TKO RADI SCENU? — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. – 2018.

Smisleno je zapitati se zašto uvod u izložbu izbora iz dizajna za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj tijekom posljednjih sedam godina započinje citatom koji datira iz davne 1983.

U utorak 11. rujna 2018. u 19 sati u HDD galeriji otvara se izložba “Tko radi scenu? — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. – 2018.”. Izložba je fokusirana na najbolje i najreprezentativnije primjere dizajna i ilustracije za nezavisnu glazbenu scenu u razdoblju od posljednjih sedam godina te obuhvaća radove četrdesetak autorica i autora koji su oblikovali plakate, omote, promotivne materijale i druge predmete i vizuale koji idu rame uz rame s glazbom. Autori izložbe su Bojan Krištofić i Sven Sorić, a ostat će otvorena do 25. rujna.
Mnogi ljudi koje znam — možda čak svi — osjećaju samo ogromnu beskorisnost. Ljudsko si biće, a svijet je tako velik; sve je naprosto toliko nedodirljivo i nedostižno. Ono što svi žele jednostavno je baviti se nečime čega mogu biti dio i to zajedno oblikovati i stvarati.
— Ian MacKaye, 1983.

Smisleno je zapitati se zašto uvod u izložbu izbora iz dizajna za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj tijekom posljednjih sedam godina započinje citatom koji datira iz davne 1983. No, suština je u tome što je tada Ian MacKaye, član američkih hardcore punk i post-hardcore grupa Minor Threat i Fugazi te jedan od osnivača epohalne glazbene etikete Dischord (Washington DC), izrazio bit „do-it-yourself“ („uradi sam“) etike u punku i indie rocku preciznim riječima koje vrijede i dan-danas. Neovisno o stilu i žanru, poetičkom pristupu ili estetskom opredjeljenju, ono što ujedinjuje scenu nezavisne glazbe u cijeloj regiji bivše Jugoslavije i što je njezin najmanji zajednički nazivnik, jest činjenica da većina glazbenika i njihovih suboraca (promotora, voditelja klubova i radijskih emisija, DJ-a, dizajnera, likovnih i drugih umjetnika, urednika, novinara itd.) sve radi sama: snima nosače zvuka (digitalne ili analogne), organizira koncerte i turneje, izgrađuje klupske prostore, vodi male glazbene etikete, dizajnira plakate, omote i druge predmete koji idu rame uz rame s glazbom, osmišljava i provodi festivale itd.

Teza na koju se ova izložba oslanja jest da je na temeljima postavljenima kasnih devedesetih i dvijetisućitih godina ovog desetljeća stasala nova generacija protagonista nezavisne scene, koji su svakako učili od poratnih prvoboraca i graditelja civilnog društva u Hrvatskoj, ali su s vremenom razvili svoje estetike i ideje obilježene tendencijom prema što je većoj mogućoj izdvojenosti spram uvriježenih i standardiziranih kanala produkcije i distribucije kulture. Jedan je to od razloga zašto se njihova glazba gotovo ne može ni čuti na domaćim radijskim postajama, s rijetkim izuzecima poput zagrebačkog Radija Student i splitskog KLFM-a, kao i zašto velika većina potencijalne publike ne zna da neke od ključnih grupa iza sebe već imaju nekoliko europskih turneja sa skorom perspektivom nastupanja šire od Starog kontinenta. No, baš je supkulturna zajednica ono u čemu se sastoji dobar dio draži čitave scene, koja je definitivno dobila novi i prepoznatljivi vizualni identitet, ipak specifično različit od grada do grada, od centra do centra prisutnih na izložbi: Zagreba, Rijeke, Pule, Zadra, Splita i Koprivnice, pri čemu je bilo vrlo zahtjevno napraviti selekciju živog kulturnog tkiva koje se neprekidno mijenja.

Premda s korijenima u nedavnoj prošlosti, scena se unazad nekoliko godina počela vidljivo mijenjati zato što se nezadrživo mijenja i kontekst njezinog postojanja, nabolje ili nagore — vrijeme će pokazati, ali prostori, pristupi, alati, zvukovi, pa ni sama supkulturna zajednica nisu više isti. Zbog toga je upravo sada dobar trenutak da se sadašnje stanje zaokruži i zabilježi.
(iz teksta Bojana Krištofića)

Izložbom su obuhvaćena sljedeća mjesta, programi i organizacije: Močvara, Doomtown records, Živa Muzika, Žedno Uho/Super Uho, Nigdjezemska, Attack!, ŽivŽarŽur, Dirty Old label, Masters, Ekstrakt, 0.5, Distune Promotion, Podrum, KUM (Klub Kocka), Fijuk, Monteparadiso, Metamedij, Galerija Cvajner, Buka Noise, Štreber Booking, Mavena – 36 njenih čuda, Moonlee records, Geenger records, MAZ, Ispod bine

Glazbenici: Storms, Eke Buba, Zarkoff, Generation Suicida, Black Gust, The Celetoids, Modern Delusion, Chresus Jist, Punčke, Cojones, Seven That Spells, Jastreb, Soft Temple II, Crawander, Baden Baden, Pi, Nord, Iv/An, Neon Lies, Tus Nua, Sara Renar, Žen, Valentino Bošković, Svemirko, Moskau, Trobecove krušne peći, NLV, ###

Dizajneri i ilustratori: Lana Grahek, Nikša Eršek, Lovro Škiljić, Karlo Miletić, Ena Jurov, Nikola Lakić, Paško Gaćina, Mihael Čuček, Ivana Bugarinović, Andrej Karavanić, Andro Giunio, Dario Dević, Hrvoje Živčić, Niko Mihaljević, Dominik Markušić, Bojan Krištofić, Krunoslav Nemčić, Željka Tkalčec, Maša Poljanec, Željko Beljan, Goran Zmaić, Mario Franić, Tessa Bachrach Krištofić, Franka Tretinjak, Dina Milovčić, Tea Stražičić, Marta Stražičić, Antonio Karača, Petra Vrdoljak, Ivo Matić, Ivan Antunović, Oleg Morović, Oleg Šuran, Niko Potočnjak, Tanja Modraković, Eva Badanjak, Ana Kovačić, Klasja Habjan, Zita Nakić, Slobodan Alavanja, Sven Sorić, Hrvoje Spudić, Marko Vojnić Gin, Kazinoti & Komenda, Petra Travinić, Ana Labudović, Barbara Majnarić.

Autori izložbe: Bojan Krištofić i Sven Sorić
Grafički dizajn: Lana Grahek
Organizator: Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija
Voditelj galerije: Marko Golub
Asistentica voditelja: Monika Džakić