Sedmog lipnja ove godine otvorena je zajednička izložba u kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću djela Romane Milutin Fabris i Vinke Davidović „Rozarij za ljubav“

More kao čudesni nepotrošivi motiv, koji je doista vječan, krajobraz u kojem živimo, u kojem dišemo, u kojem slikamo, ljubav,stvarna i imaginarna, grad kao tajna, kao tlocrt življenja i trajanja, također su u središtu zanimanja dvije umjetnice, koje iza sebe imaju iznimne opuse i brojna izlaganja, opusi izvedeni u različitim tehnikama, odmjerene promjena motiva.

Ovom prigodom osvrnuo bih se na izloženi slikarski opus Romane Milutin Fabris, neponovljiv, intrigantan, privlačan i uzbuđujući sa uljima na platnu posvećenih Gradu, Dubrovniku.

Doista, često se pitamo, što Dubrovnik tako jedinstveno posjeduje i kroz dugo vremensko razdoblje izaziva zanimanje mnogih umjetrnika, koji su i nerijetko svoje najbolje slike ostvarili s različitim motivima Grada.

Naravno, riječ je o stoljetnoj arhitekturi iznimne ljepote i sklada, sačuvanoj za budućnost kao sjećanje na prošlost.

To su i stalni motivi u opsežnom i kompleksnom djelu dubrovačke umjetnice Romane Milutin Fabris, koja je slobodno možemo reći, zaokružila neponovljivi ciklus Grada, ističući u prvi plan privlačnost njegovih zdanja, kuća i palača, utvrda i ulica, crkava i zvonika.

Često slikarica promatra grad iz visine, kada on izgleda poput drevnog labirinta, krijući u svojim njedrima raznolike nevažne ali i opasne tajne, osluškujući jedva čujni šapat izgovorenih riječi ili je to ipak bio šum raskošnih vrtova ili vidjeći ljubavnike u polutami, u bijegu, u radosti, u strahu od sudbine ili sutrašnjice.

Njezine slike uvlače nepovratno gledatelja u priče o Dubrovniku, o ljudima i pojedincima koji su živjeli u njemu, ostavljajući svatko na svoj način, jasan trag, poput umjetnika koji su stvarali u njemu.

Miroslav Pelikan