U, do posljednjeg mjesta ispunjenoj, dvorani Biskupijskog centra Sarsenterum u Stocu sinoć je u organizaciji Matice hrvatske Stolac održana deveta po redu Vidoška pjesnička noć

Iako je mjesto održavanja zbog ”lipanjskih neprilika”, kako reče voditeljica Tina Laco, izmješteno s neponovljive i nenadmašne Radimlje, uhodani tim Matice hrvatske Stolac ipak je pripremio večer za pamćenje. Druženje je, kako i dolikuje, otvoreno Lijepom našom u izvedbi ženske klape Bura, pod vodstvom cijenjenog maestra don Dragana Filipovića. Uskoro je Tina najavila načelnika, gospodina Stjepana Boškovića, koji je u svom obraćanju stavio naglasak na goste pjesnike te se prisjetio svog boravka u Vojvodini i uspomene podijelio s nazočnima. Zahvalio je don Ivi Šutalu na domaćinskoj brizi i atmosferi u Sarsenterumu, ali i vodstvu Matice hrvatske Stolac na svemu što već godinama uspješno radi.

Uskoro je najavljen prvi pjesnički blok predvođen mladom stolačkom poetesom Josipom Raguž, a uskoro su se pridružili višestruko nagrađivana Ružica Soldo te Zoran Jurišić. Ni u drugom pjesničkom bloku nije nedostajalo hvalospjeva i izraza zahvalnosti zbog časti sudjelovanja. I da, oni koji se predstavljaju prvi put u Stocu redovito se javno pribilježe za sljedeće susrete. Lijepo to reče Darko Juka: „Dogodine želim biti povratnik!“ Radica Leko opjevala je hercegovački šipak, a ni pjesme Stanka Bašića nisu prošle neopaženo. Velika je stvar i iznimna radost gledati i slušati potpisnika Sarajevske deklaracije koji se vrlo emotivno prisjetio i svog posljednjeg druženja s Makom Dizdarom samo dan prije Makovog odlaska. Uskoro je na sceni ponovno zapuhala glazbena Bura pjevajući Nisam znala, a onda je došao i najsvečaniji trenutak večeri.

Predsjednik Matice hrvatske Stolac dr. Mladen Bošković obratio se nazočnima te pozvao ovogodišnjeg nagrađenika gospodina Tomislava Žigmanova na scenu. Nakon što se okitio Hrvatskim stećkom (rad ak. kipara Stjepana Skoke) i plaketom, vidno uzbuđen i sretan nazočnima se obratio i sam nagrađenik. Pozdravivši s Hvaljen Isus i Marija i Dobra večer svoj govor zahvale započeo je riječima: „Lijepo je biti ovdje u prastaroj domaji…“ Iskreno, ljudski toplo zazvoniše njegove riječi u svakome od nas te osjetismo neizmjernu bliskost i bratsku ljubav. Govorio je o povijesti Hrvata Bunjevaca, o ikavici, o životu u Vojvodini, o velikanima na čiji se rad oslanja, o sebi… „Ovo priznanje, koje dolazi iz prapostojbine, siguran je znak da nas netko prati i vrjednuje. Ustrajat ćemo!“ riječi su kojima je Žigmanov zaokružio svoje izlaganje. Pjesnički se predstavio nekolicinom pomno biranih pjesama, a započeo je Hercegovinom. Riječima: „Čast je večeras biti ovdje, hvala vam“, nagrađenik je završio svoje obraćanje.

Posljednji pjesnički blok činili su Sandra Vukušić, Irena Grubišić-Čabo, Tomislav Šutalo i Darko Baštovanović. Svi navedeni po prvi su put na Vidoškoj pjesničkoj noći i svatko je svoju radost zbog te činjenice pokazao na sebi svojstven način. Meni osobno nastup Tomislava Šutala ostaje najemotivniji i najupečatljiviji jer nije mogao sakriti radost što je među svojima, ondje otkuda su se nekoć njegovi roditelji otisnuli u Slavoniju. Divnim sonetima mladog Baštovanovića završeno je pjesničenje u Sarsenterumu.

Tina je već tradicionalno pozvala nazočne na sutrašnje druženje uz predstavljenje Zbornika, a klapa Bura stavila je točku na i ovogodišnjoj Vidoškoj pjesničkoj noći pjevajući Jubavi, jubavi. I što reći na kraju ovako lijepe večeri, osim da ni promjena  ambijenta ni dosadna kiša ne mogu narušiti radost druženja i ljepotu pjesničenja u Stocu. Vidi se to u očima sudionika, vidi se to na licima svih koji su na bilo koji način bili dijelom Vidoške pjesniče noći 2019.

Marijana Krmek

VIDOŠKA PJESNIČKA NOĆ – pogledajte BROŠORU!