Galerija Bačva,Zagreb
03.08. (19 sati) – 28.08. 2016.
Najnoviji zajednički rad koji Friščić, Mezak i Rogić predlažu za realizaciju u Galeriji Bačva, usko je vezan uz njihove prethodne umjetničke suradnje. Ovaj puta ih zanima otvorena, konstrukcija-skela ili kostur unutar tubusnog prostora bačve, koji pretvaraju u eksperimentalni prostor novih neočekivanih procesa
Umjetnički kolektiv, iz prividno nekompatibilnih i nepovezanih elemenata individualnih i ujedno još neizvedenih radova, stvara najnoviji kolaborativni projekt. Ne znajući konkretno što će se iz ovog eksperimenta formirati, jer idejno forma još uvijek leži na pretpostavci, što je okosnica samog rada, kolektiv ovaj projekt naziva Novim Frankensteinom.
Konkretno, prostor Galerije Bačva, autori dijele na 3 isječka – ”Šnite”, poput kružnih grafikona, na čijoj se sredini postavlja skela, fizička aluminijska konstrukcija. Skela evocira Babilonski toranj “shizofrenije” razumijevanja i nerazumijevanja, i ujedno služi kao kostur pripajanja i neminovnog ispreplitanja, međusobnih introspekcija, projekcija i intervencija na prostor i zidove tubusa.
S obzirom na to da je projekt po sebi zamišljen kao site specific eksperiment i istraživački proces, nije bilo moguće je predvidjeti krajnji oblik onog što se prezentira. Ovaj projekt istražuje razvoj, proces i oblikovanje unaprijed “neopisivog” i nepromišljenog, on promatraču sugerira svojevrstan laboratorij, približava ideju umjetničkog ateliera. Radi se o svojevrsnom L’art pour L’artu koji dopušta rast i oblikovanje iz pukog užitka stvaranja. Istražuje neistražive i nearbitrarne aspekte umjetničkih procesa i stvaralačkih metoda. Posebnost projekta je u tome što se ovdje istražuje kolaboracija trojce umjetnika koji zajedno grade svoj nedefinirani L’art pour L’art, jednako toliko svaki za sebe koliko ga temelje na međusobnoj interakciji.
Multimedijalnu instalaciju kolektiv gradi iz ispremiješanih elemenata videa, fotografije, klasične slike, objekata, zvuka, ready-made objekata. Ovdje nema klasičnog poimanja, problematiziranja ili razrade teme. Projekt se bavi fenomenom produkcijskog procesa i kao takav on “otvara umjetnika“.
Prema riječima autora, projekt je zapravo nepotističkog karaktera, nije angažiran ili programiran, nego se, upravo suprotno, poigrava šizoidnim preklapanjima održivih identiteta. “Bitni su međusobni odnosi i balansi centripetalnih i centrifuglanih sila koje održavaju našu prijateljsku, međuljudsku i kreativnu komunikaciju, a u ovom slučaju, kroz Galeriju Bačva, i prostornu povezanost! Arhitektonika dinamike komunikacijske održivosti ovdje doživljava svoju finu napetost” navode umjetnici .
Polazišne točke koje su ipak okosnica za proces stvaranja su pitanje višestrukosti kod Friščića, pitanje inputa kod Mezaka i pitanje “Zagađene unutarnjosti” kod Rogića.
Projekt je zamišljen kao prostor kreativne komunikacije, a predviđena su snimanja novih materijala, performansi, akcije i foto-seanse.
Danko Friščić je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i trenutno radi kao docent umjetnosti pri Slikarskoj katedri na istoj. Izlagao na 40-tak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Izlagao je Rimu, Firenci, Torinu, Parizu, Berlinu, Braunschweigu, Amsterdamu, Pragu, Krakowu, Ljubljani, Beču, Budimpešti, Ankari, Istambulu,IowaCityu i drugdje. Dobitnik je nekoliko nagrada kao što je Rektorova nagrada, Praga Graphic, Nagrada HDLU-a, Nagrada Likovne Kolonije Rovinj. Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim zbirkama i muzejima.
Frane Rogić je slikar i fotograf, bavi se vizualnim medijima, eksperimentalnim filmom i videom. Rođen u Karlovcu 1973., diplomirao na ALU u Zagrebu 1977. u klasi prof. Vasilija Jordana. Pripada mladoj generaciji umjetnika koji se bave različitim medijima. Izlaže od 1995. godine. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, među kojima ističemo sudjelovanje na izložbi u Amsterdamu 2002. godine na PHOTO Bijenalu “The World will never be the same again”. Angažiran je oko socijalnih tema i općih humanističkih tema današnjice – ugroženosti pojedinca, raspad memorije, duševni nemir, što se može naći na njegovim vizualno distorziranim fotografijama (ciklus nastao na Golom otoku i sl.).
Davor Mezak rođen je 19.07.1968. u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1995.u klasi prof. Ante Kuduza. Od 1992. redovno izlaže na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je HDLU-a i nekoliko neprofitabilnih udruga.
