Slađana Milićević, sjajna mlada hercegovačka akademska grafičarka, medij digitalne grafike povezuje s modernim, dinamičnim, brzim i tehnološkim napretkom današnjice te prednosti koje pruža digitalna obrada slike koristi da bi ojačala ideju rekompozicije i dinamike, brzine promjenjivosti prenesene informacije, dok na neki način i postavlja pitanje, daje kritiku te problematizira tematiku mogućeg otuđenja i gubljenja u današnjem ubrzanom i virtualnom svijetu.

Grad, rekompozicija, međuljudski odnosi, dinamika, promjenjivost i digitalno – ovo su pojmovi koje Slađana Miličević koristi da bi postavila pitanja, te kroz vlastito kreativno-praktično istraživanje uz pomoć medija digitalne grafike i odgovorila na njih.

Slađana Milićević 1

 

foto galerija

Pogledajte galeriju Slađane Milićević / 70 foto!

Ciklusu grafičkih listova pod nazivom Digitalni grad kroz medij digitalne grafike prethodi kreativno-praktični rad sa četvrte godine studija i grafički listovi iz ciklusa Grad koji su se temeljili na odnosu muškarca i žene. Dio tog istraživanja tvorili su i grafički listovi pod nazivom Digitalni grad. Upravo ovi grafički listovi, koji propituju tehnološki razvoj čovječanstva, dinamiku rasta grada, predstavljaju okosnicu Slađaninog istraživanja. Jasno je napokon i zašto za odgovor na ova postavljena pitanja, autorica bira medij digitalne grafike.

Vlastito promišljanje, u cilju jasnog prikaza vlastitog viđenja današnjeg grada, kao i ukazivanja na potencijalne probleme brzine promjenjivosti i dinamike življenja autorica jasno upotpunjuje i oslanja na pravce XX stoljeća, futurizam i pop-art. Upravo ova dva pravca problematiziraju napredak tehnologije koja omogućava brži protok informacija, okretanje ka modernom i budućem vremenu, te Slađana u njima pronalazi temelj vlastitog istraživanja i promišljanja o gradu, dinamici, pokretu, rekompoziciji i promjenjivosti. Na grafičkim listovima jasan je uticaj i razumijevanje ideje i misli ova dva pravca, a razlika jeste u tome što se Slađanino istraživanje i kreativni proces ne zaustavlja na tome već se proteže na vrijeme u kome ona živi, na usvajanje i korištenje novih dostupnih tehnologija kao što su kompjuterski programi koji omogućavaju „brži“ dolazak do cilja, bezbrojne kombinacije, beskonačnu igru u kreativnosti, istraživanju i izražavanju.

Slađana medij digitalne grafike povezuje sa modernim, dinamičnim, brzim i tehnološkim napretkom današnjice te prednosti koje pruža digitalna obrada slike koristi da bi ojačala ideju rekompozicije i dinamike, brzine promjenjivosti prenesene informacije, dok na neki način i postavlja pitanje, daje kritiku te problematizira tematiku mogućeg otuđenja i gubljenja u današnjem ubrzanom i virtualnom svijetu.

doc. dr. sc. Dženita Huseinović

 

Slađana Milićević rođena je u Mostaru. Magistra likovnih umjetnosti u edukaciji. Diplomirala na Univerzitetu ˝Džemal Bijedić˝ u Mostaru, Nastavnički fakultet. Sudjelovala na više likovnih radionica i kolonija. Imala jednu samostalnu izložbu i više skupnih. Sudjelovala na međunarodnom projektu ˝Šta sve o tebi mogu da ne znam˝. Nositelji programa Bauhaus goes south-east i ˝City lab- MOSTAR 2013˝. Učesnici projekta: Bauhaus Univerzitet Weimar, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, Univerzitet ˝Džemal Bijedić˝ Mostar i Akademija likovnih umjetnosti / Univerzitet Likovnih umjetnosti Beograd.
Udana i majka dvoje djece. Živi i radi na Humcu kod Ljubuškog.
Kontakt: sladjanamilicevic@gmail.com

 

labin5

 

Slađana Milićević: ESEJ IZ PREDMETA GRAFIKA
Tema: Grad (završni rad sveučilišni rad)

Uvod

Tema mog završnog rada je „Grad“. Temelji se na odnosu muškarca i žene. Razlog koji me je potaka da izaberem ovu temu je kako je ženi teško uspjeti, dokazati, ustrajati u stvaranju karijere, a pogotovo u svijetu arhitekture i građevine jer je to područje isključivo rezervirano za „snažniji“ spol. Temu sam razvila kroz tri ciklusa koje sam nazvala „Muški grad“,“ Ženski grad“ i „Digitalni grad“. Pokušala sam prenijeti na grafički list svoje spoznaje, znanja i razmišljanja.

1.“Muški grad“

Temelji se na razmišljanju kako je gradnja građevinskih objekata isključivo muški posao, od planiranja kao misaonog procesa tj, poiesisa, utjecaja okoline, nasljeđa, kulture i religije tj, mimesisa, te upotrebe modernih i tehnološko naprednih materijala da sve to ima maksimalnu funkcionalnost tj, tehnea. Tako bi trebao izgledati grad hladan, proračunat, uređen i izgrađen od muške ruke. U određenom trenutku dodajem „ženske elemente“ poput čipke i crvene boje. Upotrebljavam ih da razbijem hladnoću i proračunatost, da dodam toplinu, senzibilnost, nježnost. Muška dominacija bez utjecaja žene izgubila bi svoje značenje. Grafičke tehnike koje sam koristila su bakropis, akvatinta, suha igla i visoko nabojavanje pomoću šablona.

2.“Ženski grad“

Ovaj ciklus, za razliku od prethodnog, moja razmišljanja preokupira vječna borba za ravnopravnost spolova. Pa tako svoja promišljanja iskazujem upotrebom „ženskih elemenata“ kao što su jonski stupovi, blago vijugave linije i čipka. Razvijam ga u smjeru ženske dominacije i spoznaje da žena nije više ograničena u bilo kojem segmentu života, da je sposobna, pametna, jaka i snalažljiva i da je samo onoliko nesposobna, ograničena i glupa koliko dopust da je drugi takvom učine. Upotrebljavam tehnike bakropisa, akvatinte i suhe igle.

3.“Digitalni grad“

U njemu sam predstavila sadašnjicu, gdje je sve šematizirano, hladno, proračunato, gdje nema mjesta pogrešci, jedan pogrešan potez i gubi se sve. Nema mjesta emocijama jer te odvlače od zadanih ciljeva/karijere, djeca su teret, jer emocije su nepoželjne, treba ih voljeti, a ako ih slučajno imaju onda postaju prazne čaše koje nema tko napuniti. Linije su pravilne, jake, prelazi oštri, kockice označavaju male skučene domove, jer se u njima sve manje boravi. Elektronska ploča predstavlja robotiku koja je sve učestalija u našim životima. Tehnike su akvatinta i bakropis.

žena6

4. Utjecaji

Oni su u mojim grafikama vrlo važni elementi koji su mi pomogli da izrazim svoja razmišljanja, shvaćanja, znanja i emocije. Oni su ponekad jako mali, ali nam govore o mnogo toga, a ponekad su veliki da prekriju nedostatke. Kao i u stvarnom životu velike stvari, koje pretežno nisu toliko bitne, događaju se da zasjene male bitne stvari. Zato bi trebalo ove utjecaje pažljivo iščitavati. Utjecaj su provučeni kroz likovne elemente koji na pomažu da bolje shvatimo emocije, razmišljanja i poruku. Svi likovni elementi imaju svoje psihološke i simboličke poruke. Linija u „Muškom gradu“ je puna, snažna, dominantna predstavljaju muškosti, a sve one valovite, zakrivljene i tanke predstavljaju ženstvenost. Kompozicija je vertikalna što predstavlja stremljenje ka uspjehu, rastu, dok valovit i blage linije smiruju ovaj naboj i daju osjeća nježnosti, blagosti, elegancije, ljepote i ženstvenosti. Crvena boja predstavlja uzbuđenje, nasrtljivost, opasnost, otpor, simbolizira ljubav, veselje, radost i strast. Polja likovni element u ovom ciklusu predstavljaju određene epohe čovjekovog života tj, razdoblja koja ga izgrađuju, uče, stvaraju i obilježavaju za čitav život. Sastoji se od pet polja, prvo predstavlja temelje/noge grada na kojima će se podignuti ostatak građevine/života, ako su temelji dobri mogu podnijeti veliki teret, dok dorski stup predstavlja snagu i sposobnost muškarca da sve to podnese. Polje dva i tri predstavlja životni put koji čovjek prolazi, te ga u obliku uspomena pohranjuje u svoju memoriju. Ta sjećanja su nekada tako upečatljiva, lijepa, a neka izblijedjela, daleka i često ih se ne želimo sjećati. Oni su predstavljeni debelim i tankim linijama. Četvrto polje predstavlja stabilni dio života, kad smo osigurali životnu egzistenciju, ulazimo u smireno razdoblje, ostvaruju nam se životni ciljevi. Vidimo Zgrade na kojima se nalaze po tri prozora koji predstavljaju „muške“ brige stabilnost obitelji, posao i dom. Peto polje predstavlja onaj period života kad smo se ostvarili kao osobe, period mira, staloženosti i mudrosti. Spiralna crta koja u sredini kompozicije tvori puževu kućicu predstavlja liniju života, sazrijevanje, stjecanje znanja, uspjehe, ne uspjehe, radosti, tuge.

U „Ženskom gradu“ likovni elementi su linija, boja i polje. Kompozicija je vertikalna i podijeljena na dva polja. Prva linija predstavlja liniju tla iz koje se dižu nosivi stupovi. Tri nosiva stupa predstavljaju tri kuta kuće koje žena nosi, koji su u obliku jonskog stupa i predstavljaju u antici kanon ženstvenosti, elegancije i vitkosti. Stupovi se sastoje od vitkih linija i valovite linije na kapitelu. Kroz ove stupove žene sam predstavila kao snažne, izdržljive i sposobne, a opet elegantne i profinjene. Druga linija predstavlja njena leđa koja podnose sav teret života. Iz nje se izdižu zgrade koje se sastoje od linije koje tvore geometrijske i floralne oblike. Unutar tih zgrada nalaze se prozori koji predstavljaju sve „ženske“ brige. Iz tih zgrada se razvijaju vijugaste linije koje obavijaju zgrade, stvarajući sloj koji štiti zgrade. U posljednjoj fazi koristim drugu ploču, obrađenu u laviranoj akvatnti, predstavljam strastvenost koja gori u svakoj ženi. Ona je dio svake žene pokreće je, daje joj snagu da voli, bude voljena, draga i održava strastvenost između muškarca i žene. Kada se ta strast, koju predstavljam narančastom bojom, ugasi ostaje nam samo sivi i crni okvir ispunjen bijelim plohama, osjeća se jedna praznina, koja predstavlja praznu neodržavanu kuću koja propada i koja se ruši.

Zaključak

Gradovi nisu puka tvorevina od građevinskog materijala, njena vanjština ne služi samo za divljenje promatrača, oni su mnogo više od toga. To su arene u kojima se svi trebamo ravnopravno boriti i pronalaziti mjesto pod suncem. Odnosu između muška i žene trebaju se nadopunjavati u svim segmentima života, njegovati te odnose, graditi ih sa ljubavlju, strašću, radosti, veseljem, tugom. Stvari/utjecaji koji ih okružuju pravilno iščitavati, tumačiti i pravilno pronalaziti rješenja, temelje pravilno i odgovorno graditi da mogu podnijeti teret svih problema na koje će naići. Razvijati se u novoj tehnologiji, ali znati granice da ne postanu robovi digitalne ere, da se stvarni svijet ne zamjeni iluzijom.

Mentorica: doc. Đenita Huseinović
Mostar, svibanj, 2014.

 

poreč5

 

Slađana Milićević