Koncert Zagrebačkog kvarteta gitara u Župnoj crkvi Umag, 23. kolovoza

Zagrebački gitaristički kvartet nastupio u trideset zemalja na četiri kontinenta
Umag-o classica, 23. kolovoza 2018.

Jean-Philippe Rameau
Les Indes Galantes: Les Sauvages
Les Boréades: Entrée de Polymnie
La Forqueray
Les Indes Galantes:
Ritournelle pour les Incas du Pérou
Ritournelle pour “Le Turc généreux”
Ritournelle pour la fête persane
Le Rappel des Oiseaux
Les Cyclopes

Blagoje Bersa
Po načinu starih – Airs de ballet
Grave
Vivo
Grave
Bizarna serenada

Manuel de Falla
Pantomime
Danza del terror
Danza de los vecinos
Escena
Danza de la molinera

Autori obrada:
Krunoslav Pehar (Rameau)
Melita Ivković (Bersa. Rameau: Les Cyclopes)
Frane Verbanac (De Falla)

ZAGREBAČKI GITARISTIČKI KVARTET nastao je 1990. godine na inicijativu gitarističkog pedagoga Ante Čaglja. Nakon nekoliko promjena sastava, Kvartet se ustalio u sadašnjoj postavi: Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac.

Ansambl je nastupio u trideset zemalja na četiri kontinenta – SAD, Kanada, Rusija, Kina, Indija, Južnoafrička Republika, Ujedinjeni Arapski Emirati, te u brojnim europskim prijestolnicama glazbe kao što su London, Pariz, Barcelona, Rim, Milano, Firenca, Trst, Stockholm, Kopenhagen, Bruxelles, Prag, Bratislava, Beč, Graz, Ljubljana, Maribor, Sarajevo. Kvartet je osvojio nagrade na nekoliko međunarodnih natjecanja – prve nagrade u Tortoni (Italija, 1996.) i Viareggiu (Italija, 1998.), te Grand Prix u Przemyślu (Poljska, 1998.), nakon čega je Zbigniew Dubiella u časopisu Swiat Gitary objavio: Već dugo godina nisam čuo nešto tako uzbudljivo… nakon njihove izvedbe, sve što možete učiniti jest izaći i povikati: Viva guitarra! Na Varaždinskim baroknim večerima Kvartet je 1998. godine osvojio nagradu Ivan Lukačić za najbolju festivalsku izvedbu. Dvije godine kasnije je publici istog festivala predstavio svjetsku praizvedbu Bachova Umijeća fuge u obradi za četiri gitare, izazvavši oduševljenu recenziju Colina Coopera, tadašnjeg urednika časopisa Classical Guitar: jedno od mojih najizuzetnijih i najživljih iskustava s gitarom uopće. Ansambl se istaknuo i osobitom pozornošću spram suvremenih skladatelja, pa je tako desetoro hrvatskih skladatelja (Brkanović, Miletić, Marković, Klobučar, Uhlik, Sunko, Josipović, Seletković, Majurec, Skender) posvetilo kvartetu svoja originalna djela, kao i kosovski skladatelj Valton Beqiri.

Kvartet je objavio dva CD-a: Da fuga a milonga te Preludes and Fugues. Više informacija na službenoj web-stranici: www.guitar4.com

Navodno je Claude Debussy slušajući Miguela Llobeta s divljenjem izjavio kako je gitara ekspresivno čembalo. I zaista, glazba starih francuskih majstora tog instrumenta zaista sjajno zvuči na gitarama. Na večerašnji smo program uvrstili djela Jeana-Philippea Rameaua (Dijon, 1683. – Pariz, 1764.). Stavci iz opere Les Indes Galantes obrađuju, za ono vrijeme uobičajenu temu plemenitog divljaka i fascinaciju egzotičnim. Skladateljeva inspiracija bio je dolazak indijanskih poglavica iz Illinoisa na dvor kralja Luja XV, godine 1725, koji su se zakleli na vjernost kruni i predstavili svoje plesove u Théâtre-Italien. Opera Les Boréades (Abaris) njegova je zadnja, tragično-lirska opera. La Forqueray, iz Pièces de clavecin en concerts, posveta je Antoineu Forquerayu, virtuozu na violi da gambi. Tada se govorilo da Marin Marais svira kao anđeo, a Forqueray kao vrag. Skladbe Le Rappel des Oiseaux i Les Cyclopes su iz zbirke Pièces de clavecin avec une méthode iz 1724.

Blagoje Bersa (Dubrovnik, 1873. – Zagreb, 1934.) živio je u veoma specifičnom povijesnom razdoblju na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u vremenu preispitivanja starih pretpostavki i traženju novih, u mentalitetu kraja stoljeća. Zahvaljujući projektu Sabrana djela Blagoja Berse, što ga je 2008. pokrenuo Hrvatski glazbeni zavod uz partnerstvo Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU, danas imamo pristup njegovim skladbama, ali i dnevničkim zapisima i korespondenciji. Sva ta ostavština svjedoči da je, iako djelujući na margini europskog konteksta, bio njen relevantan sudionik. Bersine klavirske skladbe s ovog programa uglavnom su nastale za vrijeme njegova života u Beču, u ozračju tog apokaliptičnog vremena koje se nadvilo nad čitavim svijetom, najintenzivnije nad Njemačkom, a najnježnije nad središtem propasti, Austrijom; jer upravo se centar tajfuna nalazi u vakuumu i mirnoći, kako je to opisao Hermann Broch. Skladba Po načinu starih “Airs de ballet” naslovom i strukturom priziva geste francuskih dvorskih plesova 17. i 18. stoljeća. Tu je suitu Bersa 1926. u Zagrebu priredio od ranijih skladbi. To su Fantasia breve (Leipzig, 1905), Scherzo op. 62 (Beč, 1906) i L’heure des rêveries (Beč, 1917). Bizarna serenada osmišljena je 1915. u Beču kao skica za dio planiranog ciklusa Moja domovina. Na partituri je Bersa zapisao: Stari Mauzolej / noću zle vile prave serenadu i jedna pleše i pjeva okolo mauzoleja. Samoća na groblju u Supetru / narod priča = noću ustaje mladić sa groba i čini serenadu iz groba.

Baleti Manuela de Falle (Cádiz, 1876 – Alta Gracia, Argentina 1946) smatraju se najsuptilnijom stilizacijom flamenca u koncertnom repertoaru i uzimaju se kao referenca svih budućih fuzija takve vrste. U svom poznatom eseju iz 1922. de Falla utvrđuje tri primarna vanjska utjecaja koja su stvorila stil flamenco glazbe i plesa. To su bizantinska crkvena glazba istočnog Mediterana, zatim maurska glazba sjeverne Afrike i arapskog svijeta, te, posebno, folklorna glazba Indije s njenim ritmovima koju su donijeli Romi. Stavci Pantomime, Danza del terror i Escena dio su baleta El Amor Brujo iz 1915. Danza de los vecinos (seguidillas) i Danza de la Molinera pripadaju baletu El sombrero de tres picos, premijerno izvedenog 1919. u Londonu u produkciji Sergeja Djagileva i kostimografiji Pabla Picassa. Glazba de Falle prožeta je duhom flamenca koji se naziva duende. Izraz je to koji pripada u onu grupu neprevodivih riječi kakve svi jezici imaju, prema Lorcinim riječima tajanstvena sila koju osjeća svatko, a ne može objasniti nitko.

Melita Ivković

photo by Zeljko Karavida

priredila Sanja Benčić