Sve ostaje isto, a vremena se mijenjaju. Dok se ništa ne mijenja, stvarnosti izbijaju pa se zbivaju

U četvrtak, 11. srpnja 2019. u 20 sati u Garaži Kamba (dvorište Ilice 37) otvara se izložba Narudžba je naša umjetnost

Uz socijalne, materijalističke i kritičke teorije sada smo jače no ikada svjesni značaja ukupnog društvenog djelovanja koje je nezaobilazno utjecalo na umjetnost samu. Prepoznaju se privilegirani među nama, bilo ekonomski ili društveno. Sada smo svjesniji kako je umjetnost bivala tuđom, pripadala njima te su je oni krojili. A sada, prosvijetljeni tim znanjem, zapadamo u istovjetne situacije različitih predznaka. Sada, kada imamo slobodu, i dalje smo društveno uvjetovani i spriječeni djelovati u punini. Sada kada umjetnikom može postati svatko, čak i onaj iz prosječne radničke obitelji, kada žene normalno pristupaju školama i akademijama, i dalje uviđamo kako umjetnički put, nažalost, nije za svakoga. Kao svojevrsna magla nad nama se izdiže breme egzistencijalnih pitanja, opterećenja i netrpeljivosti. Možemo i konačno nam je dano baviti se svijetom slika i simbola, akcijama i progovaranjima, uobličavanjem i strukturiranjem; a opet smo svedeni pred rub preživljavanja. Kako se s time uhvatiti u koštac, kako trudom, obrazovanjem i praksom garantirati sebi samima opstanak? U svijetu koji počiva na kapitalu, a umjetnine se olako shvaćaju kao elitizam ili investicija, u kojima se potražuje što god vizualno da se namiri volja i ukus naručitelja, kako se iznova osloboditi? Može li se zadržati vlastitost iskaza, svoju poetičnost i želju za kreiranjem?

Kontrirajući čistu želju i potrebi za izražavanjem s onom jednako važnom za opstanak – financijskom, umjetnik se zatiče u području dvostrukoga stvaranja. S jedne strane kreiraju se radovi koji su neodjeljivi od svoje društvene stvarnosti, a ipak ti radovi svoj život često završavaju pukim činom izlaganja. Na drugoj strani upoznajemo lik naručitelja (češće nego kolekcionara) čime se likovni senzibilitet, znanje i ulaganje u samoga sebe pretvara u instrumentalizaciju za tuđe želje. Naravno, u dijelu tih poslova rukopis autora ostaje netaknut – od njega se traži da upravo svojom poetikom kreira nov rad, cijeni ga se po njegovoj izvrsnosti i unikatnosti; no u dijelu ostvarenja umjetnik se pokorava tuđim estetikama i htjenjima. Prezentirajući oba svijeta, izložba aktivira posjetitelja i promatrača, u njemu potiče istraživački duh razotkrivanja svih identiteta koji suvremen autor nužno posjeduje. Iskrenost umjetnika predstavlja se putem njegove originalne potrebe za iskazivanjem i kreiranjem, a za formu druge stvarnosti odabire se ona inscenirana koja nastaje za vlastitu sigurnosti ali tuđe oko. Takvim konfrontiranjem, gledatelja se potiče na aktivno sudioništvo tijekom izložbe – spajanjem dvaju svjetova on raspoznaje i uviđa sličnosti i različitosti autorskih rukopisa, konačno priznajući kako promatrač utječe na duh vremena. On je nedjeljiv čimbenik svijeta umjetnosti koji svojim ukusom ima snagu definira poželjno i izvrsno u umjetnosti.

Mihaela Zajec 

Umjetnici: Dominik Vuković, Manuela Pauk, Mia Maraković, Santana Picco, Zdenko Mikša, Zvonimir Ferina
Kustosice: Buga Kranželić i Mihaela Zajec
Asistentice: Daria Granić, Lora Rajčić, Ivana Završki