Art

Art

Vijesti iz umjetnosti

Izložbe

NOVO SVITANJE, umijeće izražavanja likovnošću – od želje do realizacije

Pozvani ste na otvorenje izložbe polaznika likovne radionice udruge osoba s posebnim potrebama SVITANJE

u četvrtak, 8. ožujka 2018. godine s početkom u 19.00 sati

polaznici: Miroslava Božanović, Vesna Fidermuc, Damir Vukadin, Augustina Harapin, Goran Ganza, Irina Tkalec, Irena Barišić, Romano Dimić, Marko Friščić, Mirjana Ksionžik, Dražen Fekete, Sara Golomac, Višnja Kramarić, Martina Brnčić
izložba: NOVO SVITANJE
voditeljica radionice: Mercedes Bratoš

NOVO SVITANJE

Likovni stvaralački izričaji i umijeća izražavanja tehnikama crtanja, slikanja i drugih načinima te postupci nastajanja djela služe kao izvrsno sredstvo izražavanja, komunikacije i razumijevanja među ljudima. Likovna umjetnost u terapijskim primjenama, za razliku od svijeta, u Hrvatskoj je vrlo slabo korištena.

Program kreativnog rada u likovnoj radionici art terapije Udruge „Svitanje“ obuhvaća od 10 do 15 korisnika u dobi od 25 do 65 godina. Korisnici su liječeni i boravili na različitim psihijatriskih odjelima. Danas korisnici svoje kreativno vrijeme provode u udruzi Svitanje.

Kreativni program obuhvaća nekoliko terapijskih programa. Jedna od njih je i kreativna radionica u kojoj se korisnici relaksiraju i prolaze faze imaginacije kroz nekoliko postupaka.

Korisnici koji su zajednički radili slike su: Miroslava Božanović, Vesna Fidermuc, Damir Vukadin, Augustina Harapin, Goran Ganza, Irina Tkalec, Irena Barišić, Romano Dimić, Marko Friščić, Mirjana Ksionžik, Dražen Fekete, Sara Golomac, Višnja Kramarić, Martina Brnčić

Jedna od glavnih zadaća Udruge je osjetiti potrebu svojih korisnika za kreativnošću i izražavanjem te im pomoći u putu i načinu od njihove istinske želje do njezine realizacije.

Mercedes Bratoš

Svrha Udruge SVITANJE za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja je poticanje različitih programa za rehabilitaciju osoba s psihičkim bolestima u zajednici u cilju povećanja autonomije i zaštite ljudskih prava kako bi omogućila oboljelima od psihičkih bolesti dostojanstven život, sa što više samostalnosti i optimalnom podrškom, razvoj alternativnih oblika skrbi i prevencija institucionalizacije. Procjena funkcioniranja osoba s psihičkim poteškoćama je slaba točka i hrvatskog zakonodavstva. Nisu sve osobe koje imaju invaliditet zbog psihičke bolesti nesposobne za rad, već bi trebale biti u mogućnosti tražiti procjenu svog invaliditeta, kao što to mogu osobe s tjelesnim poteškoćama te na temelju toga pronaći za sebe posao koji im je prilagođen i vrstom posla i radnim vremenom. udruga-svitanje.hr

Mercedes Bratoš, voditeljica i asistentica kreativnih radionica art terapije u Udruzi Svitanje (Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja), rođena je 1979. godine u Dubrovniku gdje je završila osnovnu i srednju umjetničku školu Luka Sorkočević. Diplomirala je na Accademi di Belle Arti u Firenci, u klasi prof. Umberta Borella. Imala je više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je HDLU-a i HULUK-a. Živi u Zagrebu.

Izložba se može pogledati: pon-pet, od 10,00 do 16,00, srijedom do 17,00 sati, do 12. ožujka 2018. godine. Subotom, nedjeljom i blagdanom zatvoreno. Ulaz slobodan! Izložba se može pogledati na web adresi www.uriho.hr

Izdavač kataloga
Ustanova URIHO, Zagreb

Za izdavača
Josip Držaić

Urednik kataloga
Stjepan Katić

Dizajn
Akademija-Art

Tekst
Mercedes Bratoš

Grafička priprema
Julijana Puljić

Voditeljica galerije
Vesna Ivetić

Tisak
URIHO Zagreb

Naklada: 100 primjeraka
Zagreb, ožujak 2018. godine

Galerija SUNCE, Ustanova URIHO
Av. Marina Držića 1, Zagreb
tel: 01 643 00 60
e-mail: uriho-galerijasunce@uriho.hr

ISBN

Sunčana Simichen: DNEVNI UTISCI

Sunčana Simichen će nam u Gradskoj galeriji Labin predstaviti radove recentne produkcije iz tri ciklusa

“Prepoznatljiv rukopis, neuobičajene i uvijek nove metode izvedbe, često u kombinaciji s klasičnim grafičkim tehnikama, te široko polje interesa krase opus Sunčane Simichen. Izložba objedinjuje nekoliko aktualnih tema koje umjetnica problematizira u zasebnim ciklusima, a koji se isprepliću u svojoj srži. Motivi su uvijek polazište za rad, dok je ključan sam proces izrade jer omogućuje slobodu, otvorenost i inovativnost, te eksperimentiranje u području grafike.

Najosobniji radovi na izložbi proizlaze iz ciklusa “Ca je to traversa?” u kojem Sunčana Simichen dokumentira noninu pregaču kroz niz kolažiranih otisaka linoreza. Sam naziv radova otkriva porijeklo i čvrstu vezu sa Istrom. Izvorne dijalektalne riječi ukazuju na očuvanje labinjonske cakavice, dok motiv traverse, odnosno pregače, predstavlja zaštitni simbol snažne istarske žene – u ovom slučaju umjetničine none uz koju je provela djetinjstvo.

I dok je u radovima s motivom traverse umjetnica sama otiskivala rad, u ciklusu na temu crvenog tepiha glavnu ulogu preuzima posjetitelj. Simbolika jednog posve jednostavnog predmeta poput crvenog tepiha nosi iznimno puno konotacija i značenja.

Uz preispitivanje pravih vrijednosti i uloge pojedinca u društvu, treći segment izložbe obrađuje ključno pitanje vrijednosti umjetničkog rada.

U seriji radova pod nazivom “Nešto” Sunčana Simichen s određenom dozom ironije problematizira nametnute trendove, te interpretira degradirajući položaj umjetnosti stavljanjem grafičkog rada u funkciju bonus dodatka koji kupac ostvaruje prilikom kupovine “neophodnih” materijalnih potrepština.

Sunčana Simichen utiske iz svakodnevnice pretvara u otiske na papiru analizirajući i propitkujući teme iz vlastitog života, života društva i života umjetnosti.”

Sonja Švec Španjol…iz predgovora katalogu izložbe

Otvorenje u petak, 02. ožujka 2018. godine, u 19 sati. O izložbi će govoriti Sonja Švec Španjol, povjesničarka umjetnosti.

Sunčana Simichen rođena je u Rijeci 1988. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli upisala je Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomirala je 2012. godine i stekla titulu magistra likovne pedagogije. Trenutno radi u Srednjoj školi Duga Resa kao profesorica grafičkih tehnika.
Dobitnica je:
– 2. nagrade na izložbi 21. Labinskog uzleta likovnosti 2017., u obliku samostalne izložbe u Gradskoj galeriji Labin,
– nagrade “Red Carpet 2015.”, koju je dodijelio Hrvatski muzej turizma u suradnji s “Roter Teppich für Junge Kunst” iz Beča, Austrija,
– posebne nagrade HDLU-a Rijeka dodijeljene na manifestaciji „Mandrać 2014.“,
– posebne pohvale žirija za rad “Sinergija” na izložbi Biennale mozaika Rijeka 2013. godine
– treće nagrade u kategoriji najboljeg grafičara na izložbi 6. EX-YU konkursa za grafiku 2012. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2012. godine. Živi i djeluje u Kršanu, Rijeci i Karlovcu.

Izložbu u Gradskoj galeriji Labin posjetite do 31. ožujka 2018.

Retrospektivna izložba Vanje Radauša u Ozlju

Retrospektivna izložba jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara, akademika Vanje Radauša, otvara se u subotu, 24. veljače 2018., u 18 sati u Zavičajnom muzeju Ozalj, koji djeluje u sklopu Starog grada Ozalj u Ozlju

Vanja Radauš rođen je 1906. u Vinkovcima, diplomirao je 1930. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te bio profesor na istoj 1945–69., gdje je vodio Majstorsku radionicu za kiparstvo 1950–75. Bio je od 1947. član JAZU (danas HAZU). Na početku karijere stvarao je pod utjecajem I. Meštrovića te A. Rodina i É. A. Bourdellea. Široki raspon tema ga je zanimao od socijalne tematike i teatralnih gesta preko suptilnih lirskih ugođaja do dramatičnih i monumentalnih ekspresionističkih izraza, te teme vezane uz tragične sudbine protagonista hrvatske kulturne povijesti poput V. Karasa i Slave Raškaj. Izveo je nekoliko spomeničkih rješenja, te mnogobrojne biste i nadgrobne spomenike. Radio je i medalje (Dr. Ante Starčević, 1943; 100. godišnjica osnivanja JAZU, 1966), ukupno 27 medalja. Izradio je ciklus crteža tzv. decalcomanije (akvarel, tempera) koje prethode hrvatskoj apstraktnoj umjetnosti lirske orijentacije. Osim kiparstva bavio se pisanjem i slikanjem, izdao je dvije zbirke poezije. Umro je 1975 u Zagrebu, pod tragičnim okolnostima. Stručni kritičari s apsolutnom opravdanošću rangiraju ga među naše najbolje kipare svih vremena. foto: ugdubrovnik.hr

Anita Kontrec: KUĆE I SNOVI – ISCJELJIVANJE KUĆA

U četvrtak 15. veljače 2018., u 19 sati u Galeriji Laval Nugent otvara se samostalna izložba Anite Kontrec pod nazivom “KUĆE I SNOVI – ISCJELJIVANJE KUĆA”

Autor fotografija je Emil Fuš

Uz svečano otvorenje izložbe u četvrtak 15. veljače 2018. u 19 sati, radujemo se i Vašem dolasku na ekskluzivno vođenje kroz izložbu i druženje s umjetnicom koje će se održati u četvrtak 1. ožujka 2018. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent.

Robert Kavazović: ISCJELJIVANJE KUĆA – izložba Anite Kontrec
Galerija Laval Nugent, 15. 2. – 7. 3. 2018.

Anita Kontrec, hrvatsko-njemačka umjetnica, jedna je od najznačajnijih konceptualnih i likovnih osobnosti recentne hrvatske umjetničke scene. S Anitom smo do sada uspješno surađivali već u nekoliko projekata, a sada se napokon našoj likovnoj javnosti predstavlja i samostalnom izložbom u Galeriji „Laval Nugent“.

Najnoviji ciklus radova pod nazivom „Iscjeljivanje kuća“ nastavak je njezinoga projekta Kuće i Snovi kojeg je do sada realizirala na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi  postavljajući ključno pitanje: „Što je dom?“. Projekt je započeo u ožujku prošle godine u
Kölnu, gdje je naglasak stavljen na pretjerani konzumerizam današnjega društva. U Veneciji, na zajedničkoj izložbi Personal Structures – Open Borders, u velebnom zdanju Palazzo Mora u sklopu 57. Venecijanskoga bijenala, Anita Kontrec aktualizirala je temu migracija stanovništva od početka 20. stoljeća do danas. Sudjelovala je na izložbama u Umagu i Kopru koje su bile dio projekta pod nazivom „ZID“, također s temom prelaska granice, kojom se Anita bavi još od početka 90-ih. U čuvenom Dulwich College-u u Londonu u studenom prošle godine, zajedno s učenicima koleđa izradila je instalaciju „Zigurat“, kao referencu na kolijevku civilizacije koja se ciljano uništava tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u ratovima u Siriji i Iraku. Poveznica su i suvremeni zigurati, kao siromašne četvrti „slumovi“ u kojima privremeno ili trajno žive milijuni ljudi. Tema je čitavoga projekta „Dom“ i potraga za domom, migracije kao povijesna činjenica i izvor trauma, ali i kvalitativno novih kulturnih iskustava. Na kiparskoj koloniji Forma Viva u Sv. Kuzmu u Rijeci Anita je prikazala migracije kao izvor bogatstva te je uvela ideju „iscjeljivanja“ tih „ranjenih“i fragilnih, bijelih kućica od gipsa. Kućice su učvršćene pčelinjim voskom s oznakom zlatnog križa, kao simbolom svojevrsna iscjeljenja i ravnoteže.

Na izložbi Iscjeljivanje kuća u Galeriji „Laval Nugent“ umjetnica nastavlja s procesom „iscjeljivanja“ kuća voskom i zlatom, ali uvodi i jednu novost. Napokon se kao novi element instalacije uvodi i boja. Trodimenzionalne skulpture prelaze u dvodimezionalne slike/objekte, a gipsane krhke kućice postaju solidne mramorne kuće – idealne, definicijske i arhetipske, kuće koje utjelovljuju sve što predstavlja dom: sigurnost, stabilnost, čistoću, harmoniju i zaštićenost. Vosak sa saćem simbol je strukture, med predstavlja hranu i zdravlje, a boja – energiju i emocije koje su Aniti jednako važne kao i refleksivnost. U život se vraćaju elementi igre i radosti. Boja privlači svjetlost, a svjetlost je simbol nade i života.

Kao umjetnica, Anita Kontrec jednostavno zrači i osvaja svojom duhovnošću,inteligencijom i voljom za kreacijom i likovnim stvaranjem. Među suvremenim umjetnicima već dugo nisam upoznao nekoga tko tako uporno stvara, beskrajno i neumorno promišlja, ali i sve svoje ideje obrazlaže skromno i zapitkuje nas, kao publiku i likovne kritičare, o svemu što je zanima. Veliki dio njezinoga posla sastoji se i od znanosti: antropologije, sociologije i filozofije. Promišljanje i refleksija osnove su joj za prvu pravu iskru u buktinji konačne izvedbe, likovne realizacije nekog njezina djela. Misaono u realizaciji prestaje, jer je odredilo tijek, ali Anita pritom uvodi u nju i svoje estetske, likovne i nadasve emotivne spoznaje, kao stvaralačka načela kojima svoje radove dovodi do krajnje likovne redukcije: minimalizaciju likovnog podražaja koja ostvaruje izrazito visoke estetske i umjetničke domete. To su dometi koji je svrstavaju u sam vrh naše likovne i umjetničke scene, a usudio bih se reći i znatno šire, u sam vrh europske, pa i svjetske likovne scene. U prilog tome svjedoče i izložbe u Londonu i Veneciji, gdje su vodeći poznavatelji umjetnosti prepoznali Anitu kao veliku umjetnicu. Anita je istodobno i slikarica i filozofkinja; i kiparica i psiholog; čovjek i umjetnik. Anita Kontrec nadilazi ustaljeni pojam jednoznačno shvaćena likovnoga umjetnika.

Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.

Anita Kontrec diplomirala je na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu englesku književnost, sociologiju i kulturnu antropologiju, a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pohađala je kiparsku klasu profesora Ivana Sabolića. Iako od početka 90-tih godina pretežno živi u Kölnu, kontinuirano se javljala zapaženim izložbama i projektima i na hrvatskoj likovnoj sceni. Za njezinn rad karakterističan je spoj umjetničkog i znanstvenog diskursa, kao i korištenje različitih medija i žanrova vizualne umjetnosti kao što su slikarstvo, skulpture, instalacija i performans. Koncipirala je i organizirala mnogobrojne interdisciplinarne međunarodne projekte, surađivala s istaknutim muzejima i galerijama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, te izlagala na relevantnim europskim sajmovima umjetnosti. Svoje gotovo 40-godišnje likovno stvaralaštvo predstavila je hrvatskoj kulturnoj javnosti na retrospektivnoj izložbi KRUŽNI TOK u galeriji „Prsten“ u rujnu 2016. godine, te izdala istoimenu monografiju u suradnji sa Studiom Rašić.

Iako je tema izbjeglištva i potrage za domom posljednjih godina postala brizantna globalna tema, pa tako i tema umjetnosti, Anita Kontrec se i u svojim ranijim umjetničkim projektima od početka 90-tih godina bavila tom problematikom. Tako je 1992. godine u suradnji s gradom Kölnom i Muzejom Ludwig organizirala izložbu „Zemlja-Rat-Pepel“ u Vijećnici grada Kölna, a 1993. projekt RECALL BYBLOS u Ludwig Forumu fuer Internationale Kunst u Aachenu i Klovićevim dvorima u Zagrebu.

Prvu samostalnu izložbu održala je 1986. godine u galeriji DDT u Zagrebu. Od tada je održala brojne samostalne izložbe u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, te sudjelovala u značajnim žiriranim grupnim izložbama u tim zemljama.

Tokom 2017. godine izlagala je u Veneciji – Palazzo Mora, Umagu – Foto Galerija Grin, Kopru – Palazzo Gravisi, London – Dulwich College, te u sklopu Art Basel Week-a na međunarodnom aerodromu u Baselu.

Sonja Švec Španjol

O dijelaogu između novog i starog grada

U sklopu Srijede u Muzeju, koja je na rasporedu 14. veljače ove godine, u palači Herzer (GMV Franjevački trg 10) održava se predavanje pod nazivom O dijalogu između novog i starog grada, koje je pripremila dr. sc. Ana Šverko

Tom prigodom dr. sc. Šverko fokusirat će se na fenomen adaptacije baštine u današnjoj arhitekturi i urbanizmu i značaj povezanosti cijeloga grada putem kontinuiranoga javnog prostora i sustava gradskih komunikacija, a probleme suvremenog urbanističkog projektiranja u povijesnim gradovima ilustrirat će na primjerima Splita i Varaždina.

O dijelaogu između novog i starog grada Foto Zoran Alajbeg

“Živimo u društvu konflikata, a ne spontanih konsenzusa”, rekao je jednom prilikom talijanski arhitekt De Carlo, koji se još u drugoj polovici 20. stoljeća zalagao za suvremene intervencije u povijesnim gradovima koje uspostavljaju dijalog s prošlošću, ali s konačnim ciljem uspostave dijaloga između prostora i njegovih korisnika. Nemoguće je, stoga, planirati i projektirati gradove bez interdisciplinarnog pristupa i participacije korisnika, baš kao što je i uputno težiti projektima koji dozvoljavaju slobodu alternativnih načina korištenja i doživljaja prostora. Prikazom primjera iz teorije i prakse, od De Carlovih do suvremenih primjera grupe OMA i promišljanja arhitekta Koolhaasa na temu novog pristupa zaštiti baštine u suvremenom kontekstu, kroz predavanje će se pokušati ukazati na zajedničko u pristupu projektiranju u povijesnim gradovima poput Varaždina i Splita, koji bi uz kvalitetnu strategiju urbanističkog projektiranja mogli osigurati harmoniju staroga i novoga i postići stabilnost potrebnu za svoj razvoj.
Predavačica dr. sc. Ana Šverko viša je znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti – Centru „Cvito Fisković“ u Splitu i docentica na splitskom Studiju arhitekture te dobitnica Nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata “Neven Šegvić” za knjigu Grad (ni)je kuća.

Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan. Suorganizator je Društvo arhitekata Varaždin.

Lice i naličje, izložba u galeriji Bruketa 2

“Lice i naličje” naziv je nove izložbe u Galeriji Bruketa 2 na Sušaku. A kako je vrijeme karnevala, tako se simbolično i ova izložba bavi maskama, izazivajući posjetitelje da razmisle o licu i naličju umjetnosti kroz dva intrigantna umjetnička djela.

Tko ih je naslikao? Koju tajnu skrivaju? Što nam govore o svojim autorima? Izložba je, nesumnjivo, pomalo mistična kao i karnevalske maske koje pozivaju da ih skinemo i otkrijemo tko se ispod njih krije. Zanima li vas priča o nastajanju ove izložbe, pročitajte je u nastavku. Želite li doživjeti izložbeni postav obavijen velom tajne, pozivamo vas u Galeriju Bruketa 2, gdje će izložba biti postavljena do konca veljače.

Uz izložbu “Lice i naličje”, razmišljanja Vladimira Brukete

“Pojam vrijednosti nekog umjetničkog djela ne može se poistovjetiti s pojmom dopadljivosti. Dok je pojam sviđanja relativan, za ljepotu i vrijednost nekog umjetničkog djela to ne vrijedi. I kao što za slike kažu da su rukopis i ogledalo slikara, tako i nas koji ih promatramo iz kojekakvih pobuda neke slike zanimaju više od drugih.

Ova izložba povod je da prikažem put prosječnog zaljubljenika u umjetnost. Često, nažalost, odabir pri kupnji neke slike određuje naša kupovna moć. To nas možda dodatno motivira da tražimo nešto neotkriveno što je do sada nepronađeno i neprepoznato, primjerice sliku nekog genija koju bismo mi otkrili i kupili. Ponekad takva intrigantna slika u našim očima dobije posebno značenje.

Stavimo je na počasno mjesto na zidu i njome smo zaokupljeni godinama. Kriterij i ukus mijenjaju se s iskustvom pa slike zamijenjujem ili kupujemo nove, u stalnoj potrazi za avanturom koja se zove kolekcionarstvo.

Tako je nekako izgledao i moj put kad sam otkrio prvu sliku izloženu na ovoj izložbi. Smatrao sam da zaslužuje veliku pozornost zbog svoje mističnosti, tajnovitosti. Otkrivajući je, i sam sam sebe propitivao. Otkrio sam je na mjestu gdje se osim slika moglo naći sve i svašta. Ulje na platnu, većeg formata, slika stara pedesetak godina, tamo gdje obično stoji potpis, vidim – nema ga. U mojem domu ta je slika već više od trideset godina. Vjerojatno puno obitelji čuva neku staru sliku kojoj ne zna vrijednost, ni ime autora.

Zašto ovu sliku autor nije potpisao? Naime, potpis se nalazi ispod namaza boje i na platnu se nazire samo malo ispupčenje: JOB. Po mnogim elemetima koje čine neko slikarsko djelo, nalazim veliku sličnost sa slikarstvom Ignjata Joba (1895-1936). Slika je realistična, na njoj prepoznajem motiv primorskog pejsaža – motiv lučice u Voloskom kraj Opatije. Otprije znam da je obitelj Job živjela u Opatiji, što još više pridonosi uvjerenju da sam na pravom tragu. Način kojim su oslikane barke, ribari, kuće, stabla, atmosfera slike, paleta boja. Sve pet!

Prije mjesec dana čitam u novinama da se u Beogradu otvorio Muzej moderne umjetnosti, koji je godinama bio zatvoren. Uz nekoliko popratnih slika, ugledam sliku “Poslije ribarenja” Ignjata Joba.

Prepoznajem je, iako motiv nije Volosko, nego neki dalmatinski gradić. Opet, sve je nekako drukčije. Bolje. Osjećam lakoću slikanja, virtualne poteze kistom. Gledam remek djelo. Vraćam se opet svojoj slici, uspoređujem je s beogradskom slikom, nekako mi je kruta, ne osjećam onaj zanos.

Pitam eminentne stručnjake za slikarstvo I. Joba. Jedan smatra da je slika Jobova, drugi misli da nije. Meni se čini najvjerojatnijim da je netko, u nastojanju da pronikne u tajnu stvaranja Joba, koristio njegovu maniru, da ga oponaša.

U ovo vrijeme karnevala čini mi se primjerenim da izložim takvo djelo, jer mi se nameće misao da je netko, prikrivši potpis, zapravo preko svog lica navukao masku, a nama ostavio da pokušamo otkriti tajnu.

Osim prve intrigantne slike, izložio sam još jednu koja mi se činila zanimljivom, tajnovitom, no ničim se posebno nije izdvajala dok ime njenog autora nisam vidio u bečkom muzeju. Naime, to je slika bečkog slikara rane secesije Alexandera Rothauga (1870-1946) .

Iako je potpis čitak, nisam poklanjao osobitu pažnju toj slici, kao ni desetke drugih starih slika, u debelim smeđim okvirima. Prije izvjesnog broja godina, prilikom obilaska bečke Albertine, vrlo sam lako uočio potpis “mog” slikara, koji je na zidu visio odmah do slavnog Gustava Klimta (1862-1918) !

Mnogi ljubitelji secesiju svrstavaju u dekorativnu umjetnost, što bi značilo manje vrijednu. I mi u Rijeci imamo Klimtovu “dekoraciju” na stropu HNK. Poznavatelji umjetnosti misle da te freske vrijede isto koliko i sama zgrada kazališta.

Mislim da smo u ovo vrijeme poklada motivirani da skinemo maske, obmane i zablude i razotkrijemo lažne vrijednosti. Svakome od nas treba snage da u još jednom cjelogodišnjem ciklusu prepozna prave vrijednosti. Vjerujem da i kroz umjetnost kao način razmišljanja nalazimo dodatni smisao.”

Vladimir Bruketa

Prva samostalna izložba Ivane Bajcer

Prva samostalna izložba Ivane Bajcer pod nazivom Podvlačim crtu otvorena je u petak 26. siječnja 2018.  u Galeriji Green Room u Zaboku. Izložba ostaje otvorena do 9. veljače 2018.

Ivana Bajcer višestruko je nagrađivana studentica diplomskog studija grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svom radu Ivana Bajcer istražuje načine na koje može angažirati promatrača na introspekciju. Osjećaji koji se u različitim situacijama bude u njoj ujedno su i glavni pokretač njezinog djelovanja. Prilikom umjetničkog stvaranja uvijek polazi od ideje i koncepta, a zatim postepeno dolazi do medija – alata za koji smatra da će njime najvjernije predočiti vlastitu zamisao. U svom dosadašnjem umjetničkom obrazovanju Ivana Bajcer je istraživala totalitet čovjeka kao kozmičkog bića. Njezina umjetnička namjera jest analizirati ljudske vrijednosti, mane i postupke, a sve to polazeći prvenstveno od sebe same.

“Ivana Bajcer u ciklusu “Podvlačim crtu” otkriva vlastite probleme, nesigurnosti i strahove istovremeno problematizirajući univerzalne teme s kojima se svatko od nas može poistovjetiti. Čin suočavanja s prošlošću iskaz je hrabrosti, odlučnosti i sazrijevanja koje dovodi do osvještavanja, oslobođenja, razvoja i rasta. Tako likovna djela unutar kojih umjetnica problematizira vlastite nesigurnosti, nelagode i bojazni postaju ključni faktor u procesu samoizlječenja. Proživljavajući sve negativnosti iz prošlosti s jednim vremenskim odmakom Ivana Bajcer u radovima ilustrira emocionalne doživljaje svih relevantnih događaja koji su u njoj odmalena izazivali nelagodu, tjeskobu i odbojnost. Umjesto lijepe i vrlo često kontrolirane fizičke vanjštine autorica ukazuje na ono što bukti unutar nas, ono što je krnje, bespomoćno i očajno. Figura čovjeka sa zakržljalim stopalima i rukama izvijenim u formu kandži simbol je koncentracije kaosa unutar nas samih. Akromatske boje i tamni prigušeni tonovi vjerno oslikavaju dominantne emocije, atmosferu i karakter unutarnje borbe. Jedina izražena boja je jarko crvena koja istovremeno simbolizira emocije, pulsirajuću energiju, ali i krv, odnosno ranjivost duše i posljedice snažne borbe. Kroz cikluse autoportreta i radove Slijepo vjerovanje, Nasljeđe, Čovjek pijavica, Nemoć, Skok, Oslobođenje i Uzlet pratimo autoričino suočavanje s prošlošću, te borbu protiv svega onog nametnutog i duboko usađenog.” (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

 

Ivana Bajcer rođena je u Zaboku 1993. godine. Završila je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku 2012. godine na grafičkom odjelu kod profesorice Carmen Bačure Potočić. Trenutno je na diplomskom studiju grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom profesorice Tanje Dabo. Izlagala je na brojnim radionicama (MAPWorkshop Budimpešta, 2016. godine, 22. međunarodna likovna kolonija LindArt Lendava, grafička radionica “Artionica“ Klovićevi dvori, Zagreb 2016.). i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Imaginarni svjetovi Lauba 2018., 7. Hrvatski trijenale grafike, Zagreb 2016., Grafična pomlad, Ljubljana, 2015). Od 2017. godine članica je HDLU-a u Zagrebu i HULU-a u Splitu. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13 za 2017. godinu. Za svoj rad više je puta nagrađivana (Rektorova nagrada za rad Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016., Posebna pohvala za uspješan rad u ak. god. 2013/2014., 2014/2015. i 2016/2017.).

Izložba slovenskih slikara u Galeriji Sunce: I SUSJEDI I PRIJATELJI

Izložba slovenskih slikara iz Udruge DLU-RIFNIK ŠENTJUR Dragana Podovca, Ive Brodeja, Martina Čatera i Roberta Podpečana naziva I SUSJEDI I PRIJATELJI otvara se u četvrtak, 8. veljače 2018. godine s početkom u 18.00 sati u Galeriji Sunce. Izložba se može pogledati: pon-pet, od 10,00 do 16,00, srijedom do 17,00 sati, do 2. ožujka 2018. godine. Subotom, nedjeljom i blagdanom zatvoreno. Ulaz slobodan!

I SUSJEDI I PRIJATELJI

Udruga DLU-RIFNIK Šentjur osnovana je 1997. godine a djelovala je u Osnovnoj školi Franjo Malgaj u sklopu ustanove “Ljudske Univerze ŠENTJUR”. U travnju 1999. godine službeno je registrirana kao udruga DLU-RIFNIK ŠENTJUR. Danas u Šentjuru djeluje preko 34 kulturne udruge. Tada g. Ivo Brodej kao član postaje predsjednik i mentor članovima udruge. Okupljala je 33 člana, a danas 25 članova. 13 slikara i 12 vezilja i švelja koje izrađuju ručne radove. Udruga je imala prako 280 skupnih izložaba u Sloveniji i inozemstvu. Za svoje radove članovi su primili nekoliko priznanja a najveće im je priznanje posjet predsjednika Republike Slovenije Boruta Pahora koji je pohvalio njihovu kulturnu suradnju sa slikarima iz Hrvatske. Kroz ovu izložbu I SUSJEDI I PRIJATELJI suradnja sa hrvatskom likovnom Udrugom željezničari slikari Plavo svjetlo iz Zagreba se nastavlja. Zahvaljujemo svima koji će razgledati izložbu na kojoj se predstavljaju četiri člana naše udruge.

Dragan Podovac, predsjednik udruge DLU-RIFNIK ŠENTJUR

DRAGAN PODOVAC rođen je 1953. godine u Vrnjačkoj Banji. Godine 1976. dolazi u Sloveniju. Danas sa svojom obitelji živi u Šentjuru u ugodnoj okolini okružen prijateljima koji ga potiču na likovno stvaralaštvo. Od djetinjstva teži slikarstvu. Slikati počinje u tehnici tempere, a tehnika slikanja u ulju mu je najdraža. Od 1999. Godine član je DLU Rifnik Šenjtjur. Izlaže samostalno i skupno. Sudionik je mnogih kolonija i ex-tempora u Sloveniji i izvan nje.
Radovi: Novi Kloštar, akril na platnu; Šmartinsko jezero, ulje na platnu; Verbensko jezero, ulje napltnu; Vrtnice (ruže), akril na platnu; Žalosna vrba, ulje na platnu

 

IVO BRODEJ rođen je u selu Veliki Raven u općini Vojnik. Nakon susreta s akademskim slikarom g. Petrom Krivcem, koji je bio njegov učitelj, donosi odluku o odabiru budućeg zanimanja – postati učitelj likovnog. Nakon završetka Pedagoške akademije, smjer likovnog odgoja, 1977. godine dolazi u Šentjur. Kao mladi učitelj likovnog odgoja. U radu s djecom postaje aktivni sudionik kulturnog života grada Šentjura. I danas je posvećen obitelji i zajednici, ali i likovnom stvaralaštvu na koje je posebno ponosan. Danas njegovi su učenici likovni pedagozi i uvaženi slikari, a svoje likovno pedagoško, praktično i teoretsko likovno znanje nesebično prenosi na slikare članove svoje matične udruge DLU Rifnik Šentjur.
Radovi: Jesen na ribnjaku; Pohorski potok; Savinja, akril na platnu; Zimsko jutro; Žuborenje kapljica, akril na platnu

 

MARTIN ČATER rođen je u Celju. Radi na Slovenskim željeznicama. U prave slikarske vode uvodi ga likovni pedagog Ivo Brodej, s kojim se ponovo susreće u udruzi DLU Rifnik 1997. godine. Od 1997. do danas član je udruge DLU Rifnik Šentjur. Izlaže samostalno i skupno, a jednu od svojih izložaba posvetio je baki i djedu iz Zagorja. Za svoj rad primio je mnoge nagrade: plaketu Unicefa, International Shankars Competition u New Delhiju. Priznanja za sudjelovanje na kolonijama i Ex-temporama. Svoje radove voli poklanjati u humanitarne svrhe. Njegove slike nalaze se od Europe, Australije, Amerike pa sve do Japana. Slikanje je njegov sastavni dio života i posvećuje mu puno slobodnog vremena.
Radovi: Ban Jelačić, akril na platnu; Divlji Petlin, akril na platnu; Konj, akril na platnu; Pokrajina, akril; na platnu; Violina, akril na platnu

 

ROBERT PODPEČAN rođen je 1967. godine u Celju. Od 1988. godine radi u Telekomu Slovenje. S aktivnim slikanjem počeo je 2000. godine. Od 2002. godine član je Udruge slikara u Ljubljani, a od 2012. godine međunarodne organizacije Union Scipt te od 2015. Udruge DLU Rifnik Šentjur. Likovni izričaj mu je u raznim slikarskim tehnikama. Izlaže samostalno, skupno i učesnik je nekoliko likovnih kolonija ex-tempore u Sloveniji. Likovna kritičarka Ivanka Zajec Cizelj o njegovom radu kaže: „Slikar nam govori sa neposredno prepoznatljivim motivima, koji su jednostavni i jasno prepoznatljivi. Stil je slobodan, topao, poslušan slikarevoj duši i prilagođen zadanom cilju.“
Radovi: Dubrovnik, akril na platnu; John Wayne, akril na platnu; Jabuke, akril na platnu; Dražen Petrović, akril na platnu; Travnik (livada), akril na platnu

 

Izdavač kataloga
Ustanova URIHO, Zagreb

Za izdavača
Josip Držaić

Urednik kataloga
Stjepan Katić

Organizacija
Tanja Horvat, Udruga željezničara slikara Plavo svjetlo Zagreb

Dizajn
Akademija-Art

Grafička priprema i tisak
URIHO Zagreb

Naklada: 150 primjeraka
Zagreb, veljača 2018. godine

Galerija SUNCE, Ustanova URIHO
Av. Marina Držića 1, Zagreb
tel: 01 643 00 60
e-mail: uriho-galerijasunce@uriho.hr

ISBN

Glazba


Warning: Unknown: open(/var/akademij/public_html/tmp/sess_72572be2404f9185e9ef277f8b40480d, O_RDWR) failed: No such file or directory (2) in Unknown on line 0

Warning: Unknown: Failed to write session data (files). Please verify that the current setting of session.save_path is correct (/var/akademij/public_html/tmp) in Unknown on line 0