti, prirode i nadnaravnog.

Područje intimnog i emotivnog koncentrirano u fantastičnim bićima interpretirano je kroz dinamiku slobodnog rukopisa i toplinu kojom umjetnik pristupa obradi motiva. Iako prikaz, kao i kod prethodnih radova, zadržava primarno vertikalan položaj, karakter djela i način gradnje slike ukazuju na drugačiji odnos autora prema obrađenom motivu. “Čupko” i “Čupka” bića su nastala brzim kratkim potezima obilježenim subjektivnom slobodom izbora boja oslobođenih opisnosti. Nježni ružičasti i žuti tonovi s tek naznakom plave u funkciji definiranja obrisa figure, oblikuju formu pršteće energije, nesputane hladnim koloritom pozadine.

Intimni motivi izmjenjuju se s nezaobilaznom interpretacijom prirode kroz rad “Čuvarica prirode”. Poentilistički oblikovana figura istaknutim simbolima utjelovljuje cikličnost prirode, te intuiciju, predviđanja i sjećanja kao izravne silnice središta ljudske duše. Bijela, zatvorena i poprilično statična figura mornara na ujednačenoj plavoj pozadini koju dinamizira vodoravni valoviti pojas linija, čime se sugerira površina mora, predstavlja potpunu suprotnost od poentilističkog i energičnog građenja slike.

Okomito gibanje nastavlja se i u radu “Vertikala”. Prikaz predimenzioniranog crva vuče korijene iz fosiliziranih pejzaža iščezlog geološkog svijeta prisutnih na uljima nastalima sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća.

Potpuna ‘dematerijalizacija’ lika odvila se u radu “Zvjezdoljubac” na kojem je krajnje razvedena forma sastavljena od niza kontinuirano ponavljajućih oblika zvijezde. Poentilizam “Čuvarice prirode” preoblikovan u formu gradivnog elementa zvijezde potpunom dominacijom nad površinom ispunjava kompoziciju titrajućom, pulsirajućom energijom. Motiv zvijezde ostaje pozadina subjektivnog portreta supruge Ružice na kojem dominira motiv očiju kao ogledala duše, čime se postiže stanje povezanosti iskonske prirode i ljudskog svijeta.

“Mi smo samo sloj zemlje u kojem se skrivaju naše nepoznate misli i neispunjene želje”, komentar je autora kojim potvrđuje svoju neprikosnovenu i duboku povezanost s prirodom, o čemu svjedoči i vrlo čest motiv šume, na ovoj izložbi zastupljen pejzažima “Jesen” i “Šuma”. Jesen izražena paletom toplih bogatih nijansi smeđe, crvene i zlatne boje iskazuje unutarnju bit slike, neovisnu o svom uzoru iz prirode, dok motiv šume poetičnom i suptilnom ekspresijom ljudskih osjećaja i strasti oblikuje lirsku apstrakciju života.

Poniranje u osebujnost slikarskog istraživanja kroz titrajući impuls bogate palete u radu Ljubomira Stahova stvara opus jedinstvene osobne atmosfere u kojoj boje postaju živa materija u interpretaciji ljudske egzistencije.

Sonja Švec Španjol

Ljubomir Stahov 3