Istaknuti pripadnik nadrealističkog pokreta, slikar Marcel Jean, poznat je i danas u krugovima nadrealista i modernog europskog slikarstva, ali nije toliko razvikano ime poput nekih drugih članova europskog nadrealizma. Štoviše, Marcel Jean, kao aktivni član pokreta od 1933. godine, nije djelovao samo kao slikar i grafičar, već i kao teoretičar, povjesničar i kustos izložbi ovog stilsko-duhovnog fenomena koji se proteže kroz cijelo 20. stoljeće do danas. Napisao je čak tri knjige o nadrealizmu (1959. s Arpadom Mezeiem, 1967. i 1980. godine).
Stoga je prva zagrebačka izložba njegova dva ulja na platnu i trinaest litografija u boji, ustupljena iz jedne privatne zbirke, izniman događaj za ljubitelje nadrealizma, ali i povjesničare ovog fenomena. Morfologija umjetnikovih motiva bliska je Maxu Ernstu, Renéu Magritteu, kasnom opusu Jeana Arpa i Victora Braunera pa čak nas po metafizičkom zanosu može asocirati na neke motive Georgea de Chirica. Jeanove slike i litografije, međutim, specifične su po kompleksnom usložnjavanju i jukstaponiranju motiva, planova, perspektive i kadrova, gdje autor teži iskustvu simultanog prikazivanja snoviđenja, podsvijesti – iz današnjeg bismo rakursa rekli kako jasno prikazuje nizove paralelnih stvarnosti. Njegove litografije karakterizira ne samo maniristička tzv. ubrzana perspektiva, već često otvaranje prizora prema nebu, svijeta koji se promatra sa zemlje prema gore; prema nebeskim sferama. Česte su reference na motivsku simboliku i dijapazon motiva blizak slobodnim zidarima, odnosno, na hommage graditeljima svjetova, ali i na ideju žene kao osnovne matrice stvaranja koja postoji kao baza u ovom našem svijetu. Kod Marcela Jeana nema otvorene erotike kao kod Braunera ili Ernsta, ali žena je nesumnjivo postavljena na poseban pijedestal, s vrlo nježnom likovnom stilizacijom.
Već je ranije europska i američka likovna kritika tumačila njegove grafike i slike u kontekstu labirintičnog svijeta, međutim, ne smijemo povezati Jeanom opus s nekim nejasnim ili hermetičnim tendencijama, jer namjera njegove nadrealističke poetike ne leži u tezi kako je naš svijet nespoznatljiv i zamršen. Za Marcela Jeana, naša je stvarnost usložnjena, ali puna brojnih mogućnosti duhovnog, intelektualnog i emotivnog uzleta. Nisam sigurna da bismo ga trebali stavljati u ladice tzv. magičnog realizma ili forsirati neke druge morfološko-stilske nijanse. Ono što je nedvojbeno jest kako u njegovom svijetu nema mračnih vizija propasti, pakla ili ljudskog pada, nema tamne ezoterije, već se uspostavlja jedan novi svijet vedre prostorne iluzije, čiji su fragmenti arhitekture vrlo bliski morfologiji postmoderne koja će tek biti uspostavljena sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tomu u prilog govori i gama boja koja se javlja na litografijama i slikama, i koja se vrlo često podudara s variranjem osnovnih primarnih boja, plave, crvene i žute.
Marcel Jean jest svakako bio vizionar okrenut budućnosti, nadrealist koji je bio nadahnut pjesništvom i vođen idejom uspostavljanja nove nebeske hijerarhije pa čak i ideje tzv. nebeskog hrama. U njegovom djelu kristalizirana je snažna humanistička dimenzija, čija nas ljepota oblika i danas ostavlja bez daha, ali jednako tako jasno ukazuje kako je njegov opus referentno mjesto inspiracije brojnih novih generacija slikara i grafičara.
Iva Körbler
Marcel Jean (1900-1993) studirao je na École Nationale des Arts Décoratifs u Parizu prije nego što je postao središnja figura nadrealističke skupine u Parizu 1932.godine. 1936. sudjelovao je na izložbi Fantastična umjetnost, Dada i Nadrealizam u Muzeju Moderne Umjetnosti u New Yorku, te ubrzo nakon toga napušta Francusku I odlazi za Budimpeštu, u Mađarskoj, gdje ostaje do kraja Drugog svjetskog rata. Njegovi radovi bili su izloženi na izložbi Exposition Internationale du Surréalisme 1947. u Galeriji Maeght. Nastavio je izlagati kao aktivni član nadrealističke grupe na svim glavnim međunarodnim izložbama nadrealizma kroz povijest pokreta. Ove izložbe obuhvaćaju izložbu Exposition Internationale du Surréalisme u Santa Cruz de Tenerife, Bruxellesu, Londonu, New Yorku, Tokiju, Parizu i Amsterdamu. Osim ovih skupnih izložbi, Jean je izlagao u nizu samostalnih izložbi diljem svijeta, proširujući svoju praksu na radove u kolažu, crtežu i skulpturi. Njegovo najpoznatije djelo Spectre du Gardenia stalno je izloženo u zbirci Muzeja Moderne Umjetnosti u New Yorku. Jean je također bio plodan pisac. Njegovi brojni objavljeni radovi uključuju konačni tekst Povijest Nadrealističkog Slikarstva (Pariz, 1959; New York, Grove Press), i Autobiografiju Nadrealizma (New York, 1980; Viking Press), antologiju nadrealističkih spisa. Njegovi radovi nalaze se u važnim javnim zbirkama, uključujući Muzej Moderne Umjetnosti, New York, NY, Muzej Moderne Umjetnosti u San Franciscu, San Francisco, CA, te Institutu za Umjetnost u Chicagu, Chicago, IL. Jeanovo djelo je nedavno doživjelo ponovno oživljavanje interesa s izložbama diljem New Yorka i San Francisca, uključujući i izložbu MoMA 2012 Exquisite Corpses: Drawing and Disfiguration.
U četvrtak, 28. 02. 2019. u 19.00 sati u galeriji Memorijalne zbirke Jozo Kljaković (Rokov perivoj 4, Zagreb) otvara se izložba slika Marcela Jeana .
Izložba se može pogledati do 10.03. 2019. godine.