Održano predavanje dr. Matije Rimac “Pomoći proživjeti umiranje uz pažnju i s ljubavlju. – Palijativna skrb“

Akademija Art

U organizaciji “Podružnice Branimir Richter” Zagreb, 22. svibnja, u prostorijama HKLD-a Praška 6/II, održano je vrlo zanimljivo predavanje dr. Matije Rimac s temom “Pomoći proživjeti umiranje uz pažnju i s ljubavlju. – Palijativna skrb”. Moderator večeri bio je prim. dr. Ivan Barišić.

Predavačica doktorica Matija Rimac, dr. med., MAS Palliative Care, specijalist hitne medicine, članica je HKLD-a od osnutka Društva.

Donosimo sažetak predavanja

Umiranje i smrt su posebno teški i uznemirujući trenuci u životu pacijenta i njegove obitelji. Postoje koliko i čovječanstvo ali ipak izazivaju strah, tjeskobu. O smrti se nerado govori, ona je taboo bez obzira na napredak znanosti i tehnologije.

Neizlječiva bolest, svjesnost blizine smrti zahtjeva  poseban pristup. Pozornost se usmjerava na pacijenta-osobu, ublažavanje stresnih simptoma koje bolest donosi, a koji mogu biti fizički, psihološki, duhovni, socijalni.Takav pristup nudi palijativna skrb, specijalistička grana medicine koja se razvija od šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Dame Cicely saunders (1926-2005), pionir moderne hospicijske-palijativne skrbi je uvela pojam „totalna bol“ koja uključuje sve domene ljudske egzistencije i kao takva zahtijeva i „totalnu skrb“.

„Palijativna skrb je aktivna, totalna skrb za pacijenta koji je obolio od neizlječive progresivne bolesti, koja više ne reagira na terapijski postupak i koji je suočen sa skorom smrću. Smrt se smatra normalnim dijelom života, ona se ne ubrzava i ne odgađa. Cilj je ublažavanje  patnje i svih neugodnih simptoma koje bolest donosi i postizanje što bolje kvalitete života. Palijativna skrb uključuje i obitelj pacijenta kroz žalovanje koje se nastavlja i nakon smrti pacijenta“. (WHO,2002.)

Patnja i bol imaju tisuću lica. Pristup je individualan, specifičan za svakog pacijenta. Poštuje se čovjek, njegova volja, uvjerenja, vrijednosti, kultura. Za pacijenta koji sam za sebe ne može više ništa napraviti, mi smo tu da učinimo sve ono što on želi i treba, na način na koji  je njemu prihvatljiv.

Duhovna dimenzija je posebno važna na kraju života.Dr Drek Doyle, Royal Society of Medicine: “Ja ne sugeriram da je tu palijativna skrb da nas podsjeti na Boga,iako  za mnoge od nas jeste.“

 Pogeledajte galeriju fotografija s predavanja!

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Next Post

Održana likovna kolonija "Vilinski svijet" u Rastokama

Pozitivna atmosfera prenijeta je na 35 likovnih rada različitih slikarskih tehnika