U Europskom domu u Zagrebu (Jurišićeva 1) od 5. lipnja možete pogledati izložbu profesorice Branke Kopeti naziva “Simboličnost i tvarnost florealnog”. Izložbu će otvoriti likovni kritičar Stanko Špoljarić.
Dijalog figurativnog i ornamentalnog
Slikarski opus Branke Kopeti obilježen je plovidbom. S jedrima kao dominantnim motivom svoga stvaranja zaplovila je pučinom, te je vjetrom i kistom (ponekad i špahtlom) ispunila brojna regatna polja plovilima kojih jedra nose mjere različite kromatske zvučnosti. U varijacijama na temu, u relativno suženim mogućnostima kompozicijskih riješenja Branka je ostvarila bogatstvo izraza,kako i ritmizacijom gradivnih fragmenata, tako i kolorističkom otvorenošću površine. U dinamici rasporeda jednog ili više jedara boja je (ne odriće se Branka niti akromatskog crnog) sugerirala pokret, produbljivala prostor i naznačavala ugođajnost scene.
U posljednje vrijeme njene brodice akcentuirane gigantiziranim plohama jedara više ostaju u lučicama, nego što kreću na otvoreno slikarsko more. Nije došlo do umjetničkog zamora spram Branki toliko dragog motiva već se slikarski interes proširio,kako u tematskom smislu, tako i poglavito u načinu likovne razrade. Sadržajni sloj dobiva nove konotacije, premda cvijeće, crkveni interijeri , fasade sakralnih zdanja i dalje je privlače. Ali struktura slikarske površine bitno je drugačija. Branka Kopeti u uravnotežuje različite slikarske načine, i plošno nanošenje boje na površinu, bogatiju teksturu materijala u „naplavinama“ oblika, i kao najvažniju novinu, limene plohe reljefne tvarnosti. Prividno se čini da je teško postići sklad između polja tanahnog dodira boje i partija stvarnog taktiliteta no Branka Kopeti je osjećajem za ritam kompozicijsku ravnotežu i kolorističku usklađenost dosegla cjelovitost prizora. I u primjerima adiranja ploha horizontalne položenosti, simetričnosti, i dijagonalnim usjecima fragmenata opredmećenih u drugačijoj likovnoj opipljivosti. Svaka sastavnica svojevrsnog trolista načina ima ulogu u jedinstvu kompozicije, u istovremenom isticanju i prilagođavanju ostalim segmentima slike, u ostvarivanju reda, ali i pulsiranju površine. Bez sumnje veliki izazov bila je blistava materijalnost lima.
Po logici stvari razvedena ploha istanjenog metala najglasnija je u kompoziciji, no „utišana“ je ornamentalnim, s mnoštvom identičnih jedinki, odnosno formi bliskih pravilnim travejima. S česticama bliskoj stiliziranoj ljepoti florealnog ckupljenoj u nakupinama cvjetnih vječića. Obilježenih „kontemplativnom“ paletom, za razliku od kromatske „agresije“ jedara. Objektivno i nije uvijek bilo potrebe za kolorističkom otvorenošću jer Branka u sintezi povijesnosti i sadašnjosti, simboličnog i realističnog nužno uvodi notu meditativnog. To ne znači da iskre i plohe intenzivnih boja nisu uprisutnjene u nizu djela, primjerice kada motiv raskoši vitraja titra u dubini prostora. Svojevrsna su suprotnost citati geometriziranog pletera, satkani i kao likovna činjenica i znakovit sadržaj vezan uz nacionalni identitet. Približen relikovijarnom, slično kao i scene na vratnicama crkava ili u reprezentativnoj arhitektoničnosti portala. Branka Kopeti i minucioznošću izvedbe i slutnjom figurativnog sugerira uzbudljivost „kiparske“ igre pomalo unoseći i šarm tajnovitog.
Zavirila je svojom umjetničkom osjetljivošću u prošlost dajući likovnim prepletima drugačije mogućnosti isčitavanja. Ne prikazuje baštinu tek na razini atraktivnog predloška već joj se obraća s poštovanjem, s umjetničkom odgovornošću, s mjerom preobrazbe, čuvajući vrijednosti ishodišnog u prikazima osobne interpretacije. I u zgusnutosti scene i slobodnijoj razvedenosti, pomalo konkavno konveksnog ritma, ne nedostaje preglednosti u ukupnosti slikarskih partitura. Gradivnih osnova za ozračje zanimljivih ikonografskih odabira, doživljenih u tradiciji velikih tema, ali i približavanja scenariju možda i metaforičnog značenja. Dramaturgija slika proizlazi i iz raznovrsnosti opni površine, iz likovne tjelesnosti oblika, i stupnjevanja sadržajne zbilje, čime se opisnost i naznake figurativnog sjedinjuju s dekorativnim. Branka Kopeti izjednačuje silnice formi različitog karaktera, ostavljajući mogućnost da uz osnovnu izglednost prepoznajemo i slojevitost likovnog sinopsisa.
Stanko Špoljarić
