Tue. May 22nd, 2018

Ivan Valušek: HORROR VACUI

Gradska galerija Fonticus Grožnjan/Grisignana predstavlja,
subota/sabato, 12. V. 2018., u 19.30 h

Ivan Valušek
HORROR VACUI
samostalna izložba

Gradska galerija Fonticus Grožnjan, subota/sabato, 12. V. 2018. u 19.30 h

Fraktalni adagio

Kolekciju likovnih promišljanja, crteže velikih formata, predstavlja Ivan Valušek. Umjetnik, nakon elemenata metala i vatre, poseže za jednostavnijim: vodom i pigmentom, nastavljajući ritualnu umjetničku akciju, igru vizualizacija tijeka i mijene. Kao i njegovi trodimenzionalni radovi, i ovi sliko-crteži jesu oprostoreni fraktalni zapisi. I oni promatrača tjeraju na kretanje: približavanjem ili udaljavanjem od rada kako bi mogao doživjeti ponuđeno.

Ivan Valušek snatri igranju prostorom, participaciji oblikovanja praznine. Ovdje je to galerija, „bijela kocka“, a umjetnik, prekrivajući zidove, zapravo proširuje prostor. Jer, okruženi crtežima, imamo iluziju da se iza njih protežu prostori koje ne možemo dogledati. Ovi radovi nastali su u recentnom vremenu i nastavljaju očitovanje intuitivnim činjenjem bez obzira na napor izvedbe korištenjem velikih formata. Promatrajući ih u slijedu, čine se dijelovima istog obreda. Niz oblika nije kronološki vezan, već ga povezuju emanirane, uklopljene energije. Početni oblici bivaju ocrtani na podlozi kao zakrivljene linije koje formiraju izdužene, umrežene, listolike sustave. Kasniji slojevi obogaćuju „rešetke“. Svi potezi imaju promjenljivu gustoću pigmenta, što naglašava iluziju prostorne formacije.

Autor zna da potez materijalizira nesvjesno. Snaga kontrolirane geste naslanja se na imaginaciju koristeći mogućnosti materijala. Umjetnik svjedoči da su elementi kreativnog rada, materijal i stvaralački proces nedjeljivi. Usprkos plošnosti, čini se kao da smo zašli u trodimenzionalni herbarij. Sklop spiralnih poteza nema oslonca za pogled. Koristeći crtež, remeteći podlozi njenu toniranost, umjetnik oblikovanjem afirmira ideju zaustavljenih trenutaka mijene. Na razvijenim formama promjene tona poput patine, dodatno sugerira iluziju organskog. Rad na podlozi rezultira formiranjem razigranih, ritmiziranih, izduženih formi. Autor primiruje oblik, te ga kao iluziju nudi prostoru.

Umjetnik premisu i projekt naziva „Horror vacui“, vezujući se na aristotelovski pristup prema kojem je prostor kontinuiran, ispunjen. Ivan kao da želi iskazati ostvarenje prostora dojmom stalnih vibracija, titranja i promjena stanja. Ali, radove ne možemo vidjeti bez osvjetljenja. Kvantna fizika kaže da je svjetlost oblik energije, električne i magnetske, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Još neraskrinkana, a tako jednostavna pojava svjetlost, medij je koji je istodobno i materija i energija; čestica i val. Čini se da umjetnik materijalizira oba stanja. Zbog veličine formata, to je moguće percipirati tek u trenutku postava unutar izlagačkog prostora. Vizualna euritmija ovdje se pojavljuje u izvedbi. Riječ „euritmija“ označava usklađivanje pojedinih dijelova neke cjeline, skladno i harmonično izražavanje snaga koje iskazuju govor, glazbu, pokret. Valušek u rad uklapa zvuk, melodijsku liniju. Doživljaj, poniranje u izvanosjetilno vodi nas teoriji organiziranog kaosa i doživljaju mijene kao stalnog tijeka svih stvari u nama i oko nas. Autor, sluteći neprestani tijek i ritam, čini ga i čujnim i vidljivim.

Organizacija nakupina oblika pod kontrolom je umjetnikove energije. Kompozicije većine radova, intervencijama, uklapanjem, izvijanjem postaju forme na rubu ravnoteže. Naizgled slučajni potezi kojima postiže teksture izgrađeni su činjenjem koje zadržava spontanost. Čini se kao da promišljanje počinje kombinacijom slučajnosti i osluškivanja intimnog stanja. Slijede crtačke intervencije na način borbe elemenata. Medij uvodnjenog pigmenta korišten je u ovom slučaju kao sastavnica mijene oblika posvećenih strukturama mikrokozmosa. Kao da umjetnik propituje u kojoj je mjeri potrebno misliti ili je neophodno osloniti se na instinkt koji iznjedruje nove impulse. U mističnom okruženju ponuđenih arabeski, forme nude ideju organičke materijalnosti. Pred nama su radovi koji nas upozoravaju da svijet nije jednoznačan i da u svemu oko nas, ali i u nama samima postoje oblici postojanja koje je neophodno iščitati izvan okvira uvriježene realnosti. Stalne promjene ponekad su inicirane prirodnim fenomenima a ponekad artificijelnom igrom. Uzročno-posljedična spoznaja svijeta svemu daje bitnost: kuhanje kave jest istovrijedna kozmička mijena kao i prolaz zvijezde repatice na noćnom nebu. Oba jesu događaj u beskonačnom, stalno promjenljivom svemiru.

Ivan Valušek gradi oblike razvijajući ideju na kojoj radi dugi niz godina. On nudi dojam organskog rabeći anorganski materijal. Izdužene forme se nastavljaju i gube u slojevima ili izvan formata. Iako niz radova djeluje ujednačeno, prolazeći od rada do rada nailazimo na stalne promjene intenziteta. Naša, zapadna civilizacija ima nerealan pristup odnosu pasivno-aktivno predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatne principe. Komentar tog stanja u premisi je ovih radova. Svijet nije određena i sigurna situacija. Svijet je niz stalnih promjena. Ivanovi radovi predstavljaju aksiome procesa prolaznosti koji oblicima i teksturama nose spoznaje o ljepoti krhke sigurnosti trenutka.

Eugen Borkovsky, 2018.

Ivan Valušek rođen je u Rijeci 1985. godine. Studira kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Gračana te 2010. stječe zvanje magistra kiparstva. Izlaže od 2006. godine. Izlagao je na više grupnih i samostalnih izložbi te je sudjelovao u radu više kiparskih i likovnih radionica. Član je HDLU Rijeka. Živi i stvara u Čavlima.

POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965-2018 GRISIGNANA Cittá degli artisti

Sve novo