Lydia Patafta: Skilled Sweetheart

U Muzeju Mimara od 1. -14. 2. 2018.

Muzej Mimara otvorenjem izložbe Skilled Sweatheart 1. veljače predstavlja slovačku umjetnicu Lydiju Pataftu koja je rođena u Bratislavi sa završenim studijem u Beču nakon toga više godina živi i djeluje u Zagrebu.

Slikarstvo Lydije Patafte nadovezuje se na postmodernistička slikarska zanovjetanja i strujanja začeta krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je djelima koja izričaj iznalaze u različitim stilskim izražajnim pojavama bilo talijanske transavangarde, američki new image, njemački novi divlji ili u kontekstu hrvatska odnosno slovenska nova slika. Posjetitelji će do 14. veljače moći uživati snažnom slikarstvu ulja na platnu velikih dimenzija koje U svakom slučaju tjera na razmišljanje, kao što u prdegovoru kataloga izložbe kaže kustos Vanja Babić.

Usporedimo li Lydijino slikarstvo s ranijim izražavanjem zapazit ćemo i naglašenu težnju k stanovitoj morfološko-poetskoj sintezi, posve prirodnoj i razložnoj jer ova slikarica djeluje s pozicija već itekako uspostavljena povijesnoga odmaka. S druge pak strane, njezin slikarski rukopis svojom se prepoznatljivošću jasno izdvaja iz pomalo uniformiranih (neorealističkih) odnosno ekstremno narativnih tendencija u Hrvatskoj kakve su trenutno popularne.

Ipak sad već sad u Lydijinim slikama ne ćemo pronaći ni traga od izvještačene preciznosti; ona svoje kompozicije gradi služeći se nadasve snažnim i dojmljivim kontrastima između dinamičnih titravih poteza i nerijetko nečistih te koloristički smiono oblikovanih ploha. Zapravo, čitava logika njezinih slika izvire iz brojnih i nesputano iskazanih suprotnosti: linije se suprotstavljaju mrljama, ekspresionističke sekvence koegzistiraju s elementima nadrealizma, naturalizam se izmjenjuje s čistoćom i nevinošću, a prepoznatljivo oblikovane ljudske figure izranjaju iz posve apstraktno oblikovanih okolnih prostora. Rezultat svega toga, međutim, nipošto nije kaos. Upravo suprotno! Radi se, zapravo, o specifičnom centrifugalno tretiranom kompozicijskom skladu, nipošto ostvarenom posezanjem za čvrsto i jasno uspostavljenim vizualnim središtima unutar slike, nego sveobuhvatnim prožimanjem kliznih vizura te posvemašnjom relativizacijom prednjih i stražnjih planova.

Izim dojmljivih formalnih aspekata, slikarstvo Lydije Patafte posjeduje i nadasve zanimljivu sadržajnu komponentu. Već na prvi pogled moguće je, naime, zamijetiti kako su gotovo svi ljudski likovi što ih autorica prikazuje na svojem najnovijem slikarskom ciklusu žene. Zapravo, muškarca ćemo pronaći tek u dva ili tri navrata, i to kao slabo čitljive, katkada i zlokobne, naznake uronjene u dinamične koloplete mrlji i poteza. I doista, Lydia nam priča o ženama, o njihovoj snazi, požrtvovnosti, predanosti, ali također i ranjivosti ili zaigranosti. Žene se na ovim slikama iskazuju kao snažni i samosvjesni subjekti, ali i kao objekti manipulacije. I tako dolazimo do još jedne nadasve zanimljive i kompleksne suprotnosti, ovoga puta u kontekstu cjelokupna izloženoga ciklusa, a ne samo jedne slike.

Danas se mnoge vrjednote posve relativiziriraju, a virtualno se prožima sa zbiljskim. Nedostaje nam uporišta: etičkog, ideološkog, estetskog, tvarnog… Živimo u nepovijesnom razdoblju koje je nesposobno izgraditi svoju jasno definiranu buduću povijest te se umjesto toga oslanja na šum nekih minulih povijesti. Lydijine slike na određeni način, posredno, progovaraju o tomu; njezine figure lebde u nedefiniranim prostorima, objektivna i subjektivna stvarnost miješaju se, snovi i sjećanja uzajamno isprepleću, a sve je prožeto snažnim izraženim iskazom neoegzistencije. Pred nama je slikarstvo koje sa svojim specifičnim metaforičkim i metonimijskim postupcima nipošto nije kontemplativno; ono nas, naprotiv, uzbuđuje, katkada i uznemiruje. U svakom slučaju tjera na razmišljanje. Jednom riječju, ono je ovodobno..

Umjetnicu Lydiju Pataftu krasi iznimna osobna aktivnost i angažiranost u području kulture i umjetnosti očituje se ponajviše u djelovanju u udruzi OS i pokretanju međunarodnog projekta Dani slovačke kulture kojima se posvećuje promicanju oodobne umjetnosti. Nakon zapaženih 15-tak samostalnih izložbi, te 20-tak skupnih izlaganja, umjetnica u Muzeju Mimara izlaže djela nastala tijekom prošle godine kao izbor iz ciklusa Death Skin ang Sugar i najnovijeg ciklusa Skilled Sweetheart po kome je i izložba dobila ime.

Lydija Patafta rođena 19. kolovoza 1974. u Bratislavi u Slovačkoj. Studirala od 1992. – 1998. na Universität für angewandte Kunst in Wien (Fakultet za primjenjenu umjetnost u Beču). Nakon diplome na Akademiji za primjenjenu umjetnost u Beču kod prof. Rona Arada, preselila se u Zagreb, u kojem je zajedno sa suprugom osnovala Veronica dizajn studio koji se 2007. transformirao u concept studio sa showroomom, u kojem je izlagala svoje radove nastale proteklih par godina. (Serija Electra).

Osnovala je časopis Valter za umjetnost i kulturu, kojem je prvi broj objavljen 2009. tiskan u nakladi od 500 komada. Valter je izložen na nedavnoj godišnjoj izložbi članova HDLU-a kao jedinstveni umjetničko-literarni autorski projekt.

Slike iz ciklusa Electra izložene su na izložbi Glava je na vratu u galeriji Buljat na jesen 2009. g. Započela sam suradnju sa zagrebačkim i drugim galerijama. (Art Meneghello, Buljat, Remek djela, Marisall, Makek, Čin čin u Bratislavi)

Slikarstvo Lydije Pataft 2010. je uvršteno u knjigu Romine Peritz Moderni slikari.
Izim slikarstva bavi se ilustracijom, stripom, fotografijom, grafičkim dizajnom, dizajnom te pisanjem proze za odrasle i dijecu. Strip o slovačkom predsjedničkom kandidatu uvršten je u predizbornu kampanju na društvenim mrežama za slovačkog predsjednika 2014. g.
Pritom 2013. suosniva zajedno sa gđom. Tugom Tarle Udrugu OS koja promiče i razvija širi spekatar disciplina u području autentičnog umjetničkog stvaralaštva pojedinaca, grupa, lokalnih sredina, zavičajne kulture kao i hrvatskog kulturnog i nacionalnog nasljeđa te kulturnog identiteta i osobitosti prijateljskih naroda i etničkih manjina.

Pokrenula je međunarodni projekt Dani slovačke kulture koji prikazuje najbolja europska dostignuća pojedinih autora iz slovačkog filma, animiranog filma, fotografije, književnosti itd. hrvatskoj publici te pomaže u uspostavljanju međunarodnih kulturnih veza. Međutim surađivala je s kulturskim centrima KIC, Art kino Grič te sa Veleposlanstvom Slovačke Republike.
2014. počela je raditi u Veleposlanstvu Republike Slovačke u Zagrebu kao tajnica veleposlanika.
2015. organizirala je međunarodnu izložbu hrvatskog slikarstva Eksplozija slike zajedno sa Udrugom OS u kojoj su sudjelovali hrvatski slikari (Tomislav Buntak, Gordana Bakić, Danko Friščić i Lydia Patafta) po izboru kustosa Feđe Gavrilovića.

Ivan Raos