»Da su moje simpatije bile oduvijek na strani naših dragih bačko-baranjskih Hrvata, mislim da vam ne trebam posebno isticati. Ta veže nas zajednička burna i krvava prošlost. Veže nas naš zajednički dragi hrvatski materinski jezik. Veže nas jedna sveta vjera katolička, koja čini bez sumnje najčvršći vez među nama. Veže nas i današnja teška situacija u kojoj se nalazi čitav svijet, pa i naš hrvatski narod.«

Početkom ove godine »Glas Koncila« je objavio vijest o pronađenim fotografijama u bivšem domu dubrovačkoga biskupa o povijesnom pohodu bl. Alojzija Stepinca Boki kotorskoj kolovoza 1941. povodom proslave zaštitnika Kotora sv. Tripuna. Tom se prigodom zagrebački nadbiskup Stepinac s toliko topline i biranim riječima obratio tamošnjim Hrvatima da se one mirno mogu uvrstiti u svojevrsnu antologiju ljubavi prema svim hrvatskim granama, i onima najmanjima i najudaljenijima.

U tu se kategoriju mogu svrstati i Stepinčeve poruke bunjevačko-šokačkim Hrvatima tijekom susreta u Nadbiskupskom dvoru 13. travnja 1940. u Zagrebu, koje je tek nedavno otkrio mladi hrvatski povjesničar u Subotici Vladimir Nimčević. Njegove su riječi prenijele i »Subotičke novine«, br. 16, od 19. travnja 1940. u članku pod naslovom »Historijski dani bačko-baranjskih Hrvata«:

»Da su moje simpatije bile oduvijek na strani naših dragih bačko-baranjskih Hrvata, mislim da vam ne trebam posebno isticati. Ta veže nas zajednička burna i krvava prošlost. Veže nas naš zajednički dragi hrvatski materinski jezik. Veže nas jedna sveta vjera katolička, koja čini bez sumnje najčvršći vez među nama. Veže nas i današnja teška situacija u kojoj se nalazi čitav svijet, pa i naš hrvatski narod.

Želim vam najugodniji boravak u našoj sredini. A da će vam biti ugodan, mislim da ste se mogli već jučer uvjeriti gledajući otvorena srca i duše onih, koji su vas dočekali prigodom dolaska. Ako nas možda zaokupljaju tmurne misli obzirom na tešku situaciju u svijetu, imajmo uvijek na pameti ono, što je napisao Bogom nadahnuti pjesnik, a što iskustvo svakodnevno potvrđuje: ‘Tko se uzda u Gospodina, tvrd je kao sionska pećina!’ Čvrsto sam uvjeren, da će iza ovih burnih dana što ih proživljujemo, doći dani mira ne samo za katoličku Crkvu, nego i za naš napaćeni hrvatski narod. Bog vas poživio!«

Autor Tomislav Vuković, glas-koncila